Razlika između izmjena na stranici "Honoré de Balzac"

Bez promjene veličine ,  prije 10 godina
m
nema sažetka izmjene
m (robot Dodaje: tl:Honoré de Balzac)
m
Prije njegovog pisanja, svakidašnji život običnog čovjeka smatran je nedostojnim književne obrade. A Balzac je uradio upravo to. Opisao je sve klase: plemstvo koje nezadrživo propada, buržoaziju koja se uzdiže u težnji za sticanjem novca i položaja, sitnu buržoaziju, lihvare i zelenaše, seljake koji su uklješteni između veleposjednika i seoskog kapitala. Svim je svojim [[pripovjetka]]ma i [[roman]]ima Balzac dao zajednički naziv - ljudska komedija. U njoj je dao vjernu sliku francuske buržoazije koju je mrzio. Sa simpatijama je gledao na plemstvo i sam je želio uspjeti u društvu. To mu je uspjelo tek potkraj života kada se oženio bogatom aristokraticom (Poljakinjom Hanskom). No te simpatije, koje su ga vezale uz plemstvo, nisu mu smetale da u svojim književnim djelima kaže istinu o tom društvu u kojem feudalci moraju propasti, a uzdiže se krupna buržoazija. Balzac je prelazna figura između romantizma i realizma - s jedne strane se u njegovim djelima pojavljuju melodramatične fabule, retorika, romantične strasti, divlji individualizam, dok s druge strane unosi brižljivo dokumentirane, detaljne studije društvenog života, s tačnim i autentičnim podacima. Najvažnije djelo mu je "Ljudska komedija”, grandiozna epopeja u kojoj, po uzoru na [[Dante]]a nastoji sistematski, klasificirati panoramu svojih savremenika iz tadašnjeg društva. To je serija od 92 romana, s često sličnim ili istim likovima, koje je možda susretao u okolo sebe, a dijele su u tri grupe: Studije običaja, Filozofske studije i Studije braka. Najpoznatija djela su mu: "[[Otac Goriot]]", kao prvo realistično djelo, "Seoski liječnik, Sjaj i bijeda kurtizana".
 
Balzac komponira ovaj roman, po zakonima [[drama|dramske]] strukture, a težište stavlja na ekspoziciju i kritiku, kojima posvećuje i glavninu teksta. Unutar same ekspozicije, koja je u ovom romanu već svedena na jednu razumnu mjeru te iznosi čak i nešto manje od trećine teksta, pisac se služi svojim uobičajenim postupkom, polazeći u analizi od vanjskoga prema unutarnjemu. Najprije daje detaljan opis same sredine u kojoj se njegovi junaci kreću, polazeći od opisa eksterijera na opis interijera prostorija pansiona i postupno razvija potrebnu atmosferu u kojoj se mogu pojaviti i sami sudioniciučesnici drame. Prilikom njihovog opisa, Balzac ponovno polazi od opisa vanjskog izgleda samih likova, koje vješto povezuje s psihološkim crtama njihovog karaktera i [[sociologija|sociološkom]] pozadinom njihove egzistencije. Na kraju takvog opisa čitalac si tačno dočara ne samo kako izgleda ili kako se oblači pojedina osoba, već zna i njeno porijeklo i materijalno stanje.
 
Balzac je razradio tri samostalne ali međusobno isprepletene fabule, koje se odvijaju u dva raznorodna i oprečna ambijenta - u učmaloj sredini pansiona gđe Vauquer i u elegantnim salonima otmjenih pariških četvrti. Prva fabula vezana je uz temeljnu koncepciju djela i prikazuje nesretnu sudbinu bivšeg proizvođača tjestenine, Jeana-Joachima Goriota, koji se lišio svog imetka da bi usrećio i bogato udao svoje kćeri, a one se u novoj sredini počinju stidjeti oca i pošto su izvukle iz njega i posljednji novčić, puštaju ga da umre u krajnjoj bijedi, sam kao pas. Uz tu osnovnu fabulu povezana je sudbina Goriotova sustanara, mladog provincijskog plemića Eugenea de Rastignaca, koji je došao u Pariz pun ideala, ali upoznavši bijedu pansiona gđe Vauquer i otmjene pariške salone i naličje velegradskog života, u kojem su novac i interes iznad svega. Treću fabulu u romanu predstavlja bivši robijaš Vautrin, čije je hapšenja popratio svojim ciničkim primjedbama o društvenom uređenju i pravdi.
12.799

izmjena