Razlika između verzija stranice "Flavije Aecije"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
category |
||
Red 9:
[[425]]. godine Aecijus je poveo vojsku od 60000 Huna u Italiju. Krenuo je kako bi potpomogao Joannesa, koji je proglasio samog sebe za novog cara. Ipak, on je došao u [[Ravenna|Ravenu]] tri dana nakon Joannesovog poraza i smaknuća. Sa svojom ogromnom vojskom Huna, Aecijus je dobio dopuštenje da preuzme poziciju ''[[Magister militum]] per Gallias'' (ili Vođa galskih vojnika) od [[Galla Placidia]], carske majke i namjesnice [[Valentinian III|Valentiniana III]].
U Galiji je Aecijus pobjedio [[Vizigoti|Vizigote]] kod [[Arles]]a, prisiljavajući ih da se vrate u [[Aquitaine|Akvitaniju]]. Onda je nastavio da pojača [[Rajna|rajnsku ]] granicu i odbrani [[Noricum]] od germanskih napada. U isto vrijeme je [[Bonifacijus]] u [[Afrika|Africi]] pao pod nemilost Placidije, možda djelimično zbog intriga sa Aecijusom i drugim rimljanskim generalima.
Bonifacijus je poslije dobio blagonaklonost Placidije, tek nakon revolta u Africi. [[432]]. je Bonifacijus vraćen u [[Italija|Italiju]] i dat mu je rang [[patricije|patricija]]. Aecijus je vjerujući da ga se Placidija želi riješiti, marširao do Bonifacijusa i borio se sa njegovom vojskom kod [[Rimini]]ja. Bonifacijus je taktički dobio borbu, ali je bio smrtno ranjen i umro je nekoliko mjeseci kasnije. Aecijus je pobjegao u [[Dalmacija|Dalmaciju]] i uz pomoć Huna (za koju su dobili teritorije [[Panonija|Panonije]), je došao na vlast [[433]]. godine.
==Uticaj==
Od [[433]] do [[450]], Aecijus je bio dominantna ličnost Zapadnog carstva. Nastavio je davati svoju pažnju [[Galija|Galiji]] nakon ponovnog dolaska na vlast. [[436]]. su [[Burgundija|Burgundinci]] pokušali osvojiti nove teritorije, ali je Aecijus pozvao Hune da intervenišu, i 20000 Burgundijaca je tada poginulo. Ovaj masakr je bio osnova za [[Nibelungenlied]], njemačkoj [[ep|epskom djelu]]. [[443]]. je Aecijus naselio preostale Burgundijce u [[Savoj]], južno od [[Ženevsko jezero|Ženevskog jezera]]. 440-tih se uglavnom bavio problemima u Galiji i Španiji.
==Atentat==
Iako je Aecijus uspio vjeriti svoga sina Gaudentijusa sa Valentinijanovom kćerkom Placidijom 453., Valentinijan je se plašio Aecijusa, jer je mislio da Aecijus želi postaviti svoga sina na carsko prijestolje. Rimski senator [[Petronius Maximus]] i upravnik Heraclius su zato uspjeli nagovoriti Valentinijana da izvrši atentat na Aecijusa. [[21. septembar|21. septembra]] [[454]]. je Valentinijan svojom rukom ubio Aecijusa.
Očekivalo se da Maximus postane patricije umjesto Aecijusa, ali je to spriječio Heraclius. Tražeći osvetu, Maximus je dogovorio sa dva Aecijusova hunska prijatelja, Optilom i Thraustilom, da se izvrši atentat na Valentinijana III. i Heracliusa. [[16. mart]]a [[455]]., Optila je ubo cara u hramu dok je silazio sa konja u kampu Martius i spremao se za vježbe gađanja strijelom. Dok se iznenađeni car okretao da vidi ko mu je zabio nož, Optila je završio posao s još jednim ubodom oštrice. U međuvremenu je Thraustila ubio Heracliusa. Mnogi vojnici, koji su bili u samoj blizini događaja, su bili vjerni Aecijusovi pratioci i nisu pomakli ni prsta prilikom ubistva cara.
[[category:Vojskovođe|Aecijus, Flavijus]]
| |||