Razlika između verzija stranice "Ismet Bajramović"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 1:
{{Infokutija biografija
|ime =Ismet
|prezime =Bajramović
|slika =Ismet Bajramovic Celo.jpg
|širina slike =150px
|tekst uz sliku =
|dan rođenja =26
Line 19 ⟶ 18:
|država za kategoriju=Bosna i Hercegovina
}}
'''Ismet Bajramović''' zvani ''Ćelo'' (
==Prije rata==
Porodica Bajramović je porijeklom iz sela Sućeska u opštini [[Rudo]], na samoj granici sa opštinom [[Priboj]], odnosno tromeđi BiH, Srbije i Crne Gore. Početkom šesdesetih godina Bajramovićev otac Azem je doselio u Sarajevo i nastanio se u sarajevskom naselju Bare.
Ismet Bajramović se rodio 26. aprila 1966. godine u sarajevskoj bolnici Koševo. Išao je u Osnovnu školu “Franjo Kluz” na Koševskom brdu, a poslije toga upisao je Mašinsku tehničku na Marijindvoru. Još u osnovnoj školi izdavajao se od ostale djece ponajviše svojom fizičkom građom i snagom.Nadimak je dobio po frizuri, jer ga je otac u djetinjstvu stalno šišao naćelavo. U julu, 1985 godine osuđen je na višegodišnju kaznu zatvora zbog silovanja, krađe i razbojništva. Kaznu je izdržavao u Kazneno-popravnom domu Zenica. Tokom izdržavanja kazne bio je često inicijator masovnih tuča, nereda, vrijeđanja zatvorskog osoblja. 1991 godine. od daljeg izdržavanja kazne spasilo ga je pomilovanje tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.
==Rat==
Početkom rata, Bajramović se istakao u dvije odlučujuće bitke za Sarajevo. Prvo, 02. maja 1992. godine kada se na Skenderiji vodila bitka za Predsjedništvo BiH sa niškim specijalcima JNA. Tom prilikom jedan od specijalaca je zarobio Ćelu i svjestan da se našao u totalnom okruženju sarajevskih branilaca, tražio da ga “zarobljenik Ćelo” sprovede do njegovih u Vojnu bolnicu, koja je još uvijek bila pod kontrolom JNA.
- Stavio mi je taj specijalac, koji je bio pod komandom pukovnika Milana Šuputa, kojeg smo kasnije zarobili, pištolj na čelo i ja sam ga trebao sprovesti do Vojne bolnice. Naveo sam ga u Vrazovu ulicu, jer sam znao da su tu naše grupe momaka. Kad sam ušao u ulicu, spazio sam naše momke i išaretom im dao znak. Munjevito sam se bacio, a oni su spektakularno lišili života specijalca koji mi je držao pištolj na čelu - pričao je kasnije Ćelo. Drugu značajnu ulogu je imao u Pofalićkoj bici 16. maja 1992. godine, kada su njegovi i Topini vojnici zoljama i osama prvi razbili srpske bunkere. Tokom ratnih godina odlično se slagao sa ostalim sarajevskim komandantima [[Jusuf Prazina|Jukom Prazinom]], [[Ramiz Delalić|Ramizom Delalićem Ćelom]], [[Mušan Topalović|Mušanom Topalovićem Cacom]], Mujom Zulićem, a posebno je bio naklonjen [[Kerim Lučarević|Kerimu Lučareviću]] i Dževadu Topiću Topi. Akademik [[Abdulah Sidran]] mu je 1992. godine posvetio pjesmu “Ismet Ćelo i Dževad Topa, Bosna ima, što nema Evropa
26. septembra 1993. godine, sjedio je sa svojim prijateljima u basti kafića “No 1” na Ciglanama. Tada je ranjen snajperskom puškom manjeg kalibra. Metak ga jee zrno pogodio ispod pazuha, u pravcu srca. Poslje ranjavanja Bajramović je evauiran u Italiju. Naon operacije preselio se u Njemačku.
==Poslje rata==
Bajramović se u BiH vratio 1997. godine. Na Ilidži, 31. marta 2000. godine, u restoranu “Brajlović” ubijen je Rahman Hajdarpašić Za ubistvo je optužen Bajramović, Mahir Rađo i Mevsud Ličina. Bajramovića je 04. februara 2001. godine sarajevski sudija Salem Miso osudio na 20. godina zatvora. U zatvoru je proveo pet godina i tom prilikom se ponovo oženio s Iris Hadžikadunić, studenticom medicinskog fakulteta. Tokom zatvora upisao je Pravni fakultet. U obnovljenom postupku 2005. godine, presuda mu je ukinuta i proces je vraćen na početak. Nanon ranjavanja imao je mnoge probleme sa srcem i često je bio u bolnici.
==Smrt==
17. decembra 2008. godine. Bajramović je izvršio samoubistvo u svom stanu u Sarajevu, hicem iz vatrenog oružja pucajući sebi u područje desne sljepoočnice. Ukopan je na groblju Bare u Sarajevu 21. decembra.
[[en:Ismet Bajramović]]
|