Edvard III, kralj Engleske: razlika između verzija

| Ime =EdvardEduard III

| Prethodnik =[[EdvardEduard II Engleski|EdvardEduard II]]

| Djeca =[[EdvardEduard od Velsa|EdvardEduard, princ od Velsa]]<br>[[Izabela Engleska (r. 1332)|Izabela]]<br>[[Ivana Engleska (1335-1348)|Ivana]]<br>[[Leonel od Clarencea|Leonel, vojvoda od Clarencea]]<br>[[Ivan Lankasterski|Ivan, vojvoda od Lancastera]]<br>[[Edmund od Yorka|Edmund, vojvoda od Yorka]]<br>[[Marija Plantagenet|Marija]]<br>[[Margareta Plantagenet|Margareta]]<br>[[Tomaš od Gloucestera|Tomaš, vojvoda od Gloucestera]]

| Otac =[[EdvardEduard II Engleski|EdvardEduard II]]

'''EdvardEduard III''' ([[13. novembar]] [[1312]] - [[21. juni]] [[1377]]) bio je [[Engleska|engleski]] kralj.

[[Spisak engleskih i britanskih vladara|Englesku krunu]] naslijedio je [[1327]]. godine kao četrnaestogodišnjak od oca, [[EdvardEduard II|EdvardaEduarda II]], nakon nasilnog zbacivanja kojeg su u njegovu korist izvršili njegova majka, [[Izabela Francuska|kraljica Izabela]], i njen ljubavni, [[Roger Mortimer]]. Posljedica je bila nasilna smrt EdvardaEduarda II.

Izabela i Mortimer prvih su nekoliko godina EdvardoveEduardove vladavine kontrolirali mladog kralja, ali su [[1330]]. godine EdvardEduard i njegove pristalice zarobili Mortimera i poslali ga u [[Tower of London]], naredili da se on objesi, a Izabelu zatvorili.

EdvardEduard III je obnovio kraljevsku vlast i ugled nakon haosa koji je zavladao za vrijeme vladavine njegova oca. Pridobio je na svoju stranu visoko plemstvo. Državne institucije su u razdoblju nakon [[1330]]. godine, poslije dužeg vremena, počele učinkovito funkcionisati usprkos mnogim problemima koji su bili naslijeđe vladavine njegova oca, kao što su održavanje reda i suzbijanje rasprostranjene korupcije. Suci su stoga dobili veće ovlasti, a kraljevim službenicima ("šerifima") dodjeljene su nadležnosti skupljanja kraljevih prihoda, globi, izvršavanja sudskih naloga, predsjedanja grofovijskim sudovima, sastavljanja porote i čuvanja zatvorenika. EdvardEduard je ojačao ulogu parlamenta te je čak poticao građane i seoske plemiće da učestvuju u radu parlamenta. EdvardEduard je uspostavio sposobnu vlast koja je učinkovito prikupljala poreze, ali i sve više iscrpljivala privredu i stanovništvo.

Glavni razlog EdvardoveEduardove skupe vladavine bio je [[rat]]. Naime, u [[Francuska|Francuskoj]] je izumrla izravna linija dinastije [[Capet]], pa je EdvardEduard [[1337]]. godine tražio za sebe francusku krunu, pošto mu je majka bila iz kuće Capet. Francuzi ni u kojem slučaju nisu željeli stranca za svoga kralja, a pogotov ne ako je taj stranac ujedno i kralj Engleske. Onis u zato pravilo svoga [[salijski zakonik|salijskog zakonika]] protumačili tako da su rekli kako, ne samo da žena ne može naslijediti francusku krunu, već i da njeni potomci nemaju pravo na francusku krunu. EdvardEduard je bez obzira na to ponosno zatražio francusku krunu izazivajući "[[Filip VI Francuski|Filipa de Valoisa]] koji je sebe nazivao francuskim kraljem", i upleo se u rat koji će kasnije dobiti naziv [[Stogodišnji rat]]. Da bi plemstvo privukao u rat [[1337]]. godine, prije nego je napao [[Francuska|Francusku]], imenovao je šest novih grofova, te osnovao novi [[vitez|viteški]] red zvani "Red vitezova Podvezice" ([[engleski jezik|engleski]]: ''The Knights of the Garter'') kojemu je i sam pripadao.

U početku rata EdvardEduard je pobjedama kod Sluisa [[1340]]. godine, Crécyja [[1346]]. godine, zauzećem [[Calais]]a, te osvajanjem velikog dijela zapadne Francuske postigao uspjehe, ali godine [[1360]]. sporazumom iz Brétignyja morao se odreći svojih pretenzija u Francuskoj, a primirjem godine [[1375]]. izgubio je sve posjede u Francuskoj osim [[Calais]]a, [[Bordeaux]]a, [[Bayonne]]a i [[Brest]]a.

Dok je EdvardEduard ratovao van zemlje vlast je ostavljao u rukama svog mlađeg brata. Engleska je ekonomski napredovala razvojem trgovine vunom, ali kuga zvana [[Crna smrt]] je imala značajan uticaj na Englesku i njen prosperitet.

Porezi na zemlju su prije njega bili glavni izvor kraljevskih prihoda. EdvardEduard je uveo nove poreze na trgovinu, koji su postali glavni izvor prihoda. Sve do EdvardaEduarda III [[francuski jezik]] je bio službeni jezik engleskog plemstva, ali EdvardEduard III to mijenja i [[1362]]. godine donosi zakon po kome je [[engleski jezik]] službeni jezik u sudovima.

Kako rat više nije bio uspješan EdvardEduard je sve više gubio političku moć čime je jačala uloga parlamenta. EdvardEduard je ipak za vrijeme cijele svoje vladavine ostao iznimno popularan, a za probleme koji jesu postojali tokom njegove vladavine gotovo nikada nije okrivljavan on direktno. Za razliku od toliko svojih prethodnika, EdvardEduard se nikada nije suočio sa opozicijom ni kod jednog od svojih pet odraslih sinova.

Dvije godine nakon poraza u Francuskoj ([[1377]]. godine) EdvardEduard je umro, a naslijedio ga je je unuk, [[Rikard II Engleski|Rikard II]].

|prethodnik = [[EdvardEduard II Engleski|EdvardEduard II]]