Razlika između verzija stranice "Theodor Körner"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 14:
 
==Biografija==
===Školovanje===
 
Porodica Theodor Körner potiče iz češkog mjesta [[Chrastava]], gdje je odrastao sa svojim bratom Richardom i sestrom Rosom. Bio je u rodbinskoj vezi sa književnikom [[Theodor Körner (pisac)|Theodorom Körnerom]]. Otac mu je bio austro-ugarski oficir, koji je u vrijeme Theodorovog rođenja služio u [[Újszőny]]u u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Od 1888. godine posjećuje vojnu školu u [[Hranice na Moravě]], te vojnu akademiju u Beču. Kao najbolji pitomac svoje klase, imao je pravo izabrati mjesto svoje službe, te se odlučuje za [[Klosterneuburg]]. Na jesen 1897. godine stječe pravo upisa na slijedeći rang vojne škole, te pravo na stjecanje generalskog čina. Nakon izobrazbe dobija čin natporučnika ([[njemački jezik|njem.]]: ''Oberleutnant''), te odlazi na prekomandu u [[Zagreb]]. 1904. godine prelazi Körner u telegrafski ured generalštaba, gdje stiče čin [[kapetan]]a. Dobija zadatak preorganiziranja veze u vojsci, te organizuje centralu za telegrafiju u slučaju mobilizacije. Zbog dobro izvršenog projekta, dobija [[Orden željezne krune|Orden željezne krune treće klase]], te je 1910. godine unaprijeđen u [[major]]a. Od 1908-10. služi kao oficir generalštaba u [[Mostar]]u, te kasnije u mađarskoj pješadijskoj jedinici u [[Levoča|Levoči]]. 1912. godine premješten je kao nastavnik u vojnu školu u Beč, gdje ostaje sve do početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]].
 
===Prvi svjetski rat===
 
U Prvom svjetskom ratu, Körner je prekomandiran u [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]]. Zadatak mu je bio reorganizacija razbijenih trupa sa bojišta u [[Srbija|Srbiji]], koje se usljed neuspješnih ofanziva nalazile na položajima u Bosni, te pregrupiranje razbijenih vojnih jedinica. Nakon toga premješten je u vrhovnu komandu u [[Petrovaradin]], te biva proglašen vođom operativnoh odjela. Kada se već 1915. godine nagađalo o ulasku Italije u rat, Körner koncipira operativne planove za odbranu položaja u području rijeke [[Soča|Soče]] ([[Italijanski jezik|ital.]]:''Isonzo''). Početkom rata 23. maja 1915. godine proglašen je [[pukovnik]]om i komadantom XV. armijskog korpusa. Zadatak korpusa bio je održavanje i odbrana položaja od [[Krn]]a do Auzze u ukupnoj dužini od 27 kilometara. Naređuje izgradnju utvrda i sistema odbrane, koji je doprinjeo odbrani položaja. Nakon [[Bitka na Soči|devete bitke na Soči]] (31. oktobra do 4. novembra 1916 godine) proglašen je šefom generalštaba VII. armijskog korpusa. Organizacijom odbrane postao je jedan od najpoznatijih oficira, što mu je kasnije umnogome doprijenilo u daljoj političkoj karijeri. Njegovi nadređeni oficiri [[Eugen von Österreich-Teschen|Erzherzog Eugen]] i [[Svetozar Borojević]] predlažu ga za [[Orden Marije Terezije]], koji zbog odluke savjeta tzv. ''IV. Ordenskapitel'' od 7. marta 1921. godine, nije dobio. Krajem 1917. godine unaprijeđen je u šefa generalštaba, novoosnovane Prve Isonzo armije, koja se sastojala od svih trupa učesnica odbrane Soče. Usprkos jakoj odbrani i pomoći njemačkih trupa, austrijske trupe gube položaje, a Körner se sa osamdeset vojnika povlači prema [[Ljubljana|Ljubljani]], pokušavajući izbjeći zarobljeništvo.
 
==Reference==
 
==Vanjski linkovi==