Razlika između verzija stranice "Theodor Körner"

|nasljednik=[[Adolf Schärf]]

'''Theodor Körner''' rođen 24. aprilaprila 1873. godine u [[Újszőny]]u, [[Mađarska]] kao ''Theodor Körner Edler von Siegringen'' bio je [[Austrija|austrijskiaustro-ugarski]] [[general]] u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], političar Socijademokratske partije Austrije, gradonačelnik [[Beč]]a od 1945-51. godine i predsjednik Austrije od 1951-57. godine Izabran je kao prvi predsjednik Austrije na [[Predsjednički izbori u Austriji 1951.|direktnim izborima 1951.]] godine. Umro je 1957. godine. U njegovu čast od 1953. godine dodjeljuje se u Austriji [[Nagrada Theodor Körner]] za zasluge u nauci i umjetnosi, uglavnom mlađima od 40 godina.

U Prvom svjetskom ratu, Körner je prekomandiran u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]]. Zadatak mu je bio reorganizacija razbijenih trupa sa bojišta u [[Srbija|Srbiji]], koje se usljed neuspješnih ofanziva nalazile na položajima u Bosni, te pregrupiranje razbijenih vojnih jedinica. Nakon toga premješten je u vrhovnu komandu u [[Petrovaradin]], te biva proglašen vođom operativnoh odjela. Kada se već 1915. godine nagađalo o ulasku Italije u rat, Körner koncipira operativne planove za odbranu položaja u području rijeke [[Soča|Soče]] ([[Italijanski jezik|ital.]]:''Isonzo''). Početkom rata 23. maja 1915. godine proglašen je [[pukovnik]]om i komadantom XV. armijskog korpusa. Zadatak korpusa bio je održavanje i odbrana položaja od [[Krn]]a do Auzze u ukupnoj dužini od 27 kilometara. Naređuje izgradnju utvrda i sistema odbrane, koji je doprinjeo odbrani austrijskih vojnih položaja. Nakon [[Bitka na Soči|devete bitke na Soči]] (31. oktobra do 4. novembra 1916 godine) proglašen je šefom generalštaba VII. armijskog korpusa. Organizacijom odbrane postao je jedan od najpoznatijih oficira, što mu je kasnije umnogome doprijenilo u daljoj političkoj karijeri. Njegovi nadređeni oficiri [[Eugen von Österreich-Teschen|Erzherzog Eugen]] i [[Svetozar Borojević]] predlažu ga za [[Orden Marije Terezije]], koji zbog odluke savjeta tzv. ''IV. Ordenskapitel'' od 7. marta 1921. godine, nije dobio. Krajem 1917. godine unaprijeđen je u šefa generalštaba, novoosnovane Prve Isonzo armije, koja se sastojala od svih trupa učesnica odbrane Soče. Usprkos jakoj odbrani i pomoći njemačkih trupa, austrijske trupe gube položaje, a Körner se sa osamdeset vojnika povlači prema [[Ljubljana|Ljubljani]], pokušavajući izbjeći zarobljeništvo.

Nakon smrti [[Karl Renner|Karla Rennera]] 1950. godine, Körner je kao kandidat Socijalističke partije kandidovan za predsjedničke izbore. U drugom krugu 27. maja 1951. godine <ref>[http://www.wien.gv.at/ma53/45jahre/1951/0551.htm 6.i 27. mai 1951.: Predjednički izbori]</ref> pobijedio je kandidata Austrijske narodne partije [[Heinrich Gleißner]]. Time je Körner postao prvi predsjednik Austrije koji je biran na direktnim izborima. Umro je 1957. godine i sahranjen je u grobnici austrijskih predsjednika na [[Centralno groblje u Beču|bečkom centralnom groblju]].