Verzija na dan 17 april 2010 u 13:47 uredi 84.41.106.134 (razgovor) No edit summary ← Starija izmjena		Verzija na dan 17 april 2010 u 14:30 uredi poništi Squirrel (razgovor \| doprinosi) Urednici 6.384 edits m Poništene izmjene koje je napravio 84.41.106.134 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao TobeBot Novija izmjena →
Red 14: Franjevci su igrali istaknutu ulogu u istorijskom i kulturnom životu [[Bosna\|Bosne]] i [[Hrvatska\|Hrvatske]]. U [[Bosna\|Bosnu]] dolaze kao misionari koji rade na iskorjenjivanju učenja [[Bosanski krstjani\|bosanskih krstjana]], već [[1291]]. godine i tu trajno ostaju, a franjevačka provincija [[Bosna Srebrena]] je jedina ustanova koja neprekidno djeluje od srednjeg vijeka pa do danas. [[1339]]. godine se ustanovljava Bosanska vikarija, na čelu sa fra [[Peregrin Saksonac\|Peregrinom Saksoncem]], koji je imao značajnu ulogu i na dvoru bana [[Stjepan II Kotromanić\|Stjepana II Kotromanića]], a naimenovan je i [[Bosanski Biskup\|bosanskim biskupom]]. Prvi franjevački samostan u [[Bosna\|Bosni]] je podignut u [[Mila]]ma kod [[Visoko]]g oko [[1340]]. godine, a kasnije su izgrađeni i samostani u [[Kraljeva Sutjeska\|Sutjesci]],[[Olovo\|Olovu]], [[Srebrenica\|Srebrenici]], [[Fojnica\|Fojnici]], [[Kreševo\|Kreševu]]... Ovakav razvoj bosanske vikarije ju je doveo u vodeći položaj na čitavom [[Balkan]]u, a njeno područje se proteže od [[Apulija\|Apulije]] na jugoistoku [[Italija\|Italije]] pa do [[Crno More\|Crnog Mora]]. U prvoj polovini 15. vijeka se neke manje oblasti osamostaljuju i odvajaju, a nakon Osmanlijskog osvajanja [[Bosna\|Bosne]] dolazi do podjele vikarije [[1514]]. na Bosnu Srebrenu (na prostoru pod Turskom okupacijom) i Bosnu-Hrvatsku (na preostalom području) i obje ove vikarije su [[1517]]. godine izdignute u rang provincija. Sultan [[Mehmed El-Fatih]] je [[1463]]. godine izdao dokument na osnovu kojeg se franjevcima dozvoljava dalje djelovanje u Bosni. U 16. vijeku se područje provincije Bosne Srebrene širi sa Osmanlijskim osvajanjima, pa obuhvata i [[Slavonija\|Slavoniju]], [[Srijem]], [[Banat]] i južnu [[Ugarska\|Ugarsku]] (do [[Budim]]a). U 18. vijeku, dolazi do osamostaljivanja dalmatinskih samostana, a potom se [[1757]]. izdvajaju i prekosavski samostani, te se [[1758]]. godine ustanovljava područje Bosne Srebrene koje odgovara granicama Bosne i Hercegovine, a [[1847]] se ustanovljava i zasebna hercegovačka provincija. Brojni franjevci Bosne Srebrene su imali neprocjenjiv doprinos kulturnom i naučnom životu Bosne i Hercegovine, a najistaknutiji među njima bili su: [[Divković Matija\|Matija Divković]], [[Nikola Lašvanin]], [[Filip Lastrić]], [[Ivan Franjo Jukić]],[[Grga Martić]] kao i mnogi drugi. Bosna Srebrena je franjevačka provincija i jedina od svih ustanova bosanske srednjovjekovne države koja se uspjela očuvati sve do današnjih dana. Franjevci su u Bosnu došli potkraj 13. stoljeća (1291.) i nedugo potom u Srebrenici izgradili svoj prvi samostan po kojemu je kasnija redodržava nazvana Bosna Srebrenika ili Bosna Srebrena (lat. Bosna Argentaria). Jedno vrijeme, i to nakon osvajanja Sulejmana II. bila je proširena daleko izvan granica Bosne i Hercegovine, od Jadranskog mora sve do Budima i Sofije. Bez obzira na sve nedaće, djelatnost bosanskih franjevaca bila je višestruka. Uz dušebrižništvo oni su među stanovništvo Bosne širili prosvjetu i kulturu. Bili su jedini učitelji i začetnici prvih književnih i znastvenih djela. ~~Književnost bosanskih franjevaca obuhvaća sljedeća područja:~~ ~~• nabožna djela (molitvenici, katekizmi, zbirke propovijedi, životi svetaca)~~ ~~• samostanske ljetopise~~ ~~• prva povijesna djela~~ ~~• pjesnička djela~~ ~~• putopise~~ ~~• memoarska djela~~ ~~• gramatike latinskoga i hrvatskoga jezika~~ ~~• leksikografska djela koja su mahom ostala u rukopisu~~ U početku su pripadnici franjevačkoga reda bili uglavnom stranci (Nijemci, Mađari, Talijani), no, ubrzo je, među njim i zbog zahtjeva bosanske vlastele, prevladao domaći kler. Tako je npr. ban Stjepan Kotromanić je tražio da duhovnici budu vični domaćem jeziku: u pismu datiranom 1347. traži i dobiva mnoga prava za franjevce u Bosni, pa tako i to da mogu sebi uzimali pomoćnike, iskusne u nauku vjere i ne bez znanja jezika kojim se koristilo tadašnje stanovništvo. Jezik i pismo kojim su se koristili franjevci bio je uglavnom latinski, a kasnije su se počeli koristiti bosančicom. [[Kategorija:Crkveni redovi]]

Razlika između verzija stranice "Franjevci"