Razlika između verzija stranice "Tragedija"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Robbot (razgovor | doprinosi)
m robot Dodaje: sl:Tragedija
mNo edit summary
Red 1:
'''Tragedija''' je [[Drama|dramska]] vrsta u stihovima koja se razvila u staroj Grčkoj, postignuvši najveći procvat u V vijeku p.n.e. Prema [[Aristotel]]ovuovom mišljenju (koje je danas uglavnom prihvaćeno) nastala je iz obreda posvećenih bogu [[Dioniz]]u na taj način što se horovođa u horskim pjesmama odvojio od hora, počeo govoriti samostalne stihove i voditi razgovor s horom. Osnivač tragedije prema grčkoj predaji je [[Tespis]],a najveći su grčki tragičari [[Eshil]] (525-456. p.n.e.), koji je dodao drugog glumca, [[Sofokle]] (496-406. p.n.e.), koji je dodao trećeg glumca, i [[Euripid]] (485-406. p.n.e.). Naziv "tragedija" potječe od grčkih riječi ''tragos'', [[jarac]], i ''ode'', [[pjesma]], a do njega je došlo vjerovatno zbog toga što su u najstarije vrijeme članovi kora bili zaogrnuti jarčjom kožom, predstavljajući tako mitske pratioce boga Dioniza-satire.
 
Starogrčka tragedija imala je obredni smisao. NjezinaNjena je tematika uzeta iz mitova, a u izvedbi hor igra važnu ulogu. Izvodili su je posebno odjeveni glumci koji su nosili maske. Njezini su glavni dijelovi bili ''prolog'' (prema grč. prologos, riječ-govor na početku, predgovor), zatim ''epizodij'' (od grč. episodion, naknadni ulazak glumca ka horu) koji je označavao dijaloški dio između korskih pjesama, ''stasim'' (prema grč. stasimon, stajaća pjesma hora), tj, korskahorska pjesma između dijaloških dijelova i ''eksod'' (prema grč. eksodos, izlazak) koji označava izlaznu pjesmu hora na kraju tragedije. Dijalozi su se u tragediji recitirali, a pjesme su se pjevale uz ples i muzičku pratnju koju je komponiraokomponovao sam pjesnik.
 
U razvoju dramske književnosti tragedija je izgubila obredni smisao, uloga hora s vremenom je manja ili je hor potpuno napušten, kompozicija je postala slobodnija, a isključivo mitsku tematiku zamjenjuje povijesna tematika ili tematika aktualnih društvenih sukoba. Ostaju, međutim, ipak neke karakteristike na temelju kojih se može govoriti o tragediji kao posebnoj dramskoj vrsti u svim književnim razdobljima.
 
== Opće karakteristike tragedije ==
Opće karakteristike tragedije: ''tragički junak'', ''tragička krivnjakrivica'', ''tragički završetak'', katarza i ''uzvišen stil''.
 
''Tragički junak'' u najširem smislu riječi žrtva je vlastite nesretne sudbine. On se sukobljava sa drugim karakterima ili sa svojom okolinom zbog nekih ideala koje suprotstavlja zbiljistvarnosti, zbog vlastite plemenitosti, vrijednosti, nekim moralnim načelima ili zbog osobnog stjecanja životno važnih okolnosti. Njegova ''tragička krivnjakrivica'' zato nije namjerna pogreška ili kršenje zakona, nego je rezultat sudbinske zablude, neminovnog sukoba ideala i zbilje, ili pak njegove unutarnje moralne nadmoći nad drugima koji pak zastupaju jedno moguće etičko stajalište, ali npr. ono koje se odnosi na prošlost, dok tragički junak zastupa načela novog morala budućnosti. ''Tragički završetak'' je tako konačna cijena koju junak plaća za vlastitu dosljednost, a njegova je žrtva najveća žrtva koju čovjek može dati, vlastiti život. ''Uzvišenim stilom'', pak, naziva se takav izbor jezičnih sredstava izraza u kojem prevladavaju elementi svečanog, dostojanstvenog govora.
 
Aristotel, prvi teoretičar tragedije, smatrao je da tragedija treba izazivati strah i sažaljenje te tako pročistiti osjećaje gledalaca. To pročišćenje zove on ''katarzom'' (od grč. ''katharsis'', prema ''kathairo'', čistim). Na temelju Aristotelova mišljenja o katarzi razvile su se kasnije mnoge teorije o katarktičkom djelovanju tragedije ili drame u cjelini, pa i takve teorije koje svrhu cjelokupne književnosti tumače u smislu pročišćenja odnosno oplemenjivanja osjećanosti.