|
== Mladost i brak ==
U decembru [[1861]]. godine umro je princ Albert, Eduardov otac. Kraljica Viktorija je bila neutješna i nosila je crninu četrdeserčetrdeset godina - do kraja života. Za njegovu smrt Viktorija je počela kriviti Eduarda, za čije je razuzdano mladenačko ponašanje vjerovala da je negativno uticaloutjecalo na Albertovo zdravlje. Odnos između majke, monarhinje, i njenog sina, prijestolonasljednika, tada se naglo pogoršao. Viktorija se povukla iz javnog života, ali nije dozvoljavala da njeno mjesto zauzme Eduard. Poslala ga je na turneju po Bliskom Istoku, a nakon povratka sklopljene su njegove zaruke sas princezom Aleksandrom.
Eduard je oženio Aleksandru [[10. mart]]a [[1863]]. godine. Njihov brak dočekan je sas neodobravanjem u nekim krugovima, budući da je većina Viktorijine rodbine bila njemačkog porijekla, a [[Njemačka]] je u tom periodu bila u sukobu sas [[Danska|Danskom]].
Princ i princeza od Velsa vodili su ekstravagantan društveni život, što je često ljutilo konzervativnu Viktoriju. Eduard je imao nekoliko ljubavnica tokomtijekom svog bračnog života. Suprugu je varao relativno diskretno, ali nije mogao spriječiti glasine u javnosti ni nagađanja štampetiska. Aleksandra je, smatra se, znala za sve muževe ljubavnice. Eduard nikada nije priznao nijedno od djece koje su njegove ljubavnice rađale, ali se pretpostavljalo da je Sonia Keppel, nanabaka [[Camilla, vojvotkinja od Cornwalla|Camille, vojvotkinje od Cornwalla]], bila njegovo vanbračno dijete.
Eduard je počeo mijenjati svoju ostarjelu majku na javnim ceremonijama i okupljanjima. Kraljica Viktorija, međutim, sinu nije dopustila da aktivno učestvujesudjeluje u vođenju države sve do [[1898]]. godine. <ref name=roy/> Godine [[1864]]. Eduard je razbjesnio majku kada je na skupu po pitanju sukoba između Danske i Njemačke stao na stranu Danske, dok je njegova majka podržavale Nijemce. Iste godine sukobio se sas majkom kada mu je ona izričito zabranila da se sastane sas [[Giuseppe Garibaldi|Garibaldijem]].
U zimu [[1871]]. Eduard se zarazio trbušnim tifusom, koji je prije ubio njegovog oca. Bolest prijestolonasljednika izazvala je veliku zabrinutost nacije, pogotovo kada je jedan od muškaraca iz Eduardove pratnje umro od te bolesti. Za vrijeme bolesti Eduardov odnos sas majkom se malo poboljšao, a njegovo ozdravljenje dočekano je sas olakšanjem. Obilježeno je proslavama širom kraljevstva. Po ozdravljenju Eduard je oko sebe okupio političare iz svih krugova i partijastranaka, uključujući i republikance, te tako doprinijeodoprinjeo porastu svoje popularnosti među narodom i državnicima.
Kao princ od Velsa Eduard je otvarao koledže i uživao u golfu, kockanju, lovu i konjskim trkama. Godine [[1875]]. Eduard je otputovao u Indiju na osmomjesečnu turneju. Njegovi savjetnici divili su se prinčevoj sposobnosti da sve ljude tretira jednako, bez obzira na boju kože i religiju, a sam princ od Velsa se žalio na način na koji su se Britanci odnosili prema Indijcima. Turneja je završila uspješno i njegova majka je zato od strane indijskog parlamenta dobila titulu indijske carice.
Godine [[1892]]. princ i princeza od Velsa izgubili su sina, princa Alberta Viktora, samo šest mjeseci nakon njegovih zaruka sas [[Marija do Tecka|princezom Marijom od Tecka]]. Smrt najstarijeg sina teško je pogodila Eduarda i Aleksandru. Njegovo mjesto u nasljednom nizu popunio je Eduardov drugi sin, [[George V od Ujedinjenog Kraljevstva|princ George]], te je ubrzo bio zaručen sas princezom Marijom.
Eduard je bio meta neuspjelog atentata u [[Belgija|Belgiji]] [[4. april]]a [[1900]]. godine. Atentator, Jean-Baptiste Sipido, protestvovaoprotestirao je protiv Burskog rata.
== Vladavina ==
|
