73.705
izmjena
m
Poništene izmjene koje je napravio 147.91.1.45 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao 77.105.25.91
No edit summary |
m (Poništene izmjene koje je napravio 147.91.1.45 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao 77.105.25.91) |
||
|
'''Psihoanaliza''' je psihoterapijski pravac koji je započeo sa [[Sigmund Freud|Sigmundom Freudom]] krajem [[19. vijek]]a. Otada se razvio i u drugim smjerovima pa su danas aktualne psihoanalitička škola objektnih odnosa, jungijanska analitička psihoanaliza ili noviji pravci poput self-psihologije. Psihoanalitičke terapije ne služe samo liječenju poremećaja, već i dubinskom upoznavanju vlastite psihe.
Sigmunda Freuda smatra se osnivačem psihoanalize (danas klasična psihoanaliza). Freud je počeo proučavanjem histerije, pri čemu je prvi kao uzrok histerije postulirao neki traumatski događaj (a ne nasljednu biološku slabost [[psiha|psihe]] da se održi na okupu, kao njegovi prethodnici). Prilikom nekog traumatskog događaja, osoba ne uspijeva odreagirati osjećaje na njega, te ih potiskuje i oni joj se kasnije vraćaju kao simptomi. Upravo je to, i kasnije postuliranje nesvjesnog kao mjesta potisnutih osjećaja, afekata (''Tumačenje snova'', [[1900]].) ono što je dovelo do pojave nove naučne paradigme
Od ostalih važnijih Freudovih koncepata potrebno je naglasiti načelo ugode i stvarnosti, [[Edipov kompleks]], podjelu psihe na id, ego i superego, te konceptualiziranje [[narcizam|narcizma]].
interpersonalna psihoanaliza (Harry Stack Sullivan),
teorije objektnih odnosa (Melanie Klein, Donald Winnicott, Otto Kernberg itd.)
i novije teorije self-psihologije (Heinz Kohut
== Vanjski linkovi ==
| |||