Razlika između verzija stranice "Nuklearna fizika"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 24:
[[Datoteka:Mariecurie.jpg|mini|160p|lijevo|Marie Curie]]
 
[[Radioaktivnost]] je otkrio [[1896]]. [[Francuska|francuski]] naučnik [[Henri Becquerel]] dok je radio na fosforoscentnim materijalima. Ovi materijali svijetle u mraku nakon izlaganja svijetlu, i on je mislio da bi sjaj proizveden u katodnim zračnim cijevima od strane X-zraka mogao nekako biti povezan sa fosforoscencijom. Zato je pokušao uvijetiuviti fotografsku pločicu (''plate'') u crnucrni hartijupapir i staviti razne fosforoscentne minerale na nju. Svi rezultati su bili negativni dok nije isprobao korištenje uranijum ovihuranijumovih soli. Rezultat sa ovim jedinjenjima je bilo duboko crnjenje pločice.
 
Ipak, ubrzo je postalo jasno da crnjenje pločice nema nikakve veze sa fosforoscencijom jer je ona crnila kada je mineral držan u mraku. Također ne-fosforoscentne soli uranijuma pa i metalski uranijum su pocrnjivali pločicu. Bilo je jasno da postoji neka nova vrsta zračenja koja je mogla proći kroz papir koja je uzrokovala crnjenje pločice (U mnogim knjigama piše da je Becquerela slučajno otkrio radioaktivnost.)
 
Isprva se činilo da je ovo novo zračenje bilo slično nedavno otkrivenim x-zracima. Ipak kasnija istraživanja Becquerela, Pierre Curie-a, [[Marie Curie]], [[Ernest Rutherford|Ernest Rutherforda]] i drugih su otkrila tri različite vrste radioaktivnosti: alfa, beta i gama raspad. Ovi istraživači su također otkrili da mnogi drugi [[kemijskihemijski element]]i imaju radioaktivne izotope.
 
Opasnosti radioaktivnosti nisu odmah otkrivene. Akutno trovanje [[radijacija|radiacijom]] je brzo otkriveno, ali je početna pretpostavka bila da, kao kod vatre, ako se odmah ne primijeti efekat, nema opasnosti. Štoviše nije se znalo da ako se unesu u tijelo, radioaktivni materijali nastaviti zračiti unutar tijela, često prouzrokujući kancerrak ili druge ozbiljne probleme. Mnogi ljekari i tvrtke su počeli reklamirati radioaktivne supstance kao sredstvo liječenja; jedan posebno zbunjujuć primjer je bilo liječenje klistiranjem radijumom. [[Marie Curie]] je pred smrt govorila protiv ovakve vrste liječenja, upozoravajući da efekti radijacije na ljudsko tijelo još nisu dobro ispitani.
 
Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], došlo se na ideju da bi se [[energija]] koju radioaktivnost oslobađa mogla koristiti kao oružje za masovno uništenje. I sile osovine i savezničke snage su započele projekte u cilju razvoja ovakvog oružja; Projekat Mannhatan u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] se na kraju pokazao uspješnim. Dvije od prve tri bombe koje su proizvedene su bačene na [[Japan]]; tada je planirano da se proizvodnja ubrza na oko jednu bombu tjedno, ali se Japan predao prije nego što je još [[atomska bomba|atomskih bombi]] bačeno.