Razlika između verzija stranice "Edvard II, kralj Engleske"

| Ime =EdvardEduard II

| Prethodnik =[[EdvardEduard I Engleski|EdvardEduard I]]

| Nasljednik =[[EdvardEduard III Engleski|EdvardEduard III]]

| Djeca =[[EdvardEduard III Engleski|EdvardEduard III]]<br>[[Ivan od Cornwalla|Ivan, vojvoda od Cornwalla]]<br>[[Eleonora Engleska (1318-1355)|Eleonora]]<br>[[Ivana Engleska (1321-1362)|Ivana]]

| Otac =[[EdvardEduard I Engleski|EdvardEduard I]]

'''EdvardEduard II''' ([[25. april]] [[1284]] - [[21. septembar]] [[1327]]) bio je [[Engleska|engleski]] [[kralj]].

Bio je četvrti sin kralja [[EdvardEduard I Engleski|EdvardaEduarda I]] i kastiljske infante [[Eleonora Kastiljska|Eleonore]], te je bio prvi engleski prijestolonasljednik koji je nosio titulu princa od Velsa. Krunu je naslijedio [[1307]]. godine nakon očeve smrti.

Vodio je rat sa [[Škotska|Škotskom]] u kojem je pretrpio poraz u bici kod Bannockburna pa je Škotskoj morao priznati nezavisnost. Taj poraz je bio i posljedica sukoba sa vodećim velikašima zbog stanovitog Piersa Gavestona kojeg je doveo na dvor, proglasio grofom od Cornwalla, te mu dao bogatstvo i uticaj. Izbila je politička kriza zbog čega je [[1311]]. EdvardEduard II morao prihvatiti uredbe koje su mu ograničavale vlast, a Gavestona su [[1312]]. ubili neprijateljski raspoloženi plemići.

Kraljev rođak, Thomas, grof od Lancastera, pristalica uredbi koje su ograničavale kraljevu vlast, stekao je tako kontrolu nad državom, sve dok ga EdvardEduard II nije uspio poraziti u bici kod Boroughbridgea [[1322]]. godine i naredio da se pogubi. Uredbe je stavio izvan snage, ali je i dalje ostao vrlo nepopularan vladar.

Svoju nepopularnost zahvaljuje i dovođenju na dvor svojih novih ljubimaca, oca i sina Despensera. Njihov uticaj na vlast bio je naglašeno razbojnički i nije poštivao nasljedna prava. Kraljeva posvećenost pokroviteljstvu nad ljubimcima i nepridržavanje onovremenih predodžbi o ponašanju kralja dovela je do novih nezadovoljstava. Najnezadovoljnija Despenserima bila je EdvardovaEduardova supruga, [[Izabela Francuska|kraljica Izabela]], kćer [[Filip IV Francuski|Filipa IV Francuskog]].

Sukob između Francuske i Engleske izbio je kada je EdvardEduard odbio položiti zakletvu na vjernost francuskom kralju za teritoriju Gaskonije. Nako nekoliko neuspješnih pokušaja da se vrati ta teritorija, EdvardEduard je poslao svoju suprugu da pregovara o sklapanju mirovnog sporazuma sa Francuskom. Izabela je bila oduševljena ovom mogućnošću i stigla je u svoju domovinu u martu [[1325]]. godine. Dana [[31. maj]]a [[1325]]. godine Izabela je postigla sporazum i sklopljen je mir u korist Francuske, te se pobrinula da EdvardEduard položi zakletvu francuskom kralju u Francuskoj. EdvardEduard je, međutim, odlučio poslati sina da obavi njegovu dužnost. Ovo je bila fatalna odluka koja je dovela do propasti EdvardaEduarda i Despensera, pošto je Izabela, koja je sada imala sina kod sebe, dala EdvarduEduardu do znanja da se neće vratiti u Englesku sve dok se ne uklone Despenseri.

Izabelina dvorska svita je bila odana EdvarduEduardu i vratila se u Englesku, donoseći mu šokantne vijesti - Izabela je sa ljubavnikom, [[Roger Mortimer|Rogerom Mortimerom]], počela planirati invaziju na Englesku. EdvardEduard je bio spreman za invaziju, ali izdali su ga sin, brat (koji je bio u braku sa Mortimerovom sestrom) i drugi plemići.

Izabela i Mortimer su stigli u Englesku u septembru [[1326]]. godine sa veoma malim brojem vojnika. EdvardEduard je smatrao da će sa lakoćom uništiti vojsku svoje supruge, ali veliki dio plemića odbio se boriti protiv kraljice. EdvardEduard se povukao na imanje Dispenserovih nakon što su ga, jedan po jedan, napuštali dvorjani, sve dok nije ostao sam sa Dispenserima.

Stariji Dispenser pogubljen je [[27. oktobar|27. oktobra]], a Izabela je zatim poslala vojsku u Vels gdje se skrivao EdvardEduard i sin pogubljenog Dispensera. Dana [[16. novembar|16. novembra]] kralj i mlađi Dispenser su uhvaćeni, a Dispenser je kastriran, raščerečen i obješen.

Izabela i Mortimer imali su EdvardaEduarda u svom zarobljeništvu, ali nisu znali šta da urade sa njim. Najjednostavnije je bilo pogubiti ga, tako da njegovu krunu naslijedi sin EdvardaEduarda i Izabele kojeg je ona mogla kontrolirati, a onda ne bi bilo bojazni da se EdvardEduard vrati na prijestolje i kazni svoju suprugu. Pojedinci su se protivili pogubljenju i zbacivanju kralja, smatrajući da se to pomazanom vladaru ne može učiniti, a da njegov narod ne prođe nekažnjeno. Umjesto toga, zaključeno je da će EdvardEduard ostati u doživotnom pritvoru. Međutim, EdvarduEduardu bi zakonski ostale sve kraljevske ovlasti. Izabela je bila uzela veliki pečat kraljevstva i koristila ga za ''[[de facto]]'' vladanje kraljevstvom. Njene odluke su, ipak, bile nezakonite i mogle su biti opovrgnute u svakom trenutku.

Parlament, koji se u ovoj situaciji postavio iznad autoriteta kralja, na kraju se složio da uklone kralja. Ponuđen mu je izbor: [[abdicirati]] u korist sina ili se opirati i rizikovati da njegov tron na kraju preuzme neko nekraljevske krvi (vjerovatno Roger Mortimer). EdvardEduard II je pristao na abdikaciju ako narod prihvati njegovog sina, [[EdvardEduard III Engleski|EdvardaEduarda, princa od Velsa]], za kralja. Lordovi su zatim otkazali svoju vjernost EdvarduEduardu II i njegova vladavina je tako završila.

Formalna [[abdikacija]] je objavljena u [[London]]u [[24. januar]]a, a početak vladavine četrnaestogodišnjeg EdvardaEduarda III objavljen je sljedeći dan. Bivši kralj je ostao u pritvoru.

Neki smatraju da je EdvardEduard II ubijen [[1327]]. godine u dvorcu Berkeley, vjerovatno užarenim žaračem stavljenim u debelo crijevo kroz metalnu cijev, što je bio način usmrćivanja koji iza sebe nije ostavljao optužujućih tragova i djelovao je kao prirodna smrt usmrćenog, a vjerovatno je bio i osveta zbog njegovih navodnih homoseksualnih sklonosti. Drugi, pak, misle da je EdvardEduard II bio zadavljen, a neki čak smatraju da je zapravo umro u [[Italija|Italiji]] tek jedanest godina nakon navodne smrti.

|prethodnik = [[EdvardEduard I Engleski|EdvardEduard I]]

|nasljednik=[[EdvardEduard III|EdvardEduard III]]