Razlika između verzija stranice "Samuilo"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Removed non-scientific source.
m rev.
Red 2:
{{Dodaj_infokutiju|Infokutija_Veličanstvo}}
[[Datoteka:Samuil Fortress.jpg|mini|250p|Skulptura Samuila u [[Petrič|Petriču]], Bugarska]]
'''Samuilo''' ([[958]]. - [[6. oktobar]] [[1014]].) je bio [[car]] Bugarske<ref>Ulf Brunnbauer, [http://www.iis.unsa.ba/izdavacka_djelatnost/posebna_izdanja/mitovi/mitovi_brunnbauer.html DREVNA NACIONALNOST I VJEKOVNA BORBA ZA DRŽAVNOST: HISTORIOGRAFSKI MITOVI U REPUBLICI MAKEDONIJI (BJRM)], Zbornik radova "Historijski mitovi na Balkanu", Sarajevo, 2003: Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantijski autori zovu je 'Bugarska' a njen živalj 'Bugari'. Samuil je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Vasilije II, koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'.</ref><ref>Živković Tibor D., SANU - Istorijski institut, Beograd, [http://scindeks.nb.rs/article.aspx?artid=0350-08020249009Z&redirect=ft "Pohod bugarskog cara Samuila na Dalmaciju"], "Istorijski časopis", 2002, br. 49, str. 9-25.</ref><ref>Срђан Пириватрић, "Самуилова држава. Обим и карактер", Византолошки институт Српске академије науке и уметности, посебна издања књига 21, Београд, 1997, 133-144.</ref><ref>"[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/ljetopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm Ljetopis Popa Dukljanina]" ili "Barski rodoslov", XXXIII: "U to vrijeme u bugarskom narodu se uzdignu neki Samuil, koji je zapovijedio da ga zovu carem, i vodio je mnogo ratova protiv Grka, koje izbači iz čitave Bugarske, tako da u njegovo vrijeme oni nijesu više smjeli da se približe toj strani."</ref>, koji je vladao od [[976]] do [[1014]]) godine.
 
Dio historičara smatra da je Samuilo bio sin [[Brsjaci |brsjačkog]] kneza Nikole. Njegova braća, po očevoj tituli komes (comes – [[knez]]) zvani komitopuli su David, Aron i Mojsije. Braća su 976. digla pobunu protiv [[bizant]]ske vlasti u Zapadnoj Bugarskoj. U pobuni su poginuli David i Mojsije, dok su Aron i Samuilo uspjeli da protjeraju Bizantince. Aron je bio spreman na dogovor sa bizantskim carem Vasilijem II, pa ga je Samuilo ubio. Tako je Samuilo postao vladar na području današnje [[Republika Makedonija| Republike Makedonije]] i Zapadne Bugarske. Daljnje slabljenje Bizanta Samuilo je iskoristio da proširi vlast na cijelu [[Makedonija (regija)|Makedoniju]], [[Epir]], [[Tesalija|Tesaliju]], [[Albanija|Albaniju]], [[Duklja|Duklju]], [[Travunija|Travuniju]], [[Raška|Rašku]], [[Srijem]], Podunavsku [[Bugarska|Bugarsku]] i [[Bosna|Bosnu]].
'''Samuilo''' ([[958]]. - [[6. oktobar]] [[1014]].) po istoričarima iz Bugarske, čije gledište deli većina svetskih istoričara, je bio bugarski car<ref> [http://www.oei.fu-berlin.de/en/projekte/nation-building/project_team/project_directors/brunnbauer/index.html Ulf Brunnbauer], [http://www.iis.unsa.ba/izdavacka_djelatnost/posebna_izdanja/mitovi/mitovi_brunnbauer.html DREVNA NACIONALNOST I VJEKOVNA BORBA ZA DRŽAVNOST: HISTORIOGRAFSKI MITOVI U REPUBLICI MAKEDONIJI (BJRM)], Zbornik radova "Historijski mitovi na Balkanu", Sarajevo, 2003: "'''Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom''', što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantijski autori zovu je 'Bugarska' a njen živalj 'Bugari'. Samuil je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Vasilije II, koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'." </ref><ref>Živković Tibor D., SANU - Istorijski institut, Beograd, [http://scindeks.nb.rs/article.aspx?artid=0350-08020249009Z&redirect=ft "Pohod bugarskog cara Samuila na Dalmaciju"], "Istorijski časopis", 2002, br. 49, str. 9-25.</ref><ref>Срђан Пириватрић, "Самуилова држава. Обим и карактер", Византолошки институт Српске академије науке и уметности, посебна издања књига 21, Београд, 1997, 133-144.</ref><ref>[http://en.wikipedia.org/wiki/Ivo_Banac Ivo Banac], „The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics“, 1988, Cornell University Press, [http://www.promacedonia.org/en/ib/i_banac.html "The Macedoine"]: "Both the Greeks and the Bulgars could claim far deeper roots than the Serbs, pointing to Macedonia's place in Byzantine and medieval Bulgarian empires long before Serbian conquest (the Bulgar periods were roughly from Presian to Samuil's successors, 836 – 1018, and again in intervals during the Second Bulgarian empire, about 1197 – 1246, 1257 – 1277)."</ref><ref>[http://en.wikipedia.org/wiki/Steven_Runciman Steven Runciman], "A history of the First Bulgarian Empire", Book III THE TWO EAGLES, [http://www.promacedonia.org/en/sr/sr_3_3.htm CHAPTER III The end of an empire]: "In the west of Bulgaria, at the time of the Russian invasions, there lived a count or provincial governor called Nicholas. By his wife Rhipsimé he had four sons, whom he named David, Moses, Aaron, and Samuel; to the world they were collectively known as the Comitopuli, the Count’s children. Of what province Nicholas was governor we do not know, nor when he died. By the time of the abdication of Tsar Boris, his sons had succeeded to his influence; and to them the Western Bulgarians looked to preserve their independence."</ref><ref>[http://en.wikipedia.org/wiki/Barbara_Jelavich Барбара Йелавич], "История на Балканите XVIII-XIX в.", София, 2003, том 1, стр. 32.</ref><ref>[http://en.wikipedia.org/wiki/Fyodor_Uspensky Ф. И. Успенский], "История Византийской империи. Период Македонской династии (867-1057)", Москва, "Мысль", 1997, Глава XXI "Начало войны с Болгарией" стр. 397-407, Глава XXIII Греко-болгарская война. Подчинение Болгарии" стр. 415-429.</ref><ref>Лев Диакон, "История", Издательство "Наука", Москва, 1988, комментарий М. Я Сюзюмова и С. А. Иванова, стр. 220.</ref><ref>[http://www.all-about-msu.ru/next.asp?m1=person1&type=aka&fio=%CB%E8%F2%E0%E2%F0%E8%ED%20%C3%E5%ED%ED%E0%E4%E8%E9%20%C3%F0%E8%E3%EE%F0%FC%E5%E2%E8%F7 Г. Г. Литаврин], "Раннефеодальные государства на Балканах VI-XII вв.", Академия наук СССР, Институт славяноведения и балканистики, Москва, Издательство "Наука", 1985, Глава четвертая "Формирование и развитие болгарского раннефеодального государства (Конец VII - начало XI в.)", Последний период истории Первого болгарского царства, стр. 178-181.</ref><ref>[http://www.hist.msu.ru/Departments/Slavs/Gorina.htm В. Горина], Московский государственный университет, [http://www.promacedonia.org/is_ran/is_ran_5.html ЗАВОЕВАНИЕ БОЛГАРИИ ВИЗАНТИЕЙ (КОНЕЦ Х-НАЧАЛО XI в.) В РУССКОМ ХРОНОГРАФЕ], "МАКЕДОНИЯ - ПРОБЛЕМЫ ИСТОРИИ И КУЛЬТУРЫ", Институт славяноведения, Российская Академия Наук, Москва, 1999.</ref><ref>И. И. Калиганов, Институт славяноведения РАН, [http://www.promacedonia.org/is_ran/is_ran_4.html РАЗМЫШЛЕНИЯ О МАКЕДОНСКОМ "СРЕЗЕ" ПАЛЕОБОЛГАРИСТИКИ], "МАКЕДОНИЯ - ПРОБЛЕМЫ ИСТОРИИ И КУЛЬТУРЫ", Институт славяноведения, Российская Академия Наук, Москва, 1999.</ref><ref>[http://en.wikipedia.org/wiki/Dimitri_Obolensky Dimitri Obolensky], „Byzantium and the Slavs“, 1994, St Vladimir's Seminary Press, page 322.</ref><ref>[[Летопис Попа Дукљанина]], глава [http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/duklja/ljetopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm XXXIII]: "U to vrijeme u bugarskom narodu se uzdignu neki Samuil, koji je zapovijedio da ga zovu carem, i vodio je mnogo ratova protiv Grka, koje izbači iz čitave Bugarske, tako da u njegovo vrijeme oni nijesu više smjeli da se približe toj strani."</ref><ref>[[Јован Скилица]], [http://homepage.mac.com/paulstephenson/trans/scyl1.html The Battle of Kleidion], 29 July 1014, from "Synopsis Historion"</ref>, a prema nekim izvorima makedonski<ref>Владимир Чоровиќ, "Историjа спрског народа", глава VI [http://www.rastko.org.yu/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/2_6_l.html Држава мачедонских Словена], издание на страницата www.rastko.org.yu, Белград, 2001. {{sr}}</ref><ref>Бранко Панов, "Македониjа низ историjата", "Менора", Скопjе, 1999, стр. 15.</ref><ref>"Историjа на македонскиот народ", том 1 Македониjа од праисториско време до паѓането под турска власт, Институт за историjа, Скопjе, 2000, стр. 357.</ref> [[car]], koji je vladao od [[976]] do [[1014]]. godine.
 
Dio historičara smatra da je Samuilo bio sin [[Brsjaci |brsjačkog]] kneza Nikole. Njegova braća, po očevoj tituli komes (comes – [[knez]]) zvani komitopuli su David, Aron i Mojsije. Braća su 976. digla pobunu protiv [[bizant]]ske vlasti u Zapadnoj Bugarskoj. U pobuni su poginuli David i Mojsije, dok su Aron i Samuilo uspjeli da protjeraju Bizantince. Aron je bio spreman na dogovor sa bizantskim carem Vasilijem II, pa ga je Samuilo ubio. Tako je Samuilo postao vladar na području današnje [[Republika Makedonija| Republike Makedonije]] i Zapadne Bugarske. Daljnje slabljenje Bizanta Samuilo je iskoristio da proširi vlast na cijelu [[Makedonija (regija)|Makedoniju]], [[Epir]], [[Tesalija|Tesaliju]], [[Albanija|Albaniju]], [[Duklja|Duklju]], [[Travunija|Travuniju]], [[Raška|Rašku]], [[Srijem]], Podunavsku [[Bugarska|Bugarsku]] i [[Bosna|Bosnu]].
 
Samuilova prijestonica bila je u [[Prespa|Prespi]], a kasnije u [[Ohrid]]u. On je Ohridsku arhiepiskopiju podigao na rang patrijarhije, a sebe je proglasio carem.
Line 11 ⟶ 10:
Bizant je pokušao vojno da osujeti Samuila, ali je doživio poraz kod [[Solun]]a [[996]]. Ratom [[1001]]-[[1004]] Vasilije II ipak je uspio da oduzme Samuilu skoro polovinu teritorije.
 
U bitki na planini [[Belasica|Belasici]] [[1014]]. bizantska vojska cara Vasilija II nanijela je težak poraz Samoila[[Bugari]]ma. Prema nekim kazivanjima ta je bitka dokrajčila i samog Samuila. Da bi zastrašio SamoilaBugare Vasilije II je zarobljenike, njih 14.000 osljepio i, ostavivši svakom stotom po jedno oko da vode ostale u koloni, uputio njihovom caru Samuilu. Kaže se da je pred tim prizorom Samuilo umro od srčane kapi. Zbog svirepog obračunavanja sa Samuilovom vojskuBugarima Vasilije II je prozvan "bugaroubica"Bugaroubica.
Poslije poraza na Belasici, odvijajuu Bugarskoj se odvijaju dinastičke borbe do [[1018]], kada carstvoBugarska u cjelini priznaje bizanstsku vlast.
 
Poslije poraza na Belasici, odvijaju se dinastičke borbe do [[1018]], kada carstvo cjelini priznaje bizanstsku vlast.
 
== Reference ==