Razlika između verzija stranice "Rat za austrijsko naslijeđe"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova strana: thumb|desno|Bitka kod Fontenoya '''Rat za austrijsko naslijeđe''' trajao je od 1740. do 1748. godine. U njemu su sudjelovale sve evropske sile osim [... |
No edit summary |
||
Red 7:
[[Fridrik II, kralj Pruske]], je poslao izaslanike u Beč sa zahtjevom da mu Marija Terezija prepusti [[Šlezijsko vojvodstvo]], mineralima bogati austrijski teritorij koji je graničio s Prusijom. Marija Terezija je odbila bez razmišljanja.<ref>Crankshaw, 43.</ref> Pruska je do tada već bila zauzela Šleziju. Velika Britanija je Mariji Tereziji ponudila 12.000 vojnika u slučaju da svi mirovni pregovori propadnu.<ref>Crankshaw, 43.</ref> Austrijske trupe koje su se borila protiv pruske vojske brojale su 6.000 vojnika, a predvodio ih je general [[Maximilian Ulysses Browne]].<ref>Crankshaw, 51.</ref>
[[
Budući da je Austriji falilo iskusnih vojnih komandanata, Marija Terezija je oslobodila maršala [[Wilhelm Reinhard von Neipperg|Wilhelma Reinharda von Neipperga]], kojeg je njen otac bio zatvorio zbog njegove slabe izvedbe u ratu s Osmanlijama. Neipperg je preuzeo komandu nad austrijskom vojskom u martu. Austrijanci su pretrpjeli veliki poraz aprila iste godine. Francuska je za to vrijeme planirala uništavanje austrijske države i podjelu njenog teritorija između Pruske, Bavarske, Saksonije i Španije.<ref>Crankshaw, 56.</ref> Beč je bio u panici pošto nijedan od savjetnika Marije Terezije nije očekivao da će ih Francuska izdati. [[George II od Velike Britanije|George II]], kralj Velike Britanije, i sam Franjo molili su Mariju Tereziju da pregovara s Pruskom, na što je ona nevoljko pristala.<ref>Crankshaw, 57-58.</ref> Britanski kralj je ponudio [[Głogów]], [[Świebodzin]], i [[Grünberg]], za što Marija Terezija nije znala. Fridrik je odbio ovu ponudu i ušao u alijansu s Francuskom u junu.<ref name="Crankshaw38">Crankshaw, 38.</ref>▼
[[Datoteka:Friedrich Zweite Jung.jpg|thumb|desno|Fridrik II, kralj Pruske.]]
▲[[Datotela:MariaTheresia Maske.jpg|thumb|desno|Marija Terezija, kraljica Ugarske, Češke i Hrvatske, nadvojvotkinja Austrije.]]
▲Budući da je Austriji falilo iskusnih vojnih komandanata, Marija Terezija je oslobodila maršala [[Wilhelm Reinhard von Neipperg|Wilhelma Reinharda von Neipperga]], kojeg je njen otac bio zatvorio zbog njegove slabe izvedbe u ratu s Osmanlijama. Neipperg je preuzeo komandu nad austrijskom vojskom u martu. Austrijanci su pretrpjeli veliki poraz aprila iste godine. Francuska je za to vrijeme planirala uništavanje austrijske države i podjelu njenog teritorija između Pruske, Bavarske, Saksonije i Španije.<ref>Crankshaw, 56.</ref> Beč je bio u panici pošto nijedan od savjetnika Marije Terezije nije očekivao da će ih Francuska izdati. [[George II od Velike Britanije|George II]], kralj Velike Britanije, i sam Franjo molili su Mariju Tereziju da pregovara s Pruskom, na što je ona nevoljko pristala.<ref>Crankshaw, 57-58.</ref> Britanski kralj je ponudio [[Głogów]], [[Świebodzin]], i [[Grünberg]], za što Marija Terezija nije znala. Fridrik je odbio ovu ponudu i ušao u alijansu s Francuskom u junu.<ref name="Crankshaw38">Crankshaw, 38.</ref>
Do jula su propali svi pokušaji da se spriječi rat. [[Mauricije Saksonski]] je već bio prešao [[Rajna|Rajnu]] i ušao u [[Sveto Rimsko Carstvo]], a Saksonija je napustila Austriju i pridružila se Francuskoj.<ref name="Crankshaw75">Crankshaw, 75.</ref> Palatinat se udružio s [[Köln]]om i Bavarskom, a britanski kralj George II je svoj [[Braunschweig-Lüneburg]] proglasio neutralnim.<ref>Crankshaw, 37.</ref>
| |||
