Razlika između verzija stranice "Bombaj štampa"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 1:
{{Afrikati}}
{{Preuređivanje}}
'''''Bombaj štampa''''' je kultna [[sarajevo|sarajevska]] pop-rock grupa iz 1980ih godina, koja je, zajedno sa ''[[Zabranjeno pušenje|Zabranjenim pušenjem]]'' i [[Elvis J. Kurtović|Elvisom J. Kurtovićem]], učestvovala u stvaranju pokreta poznatog kao ''[[Novi primitivizam]]''.
 
Grupu su [[1982]]. godine osnovali gitarista [[Nedim Babović]] i glumac i humorista [[Branko Đurić|Branko Đurić Đuro]]. Ubrzo nakon osnivanja, grupa je počela po sarajevskim klubovima držati zajedničke i samostalne koncerte na kojima su svirali svoje hitove “Željo”, “Džoging kroz AlipasinoAlipašino Polje” i “Dole”.
 
Djelovanje grupe su uveliko ograničavale Đurine glumačke obaveze, pa je njihova prva ploča '''''“Bombaj štampa”''''' ugledala svjetlost dana tek [[1987]].g godine. Ploču su snimili u sljedećem sastavu:
 
* ''[[Branko Đurić|Branko Đurić Đuro]]''- vokal, gitara
Line 13 ⟶ 12:
* ''[[Ademir Volić]]''- bubnjevi
 
Autori većine pjesama su Đuro i Neno, a pored ostalih, prateći vokali na ovom albumu bili su i Rizo iz grupe [[Elvis J. Kurtović]], [[Amila Sulejmanović]], te Gile i Čavke iz [[Električni orgazam|Električnog orgazma]]. Neki od hitova sa ovoga albuma su ''“Mrak i ja”'', ''“Otvorena pjesma Đorđu B.”'', ''“Điđi-miđi (Patetika)”'', ''“Često poželim da sve zaboravim”''. Sama promocija ovog albuma kasnila je preko godinu dana, jer je u vrijeme njegovog izlaska Đuro bio angažovan na snimanju filma [[“Dom za vješanje”]]. U prosirenomproširenom sastavu, koji je obuhvatao i duvačku sekciju, grupa nastavlja sa koncertima po [[SFRJ]], te učestvuje na turneji “[[Top lista nadrealista|Top liste nadrealista]]”.
 
Svoj drugi album, '''''“Ja mnogo bolje letim sam”''''' grupa je, u nešto izmjenjenom sastavu, objavila je 1990.g godine. Mjesto Ademira Volića zauzima [[Dragan Bajić]], za gitarom se pojavljuje [[Zoran Šerbedžija]], a umjesto [[Neno Jele|Nene Jeleča]], koji se na ovom albumu pojavljuje u ulozi producenta, bas gitaru svira Srđan iz [[Crvena jabuka|Crvene jabuke]]. Kao gost u pjesmama “Kad moj Nedo i njegov Brada sviraju blues” i “Šarene ulice” pojavljuje se [[Davor Gobac]] sa svojom grupom [[Psihomodo pop]].
 
Grupa prestaje sa radom 1992. godine, sa početkom [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u BiH]].