Razlika između verzija stranice "Pokret za autonomiju Bosne"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Automatska zamjena teksta (-bosanskoga +bosanskog) |
No edit summary |
||
Red 8:
U kasnim [[1820]]-im, sultan [[Mahmud II]] je ponovo uveo osmanlijske refome, koje su imale za cilj ekspanziju osmanlijske armije (''nizam''), nove poreze i veću osmanlijsku birokratiju. Ove reforme su oslabile specijalni status i privilegije, koje je Bosna historijski uživala pod Osmanlijskim carstvom, što je sa rastućom moći i pozicijom drugih evropskih naroda pod osmanlijskom kontrolom dovelo do bijesa i pobuna iako se [[Husein-kapetan Gradaščević|Gradaščević]], suprotno narodnom vjerovanju, nije posebno protivio ovim reformama.
1826. godine, kada je sultan ukinuo [[janjičar|janjičare]] u Bosni, Gradaščevićeva reakcija nije bila različita onoj koju je imao ostatak bosanske aristokratije. Gradaščević je zaprijetio da će koristiti vojnu silu kako bi potčinio svakoga ko se bude protivio sarajevskim janjičarima. Kada su janjičari ubili ''[[
Ostatak 1820-ih je Gradaščević uglavnom proveo mirno, imajući dobre odnose sa carskim vlastima u Bosni. Kada je [[Abdurahim-paša]] postao [[vezir]] 1827. godine, Gradaščević je postao jedan od njegovih najpovjerljivijih savjetnika. To je kulminiralo Gradaščevićevom ulogom prilikom bosanske mobilizacije za Rusko-Turski rat. Nakon pobune u sarajevskoj kasarni Gradaščević je čak obezbijedio sklonište za izbačenog Abdurahim-pašu u Gradačcu prije nego što mu je pomogao da napusti zemlju. Gradaščević je također bio relativno lojalan Abdurahimovom nasljedniku, [[Namik-paša|Namik-paši]], pojačavajući osmanske garnizone u [[Šabac|Šapcu]] po njegovoj naredbi.
| |||