Razlika između verzija stranice "Marko Marulić"

Glavni predstavnik religioznog nadahnuća među [[humanizam|humanistima]]. U [[Split]]u je završio humanističku školu, no ne zna se gdje je studirao, možda u [[Padova|Padovi]]. Bavio se odvjetništvom u rodnomerodnom gradu i obavljao sudsku službu. Središnja je osoba splitskogasplitskog humanističkogahumanističkog kruga.

Pisao je prozna i pjesnička djela na [[latinski jezik|latinskomelatinskom]] i [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]]. Kao [[kršćanstvo|kršćanski]] humanist nastojao je uskladiti [[antika|antičku]] mudrost i [[poetika|poetiku]] s [[biblija|biblijskim]] profetizmom i kršćanskom duhovnošću. U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i [[hagiografija|hagiografijom]], antičkim klasicima i crkvenim ocima, savremenim zbivanjima i kršćanskim [[moral]]nim načelima. [[Evropa|Evropsku]], ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u [[16. vijek|XVI.]] i [[17. vijek|XVII. vijek]] doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili medumeđu najčitanijim onodobnimtadašnjim duhovnim djelima.

*''Pouke za čestit život prema primjerima svetaca'' ('''De institutione bene vivendi per exempla sanctorum''', [[1498]].) moralistički je moralistički spis biblijskogabiblijskog i hagiografskog nadahnuća. Njegovo, u svijetu najprevođenije djelo, koje je zau njegovanjegovo vremanavrijeme prevedeno čak i na [[japanski jezik|japanski ]](!).

*''Evanđelistar'' ('''Evangelistariutn''', [[1500]]].) sustavna je sistemska moralistička rasprava o etičkim načelima i moralnim dužnostima, sagledana kroz odnos bogoslovnih i stožernih krjeposti.

*''Davidijada'' ('''Davidias''', [[1954]].), religiozni ep na latinskomelatinskom u kojemukojem Marulić daje sintezu biblijskog motiva i vergilijevske poetike u [[hekametar|heksametrima]].

*'''Judita''' (napisana [[1501]]., objavljena [[1521]].) "u versi haruacchi slozhena.." religiozni ep na hrvatskomehrvatskom jeziku i [[čakavsko narječje|čakavskomečakavskom narječju]], nadahnuta je [[stari zavjet|starozavjetnom]] junakinjom [[judita|Juditom]], onovremenimtadašnjim zbivanjima (osmanski prodor u hrvatske zemlje), a istovremeno je i tumač kršćanskog svjetonazora.

* '''Suzana''', također napisana na hrvatskomehrvatskom jeziku, ponovno zasnovana na biblijskom motivu, ovaj put o babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.

Prvi je upotrijebio pojam psihologija, i to čak 60ak godina prije njemačkog filozofa Rudolfa Gockela, kojeg se u literaturi obično spominje kao tvorca navedenog pojma.

[http://www.psihologija.hr/dokumenti/873Marko_Marulic_autor_je_imena_psihologija.doc Članak Krune Krstića na stranicama HrvatskogaHrvatskog psihološkogapsihološkog društva]

Zanimljiva je Marulićeva posveta Judite kumu Dom Dujmu Balistriću: uzorak krjepke proze i kratkakratko objasnidbaobjašnjenje nekih poetičkih pogleda, raspravicarasprava to dragocjenija što je prva te vrsti na hrvatskomehrvatskom jeziku.

Čitajući latinski tu starozavjetnu historiju, kaže Marulić, "''ulize mi u pamet da ju stumačim našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke''".

Prema sudu znamenitogapoznatog hrvatskogahrvatskog jezikoslovca Petra Skoka, u "Juditi" "...je njegovo (Marulićevo) slikarsko oko (...) došlo do punog izražaja i u deskriptivnim dijelovima njegova eposa, u prikazivanju pokreta vojske, opsade, gozbi, odijevanja itd... Deskriptivni dio eposa protkan je obilnom i svježom pikturalnošću..."

Važnost je dvojaka. Prvo, jer je to prvo veće književno djelo u cjelosti napisano hrvatskim jezikom, i to mu je donijelo "titulu" oca hrvatske književnosti. Važno je to i stoga što je Marulić, kao prvi koji je krenuo tom neutabanom stazom današnjegadanašnjeg hrvatskogahrvatskog jezika, već tada svjestan važnosti svoje uloge. Proći će još dugo vremena i još puno pozivanja na važnost pisanja književnosti na hrvatskomehrvatskom jeziku (sjetimo se samo [[ilirci|iliraca]] ili [[August Šenoa|Šenoe]]) dok se književnosti na tometom jeziku ne prizna postojanje, ali Marulić je svakako onaj koji je načinio prvi korak na tometom dugom putovanju.

Osim "Judite", najvažniji je Marulićev hrvatski spjev "Susana". Zanimljivo je da na koncukraju i "Susane" i "Judite" Marulić spominje hrvatske knjige. Završetak "Susane" možemo shvatiti tako da se nakon čitanja zabavnog štiva o Susani valja prihvatiti nečeg drugog, i ti pobožne hrvatske (glagoljske ili hrvatsko-ćirilske) pjesmarice.