Razlika između verzija stranice "Theodor Körner"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 20:
U Prvom svjetskom ratu, Körner je prekomandiran u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]]. Zadatak mu je bio reorganizacija razbijenih trupa sa bojišta u [[Srbija|Srbiji]], koje se usljed neuspješnih ofanziva nalazile na položajima u Bosni, te pregrupiranje razbijenih vojnih jedinica. Nakon toga premješten je u vrhovnu komandu u [[Petrovaradin]], te biva proglašen vođom operativnoh odjela. Kada se već 1915. godine nagađalo o ulasku Italije u rat, Körner koncipira operativne planove za odbranu položaja u području rijeke [[Soča|Soče]] ([[Italijanski jezik|ital.]]:''Isonzo''). Početkom rata 23. maja 1915. godine proglašen je [[pukovnik]]om i komadantom XV. armijskog korpusa. Zadatak korpusa bio je održavanje i odbrana položaja od [[Krn]]a do Auzze u ukupnoj dužini od 27 kilometara. Naređuje izgradnju utvrda i sistema odbrane, koji je doprinjeo odbrani položaja. Nakon [[Bitka na Soči|devete bitke na Soči]] (31. oktobra do 4. novembra 1916 godine) proglašen je šefom generalštaba VII. armijskog korpusa. Organizacijom odbrane postao je jedan od najpoznatijih oficira, što mu je kasnije umnogome doprijenilo u daljoj političkoj karijeri. Njegovi nadređeni oficiri [[Eugen von Österreich-Teschen|Erzherzog Eugen]] i [[Svetozar Borojević]] predlažu ga za [[Orden Marije Terezije]], koji zbog odluke savjeta tzv. ''IV. Ordenskapitel'' od 7. marta 1921. godine, nije dobio. Krajem 1917. godine unaprijeđen je u šefa generalštaba, novoosnovane Prve Isonzo armije, koja se sastojala od svih trupa učesnica odbrane Soče. Usprkos jakoj odbrani i pomoći njemačkih trupa, austrijske trupe gube položaje, a Körner se sa osamdeset vojnika povlači prema [[Ljubljana|Ljubljani]], pokušavajući izbjeći zarobljeništvo.
=== Poslijeratni period ===
Nakon završetka rata, Körner je postavljen za šefa predsjedničkog ureda za vojna pitanja provizorne vojske novoproglašene Republike Austrije ([[njemački jezik|njem.]]: ''Die Deutschösterreichische Volkswehr'' ). Jedan od osnovnih zadataka vojske bio je raspodjela osnovnih namirnica stanovništvu, koja su se djelila iz skladišta austro-ugarske vojske. Nakon [[Mirovni sporazum u Saint-Germain-en-Laye|mirovnog sporazuma iz St. Germaina]], Austriji je dozvoljena vojska od samo 1500 oficira, te je bio neophodan izbor od preko deset hiljada dobrovoljno prijavljenih. Körner je 1924. godine penzionisan, te promaknut u [[general]]a.
== Politička karijera ==
Iste godine pristupa Socijaldemokratskoj partiji Austrije, te time počinje njegova politička karijera. Bio je predstavnik Beča u Državnom savjetu Austrije, te je ujedno i savjetnik paramilitarne organizacije [[Republikanski zaštitni savez]] ([[njemački jezik|njem.]]:''Republikanischer Schutzbund''), ali zbog sukoba sa vođom organizacije [[Alexander Eifler|Alexanderom Eiflerom]] istupa iz saveza 1930. godine. 1934. godine, zbog nemira, biva sa drugim članovima Socijaldemokratske partije uhapšen, no krajem godine je oslobođen. Jedno se vrijeme bavi naučnim radom i sa svojim [[Carl von Clausewitz|Clausewitz]] studijama, pokušao je njemačkim vojnim krugovima pojasniti problematiku rata protiv [[Sovjetski savez|Sovjetskog saveza]], kog po njegovom uvjerenju nije bilo moguće dobiti. Nakon atentata na Hitlera 20. jula 1944. godine ponovo je uhapšen, ali zbog nedostatka dokaza o njegovoj povezanosti sa pokretom otpora, ubrzo je oslobođen. Krajem [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], predlođen je za gradonačelnika Beča, a 17- aprila 1945. godine odobrenjem sovjetskog generala [[Aleksej Blagodatov|Alekseja Blagodatova]], postavljen je na tu funkciju. Zbog dobrog poznavanja ruskog jezika, kao i svojih osobina kao bivši general, pokazao se kao dobar pregovarač u pregovorima sa saveznicima u okupiranom Beču.
==Predsjednički izbori==
Nakon smrti [[Karl Renner|Karla Rennera]] 1950. godine, Körner je kao kandidat Socijalističke partije kandidovan za predsjedničke izbore. U drugom krugu 27. maja 1951. godine <ref>[http://www.wien.gv.at/ma53/45jahre/1951/0551.htm 6.i 27. mai 1951.: Predjednički izbori]</ref> pobijedio je kandidata Austrijske narodne partije [[Heinrich Gleißner]]. Time je Körner postao prvi predsjednik Austrije koji je biran na direktnim izborima. Umro je 1957. godine i sahranjen je u grobnici austrijskih predsjednika na bečkom centralnom groblju.
==Reference==
| |||