Razlika između verzija stranice "Lirska pjesma"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Poništene izmjene koje je napravio 188.129.105.204 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao CERabot
CERabot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Automatska zamjena teksta (-dobiva +dobija)
Red 5:
Kratke stihovane vrste upravo zbog dviju bitnih osobina, stihova i kratkoće, ostvaruju tip književnog izražavanja u kojemu tek neke mogućnosti jezičkog kazivanja najlakše, pa prema tome i najviše, dolaze do izražaja. Zbog kratkoće riječ kao riječ, svaka riječ napose, i sasvim posebni, neuobičajeni odnosi među riječima postaju izuzetno važni, a zbog stihovane organizacije govora ritam i određeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju često za razumijevanje važnost čak i veću od važnosti uobičajenih značenja pojedinih riječi. Otuda se lako zapaža određena srodnost između lirske poezije i glazbe. Tako i sama riječ lirika (prema starogrčkom instrumentu lyra) upućuje na tijesnu vezu između tog tipa književnosti i glazbe. Lirska poezija nastala je po svoj prilici u svojevrsnom sinkretizmu (prema grčom synkretismos, stapanje, sjedinjavanje) govora, plesa, glazbe glume i književnosti, tj. niza elemenata od kojih se kasnije razviše zasebne umjetnosti. Zato i prihvaćanje lirskog govora, odnosno razumijevanje lirike, nosi u sebi široke mogućnosti jedinstvenog razumijevanja svih vidova izražavanja jezika, pa čak i ne samo jezika, takvog razumijevanja u kojem je gotovo nemoguće odjeliti osjećaj za ritam i glazbu od shvaćanja značaja pojedinih riječi.
Lirska pjesma govori čitatelju, odnosno slušatelju, svojevrsnim jedinstvom zvuka i smisla. Ona pobuđuje najdublje osjećaje, a spoznaju neposredno povezuje s tim osjećajima u jedinstvo koje ispunjava izvanrednim dojmom kako stvaraoca tako i čitatelja. Taj je dojam često i sam ono o čemu lirika govori.
Zbog sažetosti jezičkog izraza, zbog naglašavanja osjećajnog dojma, zbog inzistiranja na ritmu i zvuku odnosno na jedinstvu ritma i zvuka riječi s njihovim značenjem, lirska se poezija odlikuje i posebnim odnosom prema onom o čemu se u njoj govori. Sve o čemu lirika govori izraz je neposrednog, trenutnog i osobnog iskustva u kojem se gube sve razlike između subjektivnog i objektivnog, vanjskog i unutarnjeg, pojedinačnog i općenitog, „ja“ i svijeta. Zbog toga se lirska poezija smatra subjektivnom za razliku od objektivnosti epske poezije i proze, čime se želi naglasiti da lirika ne može opisivati događaje ni izricati općenito važne misli, nego može isključivo tek govoriti o neposrednom osobnom iskustvu. I kad opisuje neki događaj, i kad naizgled govori samo o nekom općim misaonim stavovima, prava lirika pronalazi poseban, vlastiti aspekt pristupa zbilji, takav aspekt s kojeg i uobičajene stvari, događaji i misli dobivajudobijaju sasvim nove smislene dimenzije.
 
Struktura lirske pjesme