Razlika između izmjena na stranici "Erwin Rommel"

Dodano 12 bajtova ,  prije 10 godina
m
Bot: Automatska zamjena teksta (-protu +protiv)
m (robot Dodaje: cy:Erwin Rommel)
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-protu +protiv))
 
== Planinski ratnik ==
Kada je rat započeo Rommel je bio niži oficir u 124. württembergškoj pješadijskoj regimenti. Njegovo se vatreno krštenje dogodilo [[22. august]]a [[1914]]. godine, kada mu je naređeno da krene sa svojim vodom prema francuskom selu Bleidu. U septembru Rommelova je jedinica premještena na planine oko Varennesa, blizu šume Aragonne. Napredovanje je bilo neprestano, ali su rasli i gubici. U to vrijeme front još nije prešao u rovovski rat. Bilo je pješadijskih napada i protunapadaprotivnapada podržanih artiljerijom i konjicom. U jednom takvom napadu, na rubu Aragonske šume, Rommel je po prvi puta bio ranjen. Za taj napad je dobio [[Željezni križ|Željezni križ druge klase]].
 
Rane su mu zacijelile u januaru [[1915]]. i kada se vratio u svoj bataljon (i dalje u Aragonskom sektoru). Način borbe se promijenio. Rovovi i bodljikave žice zamijenile su otvoreno ratovanje iz protekle godine. Upravo je ta promjena iz mobilnog u statično ratovanje uticala na Rommelovo taktičko razmišljanje do kraja njegove vojne karijere. Nagrađen je Željeznim križem prve klase za uspješan napad na francuske položaje u Aragonskoj šumi. Njegova je jedinica ostala u Aragonskoj šumi cijele jeseni. Odbrambeni položaji su ojačani, a gubici su i dalje rasli.
Zaprepašćujuća brzina [[Blitzkrieg]]a kroz [[Poljska|Poljsku]] [[1939]]. i [[Francuska|Francusku]] [[1940]]. pokazale su svijetu svu moć oklopnih jedinica i njihovih zapovjednika, poput generala [[Erich von Manstein|Mansteina]] i [[Heinz Wilhelm Guderian|Guderiana]]. Rommel je tada još bio nepoznat u svijetu. Tokom napada na Poljsku zapovijedao je Hitlerovim pokretnim štabom (vlakom). Hitler je u njemu vidio vjernog poljskog zapovjednika. [[1940]]. dodijeljena mu je jedna oklopna divizija koja će ga dovesti do svjetske slave. Bila je to 7. Oklopna divizija, kasnije nazvana ''Divizija duhova'' jer je Rommel njome penetrirao duboko iza neprijateljskih linija, a da to neprijatelj nije ni znao. Ured za vojno osoblje htio mu je dodijeliti neku planinsku diviziju, što bi ga učinilo najučinkovitijim na terenu, maksimalno iskorištavajući njegovo iskustvo iz Prvog svjetskog rata, no najvjerovatnije se tu umiješao Hitler osobno, koji mu je htio dodijeliti upravo ono što je Rommel i tražio. Sedma oklopna divizija je bila dio petnaestog oklopnog korpusa pod zapovjedništvom generala Hermanna Hotha. Diviziju je činilo: trideset i četiri oklopna vozila tip I ([[Panzer I|PzKpfw I]]), šezdeset i osam oklopnih vozila tip II ([[Panzer II|PzKpfw II]]), dvadeset i četiri oklopna vozila tip IV ([[Panzer IV|PzKpfw IV]]) i devedeset i jedan [[tenk]] 38t ([[Panzer 38|Pz 38t]], tenk čehoslovačke proizvodnje koji je početkom rata bio bolji od bilo kojeg njemačkog tenka). Zapovjednik tenkovske regimente bio je pukovnik Karl Rothenburg, jedan od najiskusnijih i najboljih zapovjednika oklopnih jedinica u Njemačkoj.
 
U rano jutro [[9. maj]]a 1940. godine, zapovjeđen je početak operacije [[Fall Gelb]], invazije na Francusku. Rommelov je cilj bio brz prodor kroz Ardene i upad u sjevernu Francusku. [[12. maj]]a Rommel je stigao na obalu rijeke Meuse. Tamo se susreo s prvim problemima. Kada su prva oklopna vozila i patrolni motocikli stigli na istočnu obalu rijeke, svi su mostovi već bili minirani i uništeni. Motocikli su ipak pronašli jedan mali otočić sjeverno od Dinanta koji je bio napušten. Otočić je povezivao obje strane rijeke s dva uska mosta preko kojih je mogla prijeći jedino pješadija. Problem je predstavljao prijenos oklopnih jedinica preko rijeke, a Francuzi i Belgijanci su se dobro ukopali na zapadnoj strani rijeke. Bilo je nemoguće prenijeti tenkove preko dva uska mosta. Rommel tada nije imao nikakve izviđačke jedinice i artiljerijsku potporu, dok je neprijatelj imao dopro raspoređena mitraljeska i protutenkovskaprotivtenkovska gnijezda, te laku i tešku artiljeriju. Toga dana je Rommelova sedma oklopna divizija pretrpjela teške gubitke. Rommel se konstantno nalazio na frontu za vrijeme pokušaja prelaženja rijeke Meuse. Analizirao je položaje sjeverno i južno od Dinanta, te naredio tenkovima da krenu uz obalu sjeverno od Dinanta otvarajući vatru na drugu stranu obale. Kada je stigao do otočića koji je bio prijelazna tačka popeo se na gumeni čamac i osobno prešao rijeku pod zaštitom tenkova koji su otvarali vatru na francuske položaje. Pod njegovim inspirirajućim vodstvom, počeo se širiti mostobran na drugoj strani rijeke, no tenkovi su još uvijek bili na istočnoj strani rijeke. Tek su slijedećeg dana oklopne jedinice počele prelaziti rijeku preko pontonskog mosta kojeg su u međuvremenu digli inženjeri. Prešavši rijeku Meuse tenkovima [[14. maj]]a, Rommel je nastavio napredovanje prema utvrđenim položajima koji su bili ekstenzija [[Maginot linija|Maginot linije]]. Iako Rommel to nije znao, neprijatelj je već naredio masovno povlačenje prema unutrašnjosti.
 
Do [[18. maj]]a Rommel je stigao do Le Cateau-a duboko iza neprijateljskih linija i postojala je velika opasnost da ga francuske trupe okruže. Pješadijski dio divizije ostao je u [[Belgija|Belgiji]] vjerujući da se Rommel izgubio. No Rommel ni tada nije stao, nego je naredio napredovanje prema kanalu [[Le Manche]]. To je posebno iznenadilo tenkovske zapovjednike čiji su tenkovi gotovo ostali bez goriva. Ali pomoć je stigla i Rommelova divizija okrijepljena gorivom i ojačana krenula je prema [[Arras]]u da presječe savezničke formacije u Belgiji. U Arrasu će se sedma oklopna divizija suočiti s britanskim Matilda II tenkovima, najvećim otporom u kampanji protiv Francuske. [[21. maj]]a saveznici su izveli protunapadprotivnapad kod južno od Arrasa s priličnim uspjehom. Tek ih je divizijska artiljerija i protuavionskiprotivavionski topovi od 88mm zaustavili (88mm topovi su bili poznati po njihovoj velikoj protutenkovskojprotivtenkovskoj efektivnosti, pa su često korišteni za uništavanje tenkova. Kasnije je 88 mm top ugrađen i u famozni njemački Tieger tenk.). Kada je Rommel stigao sa svojim tenkovima južno od Arrasa, vratio je izgubljeno područje tokom protunapadaprotivnapada i istjerao saveznike do Arrasa. [[26. maj]] je bio dobar dan za Rommela. Formalno mu je dodijeljeno odlikovanje Viteškog križa, a Hitler je obustavio napad.
 
Dan kasnije, naređeno mu je da krene prema [[Lille]]-u kako bi učestvovao u čišćenju Belgije i sjeverne Francuske. Kao pojačanje pripojena mu je tenkovska brigada iz susjedne pete oklopne divizije. Do [[30. maj]]a Lille je pao i velik dio francuske prve armije se predao. Nakon toga Rommel je dobio par dana odmora. Saveznici su tokom njegovog odmora završili evakuaciju [[Dunkerque]]a. Dan poslije evakuacije, Rommelova sedma oklopna divizija krenula je preko rijeke Somme u veliku ofanzivu duboko u Francuski teritorij. Francuzi su očekivali oštar prodor tenkovima, no Rommel je primijenio novu taktičku formaciju koju je opisao kao Flächenmarsch, u kojoj je cijela divizija napredovala u formaciji velikog pravokutnika, dugog 20 km i 1.5 km širokog. Prednost te formacije bila je što su sve vrste jedinica kojima je divizija raspolagala bile na raspolaganju kad je divizija naletjela na otpor. Nakon prelaženja rijeke Somme, Rommel je krenuo prema rijeci Sein. Zbunio ga je slab otpor kod [[Seine]], no saveznici su bili demoralizirani i tražili su put za evakuaciju. Dunkirk je još bio svjež Nijemcima u pamćenju, pa kako bi spriječili sličnu evakuaciju preko slučnih luka poput Le Havrea, njemački je vrhovni stožer naredio Rommelu da krene prema moru. Tako je Rommel [[10. juni|10. juna]], skupa s Rothenburgovom dvadeset i petom oklopnom regimentom, stigao do mora kod sela Dalles. Nakon toga krenuo je prema gradu St. Valéry. U St. Valéryu je susreo jak otpor ukopanih savezničkih trupa, koje je porazio nakon tri dana borbe. Iako je borba bila naporna Rommela je čekala još jedna teška borba prije kraja Francuske kampanje, borba za veliku francusku luku Cherbourg. [[18. juni|18. juna]] doveo je artiljeriju na položaje s kojih se je moglo bombardirati Cherbourg. Nakon intenzivne artiljerijske vatre na luku, francuske su se trupe predale.
[[Britanci]] su već znali da će Njemačka ojačati italijanske položaje u Sjevernoj Africi. Dekodiranje signala njemačke Enigme, iako 1941. još uvijek pretežno neuspješno, otkrilo je neke važne detalje operacije Suncokret.
 
[[14. februar]]a [[1941]]. u [[Tripoli]] su stigle prve njemačke trupe – treći izviđački bataljon i jedna protutenkovskaprotivtenkovska jedinica. Rommel je naredio da tokom noći iskrcaju ostatak trupa. [[17. februar]]a [[1941]]. Rommelovi tenkovi stigli su na front. Rommel je bio spreman suprotstaviti se Britancima na ratištu. Njegov glavni cilj je bio osvajanje Benghazija, glavnoga grada Cyrenaice. Iako je to bio malen obalni grad, Benghazi je bio važna luka. Kako se moglo vidjeti iz Rommelovih spisa, uspostava efektivne opskrbne linije bila je vitalna za nastavak mehaniziranog ratovanja u nepogodnoj klimi i terenu Sjeverne Afrike. Britanci su to shvatili, pa su koncentrirali odbrambene tačke uzduž obale kod malih ali vitalnih luka.
 
Nakon početnog napada Rommel je shvatio da su Britanske snage slabije nego što je isprva procijenio, ali naredbe iz [[Berlin]]a vezale su mu ruke i nije smio dalje napredovati. Ono što on nije znao bilo je planiranje operacije Barbarossa (invazija SSSR-a), koje je imalo prednost u umovima njegovih zapovjednika koji nisu htjeli imati sporednu predstavu u Africi koja bi im oduzela vrijedne zalihe [[nafta|nafte]], lijekova i municije. Rat sa [[SSSR]]-om je bio mnogo važniji od bilo kakvog uspjeha u Sjevernoj Africi. Rommel se vratio u Njemačku u martu, odlučan da raščisti navedeni slučaj. Bio je vrlo nezadovoljan odlukom feldmaršala von Brauchitscha koji je odlučio da u Afriku treba poslati što manji mogući broj trupa i prepustiti ju rukama sudbine. Rommel je smatrao da se treba iskoristiti trenutna slabost Britanskih trupa kako bi se preuzela inicijativa. Također je vjerovao da je Njemačka trebala pokušati invaziju Engleske (operacija morski lav – Seelöwe) jer je Britanija ostavila mnogo ratne opreme u Francuskoj nakon evakuacije kod Dunkirka, te je vrijedilo pokušati osvojiti Britaniju, a time ne bi bilo ni potrebe vođenja rata u Africi.
Nakon osvajanja Cyrenaice, Rommel je odlučio nastaviti napad prema Egiptu, usput osvajajući u predjelu zvanom Marmarica i luku [[Tobruk]], o kojoj nije bilo prikupljeno dovoljno informacija o odbrani i naravi branitelja. Također mu je bilo naređeno da ne proširi svoj napad u [[Egipat]]. [[11. april]]a opkolio je Tobruk koji je hrabro držala deveta Australijska divizija. Slijedio je napad avionima po britanskim odbrambenim linijama, iako Rommel još uvijek nije imao plan britanskih odbramenih linija. Nakon Štoga naredio je napad trupama Afričkog korpusa (DAK) koji je zaustavljen nakon intenzivnog britanskog artiljerijskog bombardiranja. Moral među Rommelovim jedinicama je po prvi puta počeo padati. Tokom nekoliko uzastopnih napada na jugozapadno krilo Tobruka od [[11. april|11.]] do [[22. april]]a Rommel je izgubio 120 ljudi koji su bili ubijeni, ranjeni ili nestali. Tobruk je postao fokus rata u Sjevernoj Africi od aprila [[1941]]. do kraja godine.
 
Rommel je shvatio kako je u statičnom ratovanju gubitak u ljudstvu puno veći od onog u mobilnom ratovanju – "U mobilnoj borbi, ono što je važno jest materijal, kao esencijalni element svakog ratnika. U mobilnom ratovanju, i najbolji vojnik je nekoristan bez vozila i tenkova. Ako se unište neprijateljske oklopne snage, neprijatelj postaje bezopasan bez velikog gubitka u ljudstvu. Obrnuto se primjenjuje u statičnom [[rat]]ovanju. Vojnik s puškom i ručnim bombama je vrlo važan, dok god ima zaštitu od strane protutenkovskihprotivtenkovskih topova ili protutenkovskihprotivtenkovskih prepreka. Njegov najveći neprijatelj je običan pješak u napadu. Slijedi da je statično ratovanje uvijek borba za uništenje ''čovjeka'', suprotno od mobilnog ratovanja, gdje je uništavanje neprijateljskog materijala ključ pobjede."
 
Osvojeni grad [[Ras el Madauer]] bio je pod neprestanom savezničkom artiljerijskom vatrom. Teren je bio tvrd i njemačke trupe su se vrlo teško ukopavale, pa je odbrana u tom području bila prilično plitka. Kako bi privukao neprijateljsku artiljerijsku vatru na drugo područje, Rommel je osmislio umjetne tenkove (načinjene od drva i montirane na traktore i automobile) i postavio ih na položaje koje je čuvala [[Brescia]].
U junu [[1941]]. godine, snage [[Commonwealth]]a, osnažene sa 400 tenkova, pokrenule su golemu ofanzivu protiv Rommelovih snaga na području egipatske granice kod linije [[Sollum]] – [[Halfaya Pass]]. Nazvali su je [[operacija Battleaxe]] (ratna sjekira), a bila je pod zapovjedništvom generala Wavella, vrhovnog zapovjednika snaga na Srednjem Istoku. Inače, pokretanje ofanzive protiv Rommela u to vrijeme, nije bio dio Wavellova plana, ali [[Winston Churchill]] je dobio dešifrirani Paulusov izvještaj štabu i odlučio napasti dok je granica s Egiptom bila loše čuvana.
 
Dok su određene snage vršile napad (najzapaženije jedinica pod kapetanom Bachom kod Halfaya Passa), Rommel je pokazao svoju stručnost u oklopnom ratovanju, organizirajući protunapadprotivnapad koji je natjerao Britance da prekinu njihov napad nakon samo tri dana. Nakon toga [[Winston Churchill|Churchill]] je izjavio "[[Bitka kod Solluma]] od [[15. juni|15.]] do [[17. juni|17. juna]] bila je bolno iskustvo".
U to vrijeme Rommel je počeo dobivati detaljnije impresije zapovjednika kojima se suprotstavljao preko ratišta. Njegovo visoko mišljenje o Wavellu, koje je u kasnijim pisanjima promijenio, nije dijelio i [[Winston Churchill|Churchill]], koji ga je zamijenio s Auchinleckom poslije Solluma.
U jesen [[Britanci]], pod novim zapovjedništvom, pokreću [[Operacija Crusader|ofanzivu Crusader]] (križar), totalno protiv Rommelovih predviđanja. Ne mareći na upozorenja o Britanskom ojačavanju, Rommel je bio prezauzet pripremajući vlastiti plan napada. [[15. novembar|15. novembra]] [[1941]]. godine, dok je slavio pedeseti rođendan u [[Rim]]u, tokom posijete [[Mussolini]]ju, Britanski napad je počeo. Obje strane su se dobro držale, a rezultat je bio veća zbrka nego korist, iako je završilo taktičkim porazom za Rommela.
 
U decembru [[Nijemci]] i [[Italijani]] su bili pod teškim pritiskom. Po prvi puta od aprila [[1941]]. godine, Britanci preuzimaju inicijativu i pokazuju odlučnost u zadržavanju iste. Kakogod, Rommel je ponovno uvidio napad kao priliku za pokušaj preuzimanja inicijative pokrećući protunapadprotivnapad. [[6. decembar|6. decembra]], Rommel kreće u protunapadprotivnapad, ali bez Italijanskih snaga, čiji su zapovjednici izjavili da su njihove trupe iscrpljene i nesposobne za borbu. Rommelov napad uspio je pokrenuti sporo povlačenje Britanaca, ali je brzo uvidio da nema dovoljno trupa za okruživanje neprijateljskih trupa. Pokušao je još jednom [[7. decembar|7. decembra]], ali ponovno bez uspjeha i s visokim gubicima.
 
[[7. decembar|7. decembra]] nije bio sudbonosni dan samo u Africi, nego i u [[SAD]]-u. Tog dana [[japan]]ske snage napale su [[Napad na Pearl Harbor|Pearl Harbor]], što je uslijedilo proglašenjem rata sa SAD-om od strane Njemačke, potez koji je imao teške posljedice za Rommelovu daljnju karijeru. Rommel je odlučio da je daljnja odbrana pozicija nemoguća, pa je odlučio započeti s potpunim povlačenjem. Italijani, čiji je doprinos u zadnjih par mjeseci bio gotovo nezamjetan, digli su ruke od oružja. [[16. decembar|16. decembra]] započelo je dinamično povlačenje Rommelovog [[DAK]]-a. Pod okriljem noći i lošeg vremena Rommel je povukao svoje trupe do El Agheile, kod koje je odlučio postaviti odbrambenu liniju, dok su se [[Britanci]] okupljali i spremali za napad oko napuštenog odbrambenog položaja. Kombinacija faktora, uključujući konfuziju, loše vrijeme i probleme s opskrbom, učinili su nemogućim Britansko proganjanje trupa Afričkog korpusa na zapad. Iako je to bio taktički poraz za Rommela, to nije bila potpuna pobjeda Britanaca, jer su izgubili priliku udariti Osovinske sile u Africi dok su bile u povlačenju. Cijena operacije Crusader bila je visoka na obje strane. [[Sile osovine]] izgubile su 38.000 ljudi, iako su većina od tih 38.000 bili [[Italijani]] popisani kao nestali, dok su Britanski gubici bili oko 18.000 ljudi, od kojih je većina bila ubijena ili ranjena (treba imati na umu da se pod gubitke broje ubijeni, ali isto tako i ranjeni, te nestali u borbi).
46.745

izmjena