Razlika između verzija stranice "Historija Izraela i Palestine"

[[Perzija|Perzijski]] vladar Kir, oko [[537. p.n.e.]], omogućava Židovima povratak u [[Jerusalem]] i dozvoljava obnovu Hrama. Dok [[Biblija]] (knjige o [[Ezra|Ezri]] i [[Nehemija|Nehemiji]]) taj njegov potez tumači kao čin pobožnosti prema židovskom Bogu, iz historijskih izvora saznajemo da je Kir jednako postupao sa svetištima i hramovima ostalih naroda. U ovom području, pridobivanjepridobijanje naklonosti domaćeg stanovništva bilo je važno u vidu budućeg osvajanja Egipta. Pred kraj 6. st. p.n.e. dovršena je obnova jerusalemskog Hrama, a u Jerusalemu tada djeluju proroci [[Hagaj]] i [[Zaharija]]. U razdoblju vjerske obnove u 5. st. p.n.e. neki vide početke [[sinagoga]]lnog bogoslužja u židovstvu.

[[1250]]. Mameluci, turske sluge Ajubida, preuzimaju vlast u Kairu, pa tako i na području Palestine. Krstaši pridobivajupridobijaju na svoju stranu Mongole, koje kroz sljedećih deset godina napadaju Mameluke, no s nikakvim uspjehom, sve do bitke kod Ain Džaluta, gdje su [[1260]]. i konačno potučeni. [[1291]]. mamelučki sultan Halil napada grad [[Akri]], središte krstaškog kraljevstva, u kojem su različite evropske nacije bile u međusobnoj svađi. Mameluci osvajaju Akri, te za razliku od plemenitog Saladina, izvršavaju teški masakr nad stanovništvom, a mnoge prodaju u roblje. Time i prestaje postojati krstaško kraljevstvo na kopnu, a zadržat će se još na [[Kipar|Kipru]]. U ovom razdoblju su se promijenile razne administrativne podjele ovog područja. Tako je krajem 14. st. [[Sirija]] bila podijeljena u pet okruga, od kojih je jedan bila Palestina, a uključivala je Jerusalem (kao glavni grad), Ramlu, Aškelon, [[Hebron]] i [[Nablus]], dok je okrug Hauran bio na sjeveru, s glavnim gradom [[Tiberijada|Tiberijadom]].