Razlika između izmjena na stranici "Erwin Rommel"

m
nema sažetka izmjene
m (robot Dodaje: pnb:جنرل رومیل)
m
|rod=''[[Wermacht]]''
|jedinice=''[[Alpen Korps]]''
|zapovijedao=''7. [[Panzer-Division]]''<br>''[[Afrika Korps]]''<br>Oklopna vojska Afrike<br>Zapovjednik sjeverne Italije<br>Vojna grupa E, Grčka Vojna skupinagrupa B
|nagrade=[[Pour le Mérite]]<br>''[[Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes]]''
}}
Rane su mu zacijelile u januaru [[1915]]. i kada se vratio u svoj bataljon (i dalje u Aragonskom sektoru). Način borbe se promijenio. Rovovi i bodljikave žice zamijenile su otvoreno ratovanje iz protekle godine. Upravo je ta promjena iz mobilnog u statično ratovanje uticala na Rommelovo taktičko razmišljanje do kraja njegove vojne karijere. Nagrađen je Željeznim križem prve klase za uspješan napad na francuske položaje u Aragonskoj šumi. Njegova je jedinica ostala u Aragonskoj šumi cijele jeseni. Odbrambeni položaji su ojačani, a gubici su i dalje rasli.
 
15. jula [[1915]]. godine ranjen je po drugi put. Kada se oporavio nije vraćen staroj regimenti, već je poslan u novoosnovani württembergški planinski bataljon s promaknućemunaprijeđenjem u poručnika. Nakon treninga u [[Austrija|Austriji]], bataljon je poslan na zapadni front, ali nije vidio mnogo akcije. U oktobru [[1916]]. godine premješteni su na istok, da učestvuju u završnoj fazi kampanje protiv [[Rumunija|Rumunije]]. U to je vrijeme Rommel osmislio svoju taktiku uvlačenja iza neprijateljskih linija koja se pokazala jako uspješnom. U augustu [[1917]]. osvojio je uzvisinu Cosna uvlačenjem između neprijateljskih položaja.
Nakon Rumunije, bataljon je poslan na italijanski front na planine sjeverno od rijeke [[Soča|Soče]]. Tamo je Rommel postigao velik uspjeh. Osvojio je brežuljak 1192, planinu Mataiur i Kolovrat, te brežuljak 1114. Za te pothvate nagrađen je od Cara Wilhelma II. s Pour le Mérite – najvećim njemačkim ordenom za pojedinačna herojska djela.
 
Rommel je na italijanskom frontu dočekao kraj rata u novembru [[1918]]. godine. Nakon rata premješten je natrag u 124. württembergšku pješadijsku regimentu s promaknućemunaprijeđen u čin satnikakapetana. Rat ga je naučio zapovijedati vojnicima u toku bitke i naučio je zadobiti njihovo povjerenje i u najtežim trenucima. Iskustvo je zadobio u Aragonskoj šumi, paralizirajući i demoralizirajući protivnika umjesto da troši vrijeme i municiju izravnim, frontalnim napadima.
''Ako se mala, dobro trenirana i disciplinirana jedinica, pod dinamičnim vodstvom, može uvući iza neprijateljskih linija, dobijemo element iznenađenja i rastrganu liniju otpora koju uništavamo brzim pokretima.''
== Međuratne godine ==
 
Nakon rata, Rommel je vraćen u svoju prvotnuprvobitnu regimentu, ali samo do ljeta [[1919]]. Tada je prebačen u 32. satniju za unutarnju sigurnost u Friedrichshafenu. U početku ga drugo osoblje nije previše voljelo jer je bio strog i tražio visoku disciplinu. Nakon par mjeseci zavoljeli su ga i imali vrlo visoko mišljenje o njemu.
 
31. [[mart]]a [[1920]]. [[Versajski ugovor]] je stupio na snagu i time se njemačka vojska smanjila na samo 100,000 ljudi, što je bilo daleko manje od 2 miliona vojnika plus Carska vojska iz 1918. Pošto je general-pukovnik Hans von Seeckt, zapovjednik Reichswehra, trebao reorganizirati vojsku, odlučio je postaviti Rommela na čelo 13. pješadijske regimente u [[Stuttgart]]u. Rommelova stara regimenta, 124. württembergška pješadijska regimenta, je tokom reorganiziranja raspuštena. U toj je regimenti služio devet godina. Tada su se drugi oficiri počeli zanimati za Rommela. IzvješćaIzvještaji napisananapisani o njemu govorilagovorili su o "izvanrednom čovjeku, velikom taktičaru, istaknutom borcu za vrijeme prvogPrvog svjetskog rata, dobrom instruktoru i treneru svojih trupa". To je miran dio u njegovom životu, za vrijeme kojeg sa ženom Lucijom ide na razna putovanja, posjećuje stara bojna polja u Italiji, slave rođendan svog jedinog sina Manfreda koji je rođen u decembru [[1928]]. godine.
Godinu dana kasnije Rommel je postao instruktor u školi za pješadiju u [[Dresden]]u. Bio je štovanpoštovan od strane školskih kolega i ratni heroj u očima polaznika škole. Za to vrijeme on počinje pisati svoju knjigu "Infanterie greift an" (Pješadija napada), koja je izdana tek [[1937]]., nakon što ju je usavršavao tokom podučavanja u [[Potsdam]]u. Knjiga priča, kako se to može i po naslovu shvatiti, o akcijama koje je Rommel vodio tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Knjigom, punom anegdota i skečeva, je oživio bojna polja iz "Velikog rata". Knjiga se odmah pokazala bestselerom.
 
[[1933]]. Rommel je promaknutunaprijeđen u čin potpukovnika (''Oberstleutnant'') i dobija komandu nad 3. Lovačkim bataljonom iz 17. pješadijske regimente. Taj se bataljon nalazio u planinama Harz. Rommel se osjećao kao kod kuće. Uživao je tokom dvogodišnje službe u tom bataljonu. Jednom su ga drugi oficiri pozvali da se s njima popne na obližnju planinu i spusti niz nju na skijama. Rommel je prihvatio poziv, spustio se s oficirimatri puta i pozvao ih da se po četvrti put spuste, no oni su to zadihano odbili iako su bili puno mlađi od njega.
 
Kada je [[Adolf Hitler]] došao na čelo Njemačke stvari su se počele mijenjati. [[1934]]. godine njemačka armija duplo je povećana, a [[1935]]. godine je utrostručena, te je počela proizvodnja tenkova i aviona. U septembru 1934. godine Rommel se susreo s Hitlerom po prvi put. Bio je zadužen za njegovu sigurnost tokom posjeta Glosara, grada u podnožju planina Harz.
[[15. oktobar|15. oktobra]] [[1935]]. godine postavljen je na mjesto instruktora u ratnoj akademiji u [[Potsdam]]u. Još je jednom pokazao svoju vještinu i znanje. Rommelov drugi susret s Hitlerom dogodio se u kasnom ljetu [[1936]]. kada je bio zadužen za organiziranje osiguranja tokom jednog Hitlerovog putovanja. Hitler ga je osobno pohvalio za odlično organiziranje oružane pratnje. [[1937]]. izlazi Rommelova knjiga "Infanterie greift an" koju je Hitler pročitao s velikim oduševljenjem. Nakon toga, Hitler sve češće poziva Rommela iz Potsdama radi osiguranja tokom njegovih putovanja.
 
[[10. novembar|10. novembra]] [[1938]]. godine promaknutunaprijeđen je u čin pukovnika i postavljen je na čelo ratne škole u [[Bečko Novo Mjesto|Wiener Neustadt]]u. Hitler ga je pozvao još par puta da organizira njegov eskort dok je putovao vlakom (Hitlerov pokretni štab), što je rezultiralo promaknućemunaprijeđenjem u čin majora.
 
== Početak rata – Rommelova "Fantomska Divizija ==
Zaprepašćujuća brzina [[Blitzkrieg]]a kroz [[Poljska|Poljsku]] [[1939]]. i [[Francuska|Francusku]] [[1940]]. pokazale su svijetu svu moć oklopnih jedinica i njihovih zapovjednika, poput generala [[Erich von Manstein|Mansteina]] i [[Heinz Wilhelm Guderian|Guderiana]]. Rommel je tada još bio nepoznat u svijetu. Tokom napada na Poljsku zapovijedao je Hitlerovim pokretnim štabom (vlakom). Hitler je u njemu vidio vjernog poljskog zapovjednika. [[1940]]. dodijeljena mu je jedna oklopna divizija koja će ga dovesti do svjetske slave. Bila je to 7. Oklopna divizija, kasnije nazvana ''Divizija duhova'' jer je Rommel njome penetrirao duboko iza neprijateljskih linija, a da to neprijatelj nije ni znao. Ured za vojno osoblje htio mu je dodijeliti neku planinsku diviziju, što bi ga učinilo najučinkovitijim na terenu, maksimalno iskorišćujućiiskorištavajući njegovo iskustvo iz Prvog svjetskog rata, no najvjerovatnije se tu umiješao Hitler osobno, koji mu je htio dodijeliti upravo ono što je Rommel i tražio. Sedma oklopna divizija je bila dio petnaestog oklopnog korpusa pod zapovjedništvom generala Hermanna Hotha. Diviziju je činilo: trideset i četiri oklopna vozila tip I ([[Panzer I|PzKpfw I]]), šezdeset i osam oklopnih vozila tip II ([[Panzer II|PzKpfw II]]), dvadeset i četiri oklopna vozila tip IV ([[Panzer IV|PzKpfw IV]]) i devedeset i jedan [[tenk]] 38t ([[Panzer 38|Pz 38t]], tenk čehoslovačke proizvodnje koji je početkom rata bio bolji od bilo kojeg njemačkog tenka). Zapovjednik tenkovske regimente bio je pukovnik Karl Rothenburg, jedan od najiskusnijih i najboljih zapovjednika oklopnih jedinica u Njemačkoj.
 
U rano jutro [[9. maj]]a 1940. godine, zapovjeđen je početak operacije [[Fall Gelb]], invazije na Francusku. Rommelov je cilj bio brz prodor kroz Ardene i upad u sjevernu Francusku. [[12. maj]]a Rommel je stigao na obalu rijeke Meuse. Tamo se susreo s prvim problemima. Kada su prva oklopna vozila i patrolni motocikli stigli na istočnu obalu rijeke, svi su mostovi već bili minirani i uništeni. Motocikli su ipak pronašli jedan mali otočić sjeverno od Dinanta koji je bio napušten. Otočić je povezivao obje strane rijeke s dva uska mosta preko kojih je mogla prijeći jedino pješadija. Problem je predstavljao prijenos oklopnih jedinica preko rijeke, a Francuzi i Belgijanci su se dobro ukopali na zapadnoj strani rijeke. Bilo je nemoguće prenijeti tenkove preko dva uska mosta. Rommel tada nije imao nikakve izviđačke jedinice i artiljerijsku potporu, dok je neprijatelj imao dopro raspoređena mitraljeska i protutenkovska gnijezda, te laku i tešku artiljeriju. Toga dana je Rommelova sedma oklopna divizija pretrpjela teške gubitke. Rommel se konstantno nalazio na frontu za vrijeme pokušaja prelaženja rijeke Meuse. Analizirao je položaje sjeverno i južno od Dinanta, te naredio tenkovima da krenu uz obalu sjeverno od Dinanta otvarajući vatru na drugu stranu obale. Kada je stigao do otočića koji je bio prijelazna točkatačka popeo se na gumeni čamac i osobno prešao rijeku pod zaštitom tenkova koji su otvarali vatru na francuske položaje. Pod njegovim inspirirajućim vodstvom, počeo se širiti mostobran na drugoj strani rijeke, no tenkovi su još uvijek bili na istočnoj strani rijeke. Tek su slijedećeg dana oklopne jedinice počele prelaziti rijeku preko pontonskog mosta kojeg su u međuvremenu digli inženjeri. Prešavši rijeku Meuse tenkovima [[14. maj]]a, Rommel je nastavio napredovanje prema utvrđenim položajima koji su bili ekstenzija [[Maginot linija|Maginot linije]]. Iako Rommel to nije znao, neprijatelj je već naredio masovno povlačenje prema unutrašnjosti.
 
Do [[18. maj]]a Rommel je stigao do Le Cateau-a duboko iza neprijateljskih linija i postojala je velika opasnost da ga francuske trupe okruže. Pješadijski dio divizije ostao je u [[Belgija|Belgiji]] vjerujući da se Rommel izgubio. No Rommel ni tada nije stao, nego je naredio napredovanje prema kanalu [[Le Manche]]. To je posebno iznenadilo tenkovske zapovjednike čiji su tenkovi gotovo ostali bez goriva. Ali pomoć je stigla i Rommelova divizija okrijepljena gorivom i ojačana krenula je prema [[Arras]]u da presječe savezničke formacije u Belgiji. U Arrasu će se sedma oklopna divizija suočiti s britanskim Matilda II tenkovima, najvećim otporom u kampanji protiv Francuske. [[21. maj]]a saveznici su izveli protunapad kod južno od Arrasa s priličnim uspjehom. Tek ih je divizijska artiljerija i protuavionski topovi od 88mm zaustavili (88mm topovi su bili poznati po njihovoj velikoj protutenkovskoj efektivnosti, pa su često korišteni za uništavanje tenkova. Kasnije je 88 mm top ugrađen i u famozni njemački Tieger tenk.). Kada je Rommel stigao sa svojim tenkovima južno od Arrasa, vratio je izgubljeno područje tokom protunapada i istjerao saveznike do Arrasa. [[26. maj]] je bio dobar dan za Rommela. Formalno mu je dodijeljeno odlikovanje Viteškog križa, a Hitler je obustavio napad.
 
Dan kasnije, naređeno mu je da krene prema [[Lille]]-u kako bi učestvovao u čišćenju Belgije i sjeverne Francuske. Kao pojačanje pripojena mu je tenkovska brigada iz susjedne pete oklopne divizije. Do [[30. maj]]a Lille je pao i velik dio francuske prve armije se predao. Nakon toga Rommel je dobio par dana odmora. Saveznici su tokom njegovog odmora završili evakuaciju [[Dunkerque]]a. Dan poslije evakuacije, Rommelova sedma oklopna divizija krenula je preko rijeke Somme u veliku ofenzivuofanzivu duboko u Francuski teritorij. Francuzi su očekivali oštar prodor tenkovima, no Rommel je primijenio novu taktičku formaciju koju je opisao kao Flächenmarsch, u kojoj je cijela divizija napredovala u formaciji velikog pravokutnika, dugog 20 km i 1.5 km širokog. Prednost te formacije bila je što su sve vrste jedinica kojima je divizija raspolagala bile na raspolaganju kad je divizija naletjela na otpor. Nakon prelaženja rijeke Somme, Rommel je krenuo prema rijeci Sein. Zbunio ga je slab otpor kod [[Seine]], no saveznici su bili demoralizirani i tražili su put za evakuaciju. Dunkirk je još bio svjež Nijemcima u pamćenju, pa kako bi spriječili sličnu evakuaciju preko slučnih luka poput Le Havrea, njemački je vrhovni stožer naredio Rommelu da krene prema moru. Tako je Rommel [[10. juni|10. juna]], skupa s Rothenburgovom dvadeset i petom oklopnom regimentom, stigao do mora kod sela Dalles. Nakon toga krenuo je prema gradu St. Valéry. U St. Valéryu je susreo jak otpor ukopanih savezničkih trupa, koje je porazio nakon tri dana borbe. Iako je borba bila naporna Rommela je čekala još jedna teška borba prije kraja Francuske kampanje, borba za veliku francusku luku Cherbourg. [[18. juni|18. juna]] doveo je artiljeriju na položaje s kojih se je moglo bombardirati Cherbourg. Nakon intenzivne artiljerijske vatre na luku, francuske su se trupe predale.
 
[[21. juni|21. juna]] Francuska je kapitulirala. Rommelovi podvizi tokom osvajanja Francuske bili su fenomenalni i ubrzo je postao miljenik cijelog Njemačkog naroda. Njegova sedma oklopna divizija zarobila je oko 90,000 savezničkih vojnika, izgubila je samo 42 tenka i 682 mrtvih. Njegovi podvizi preneseni su na filmsko platno u propagandnom filmu "Pobjeda na zapadu". Rommelova se reputacija naglo dizala nakon uspjeha u Francuskoj, a što je još važnije, njegovi su podvizi pokazali svijetu što oklopne jedinice mogu učiniti pod zapovjedništvom generala poput Rommela. Ukupno gledajući, kampanja je pokazala važnost inicijative i elementa iznenađenja, koje je Rommel stalno naglašavao.
== Oluja u pustinji ==
[[6. februar]]a [[1941]]. Rommel, promaknutunaprijeđen u čin general-poručnika, pozvan je u [[Berlin]]. Rečeno mu je da je odabran za zapovijedanje dvaju divizija, petnaeste Oklopne divizije i pete Lake divizije (ranije zvana dvadeset i prva oklopna divizija), koje će činiti Afrički korpus (Deutsches Afrika Korps - [[DAK]]) skupa s italijanskim divizijama Ariete i Trieste, a kasnije i devedesetom njemačkom Lakom divizijom. Divizije će biti poslane u Sjevernu Afriku u jesen 1941. za operaciju Suncokret (Sonnenblume) radi pomoći italijanskim trupama koje su se povukle iz Cyrenaice do Tripolija za vrijeme britanske ofenziveofanzive iz Egipta. Njemačka je obavještajna služba saznala da Britanci namjeravaju napasti sam Tripoli, pa su Nijemci trebali zaustaviti britanski prodor kao dobri saveznici s Italijom. Iako su je Nijemci smatrali područjem malog strateškog značenja, Sjevernoafrička kampanja je započeta kako bi se [[Italija]] zadržala u ratu, i to na strani Sila osovine. Rommel bio pod zapovjedništvom italijanskog generala Itala Gariboldija, no mogao se žaliti Berlinu u slučaju ozbiljnog neslaganja između dva generala. Zapovjeđeno mu je ponovno osvajanje Cyrenaice.
 
[[12. februar]]a [[1941]]. Rommel je stigao avionom u Sjevernu Afriku., a prve njemačke trupe dva dana kasnije. Karakteristično za Rommela, čim je stigao u Afriku, izviđačkim avionom Fiesel Storch preletio je neprijateljske pozicije kako bi izvidio teren na kojem će se odigrati bitka. Počela su i prva neslaganja s Gariboldijem. [[Italijani]] su se htjeli utvrditi kraj Tripolija, a Rommel je htio pokrenuti trupe naprijed i napasti, a ne čekati Engleski napad. Predočio je svoj pogled na situaciju Berlinu i Rimu, te mu je odobrena ofenzivaofanziva.
 
[[Britanci]] su već znali da će Njemačka ojačati italijanske položaje u Sjevernoj Africi. Dekodiranje signala njemačke Enigme, iako 1941. još uvijek pretežno neuspješno, otkrilo je neke važne detalje operacije Suncokret.
[[31. mart]]a Rommel je krenuo u [[napad na Mersa el Bregu]] koju je zauzeo istoga dana. Rommel je shvatio da se Britanci radije povlače umjesto da ojačaju svoje položaje, pa je Rommel odlučio napasti Cyrenaicu. [[3. april]]a pokrenuo je napad u formaciji od tri kolone, žureći svoje trupe što je više mogao. Ključ uspjeha u Rommelovu napadu preko Cyrenaice bilo je zauzimanje grada Mechellija, protiv kojega je naumio koncentrirati jedinice iz sve tri kolone koje je poslao preko pustinje 3. aprila. Plan se pokazao totalnim uspjehom. Rommel je imao sreće. Prekršivši zapovjedi mogli su ga u najmanju ruku smijeniti, a opskrbna linija bila je toliko razvučena da je postala vrlo neučinkovita, nekim tenkovima je i ponestalo gorivo tokom napredovanja prema Mechilliju. [[8. april]]a Mechilli je zauzet, a Britanske su se snage povukle iz Cyrenaice. Rommel je ostvario svoju prvu pobjedu u pustinji, i mogao je izraziti buduće ambicije.
 
== Tobruk – Alamo 20. vijeka ==
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-786-0327-19, Nordafrika, Erwin Rommel mit Offizieren.jpg|thumb|Rommel u Sjevernoj Africi 1942.]]
Nakon osvajanja Cyrenaice, Rommel je odlučio nastaviti napad prema Egiptu, usput osvajajući u predjelu zvanom Marmarica i luku [[Tobruk]], o kojoj nije bilo prikupljeno dovoljno informacija o odbrani i naravi branitelja. Također mu je bilo naređeno da ne proširi svoj napad u [[Egipat]]. [[11. april]]a opkolio je Tobruk koji je hrabro držala deveta Australijska divizija. Slijedio je napad avionima po britanskim odbrambenim linijama, iako Rommel još uvijek nije imao plan britanskih odbramenih linija. Nakon Štoga naredio je napad trupama Afričkog korpusa (DAK) koji je zaustavljen nakon intenzivnog britanskog artiljerijskog bombardiranja. Moral među Rommelovim jedinicama je po prvi puta počeo padati. Tokom nekoliko uzastopnih napada na jugozapadno krilo Tobruka od [[11. april|11.]] do [[22. april]]a Rommel je izgubio 120 ljudi koji su bili ubijeni, ranjeni ili nestali. Tobruk je postao fokus rata u Sjevernoj Africi od aprila [[1941]]. do kraja godine.
== Operacija Battleaxe i Crusader ==
 
U junu [[1941]]. godine, snage [[Commonwealth]]a, osnažene sa 400 tenkova, pokrenule su golemu ofenzivuofanzivu protiv Rommelovih snaga na području egipatske granice kod linije [[Sollum]] – [[Halfaya Pass]]. Nazvali su je [[operacija Battleaxe]] (ratna sjekira), a bila je pod zapovjedništvom generala Wavella, vrhovnog zapovjednika snaga na Srednjem Istoku. Inače, pokretanje ofanzive protiv Rommela u to vrijeme, nije bio dio Wavellova plana, ali [[Winston Churchill]] je dobio dešifrirani Paulusov izvještaj štabu i odlučio napasti dok je granica s Egiptom bila loše čuvana.
 
Dok su određene snage vršile napad (najzapaženije jedinica pod kapetanom Bachom kod Halfaya Passa), Rommel je pokazao svoju stručnost u oklopnom ratovanju, organizirajući protunapad koji je natjerao Britance da prekinu njihov napad nakon samo tri dana. Nakon toga [[Winston Churchill|Churchill]] je izjavio "[[Bitka kod Solluma]] od [[15. juni|15.]] do [[17. juni|17. juna]] bila je bolno iskustvo".
U to vrijeme Rommel je počeo dobivati detaljnije impresije zapovjednika kojima se suprotstavljao preko ratišta. Njegovo visoko mišljenje o Wavellu, koje je u kasnijim pisanjima promijenio, nije dijelio i [[Winston Churchill|Churchill]], koji ga je zamijenio s Auchinleckom poslije Solluma.
 
U jesen [[Britanci]], pod novim zapovjedništvom, pokreću [[Operacija Crusader|ofenzivuofanzivu Crusader]] (križar), totalno protiv Rommelovih predviđanja. Ne mareći na upozorenja o Britanskom ojačavanju, Rommel je bio prezauzet pripremajući vlastiti plan napada. [[15. novembar|15. novembra]] [[1941]]. godine, dok je slavio pedeseti rođendan u [[Rim]]u, tokom posijete [[Mussolini]]ju, Britanski napad je počeo. Obje strane su se dobro držale, a rezultat je bio veća zbrka nego korist, iako je završilo taktičkim porazom za Rommela.
 
U decembru [[Nijemci]] i [[Italijani]] su bili pod teškim pritiskom. Po prvi puta od aprila [[1941]]. godine, Britanci preuzimaju inicijativu i pokazuju odlučnost u zadržavanju iste. Kakogod, Rommel je ponovno uvidio napad kao priliku za pokušaj preuzimanja inicijative pokrećući protunapad. [[6. decembar|6. decembra]], Rommel kreće u protunapad, ali bez Italijanskih snaga, čiji su zapovjednici izjavili da su njihove trupe iscrpljene i nesposobne za borbu. Rommelov napad uspio je pokrenuti sporo povlačenje Britanaca, ali je brzo uvidio da nema dovoljno trupa za okruživanje neprijateljskih trupa. Pokušao je još jednom [[7. decembar|7. decembra]], ali ponovno bez uspjeha i s visokim gubicima.
Početni mjeseci [[1942]]. godine donijeli su zaokret u Rommelovom načinu vođenja [[DAK]]-a. Nakon taktičkog poraza tokom [[Operacija Crusader|operacije Crusader]], Rommel je trebao prekinuti opsadu [[Tobruk]]a i povući se 80 km zapadno od Tobruka. Pokazavši se u najgorem svjetlu tokom operacije Crusader, Rommel je proveo slijedeća dva mjeseca pokazujući se u najboljem svjetlu, donoseći svojeglave, ali ispravne odluke. Pokazao je veliku moralnu hrabrost i odličnu sposobnost manevriranja jedinicama.
 
Moralna hrabrost nalazila se u njegovim ključnim odlukama. Napuštajući Tobruk, znao je da je teren kod [[Cyrenaica|Cyrenaice]] nepodoban za odbranu, pa je odlučio da se treba povući skroz do [[Tripoli]]ja gdje je mogao ojačati i opskrbiti svoj korpus, a onda punom snagom napasti loše branjivu Cyrenaicu. Ta se ideja nije sviđala [[Italijani]]ma, jer je Cyrenaica bila njihova kolonija, a već se dva puta našla u neprijateljskim rukama. Rommel je znao da to nije situacija u kojoj mu se može zažmiriti jednim okom, ali je stalno ustrajao i držao svoj stav. Na kraju je ipak dobio dozvolu da se povuče iz Cyrenaice. Na Badnje večer, trupe DAK-a napustile su [[Benghazi]], iako su Britanci pokušali spriječiti povlačenje, njemačke oklopne jedinice uspjele su odbiti Britanski napad i pokazati tkoko vlada pustinjom i za vrijeme povlačenja.
 
Nakon povratka u Tripoli, Rommelovo vojno umijeće, osjećaj za snagu neprijatelja i procjena vlastitih mogućnosti, uskoro će ga vratiti na put do slave. Nakon Crusadera, DAK-ove oklopne jedinice bile su brojčano manje. U januaru je stiglo pojačanje iz Njemačke, a [[Hitler]] je odlučio na mediteransko područje dodijeliti i zračnu flotu pod zapovjedništvom [[feldmaršal]]a [[Albert Kesselring|Alberta Kesselringa]]. Relativna lakoća kojom su zračne jedinice uočavale i uništavale jedinice u goloj pustinji, činile su zračnu snagu vrlo važnim čimbenikom u sjevernoafričkoj kampanji.
S britanske strane je nastupila stanka za pregrupiranje i ojačavanje. Nakon proglašenja rata s [[Japan]]om, Australijska divizija, Britanska 70. divizija i 7. Husarska divizija bile su raspodijeljene na [[Daleki istok]], a najiskusnija britanska oklopna formacija – 7. oklopna divizija, vratila se u [[Egipat]] na oporavak i ojačavanje. Auchinleck je namjeravao napasti Tripolitaniju, ali je isto tako vjerovao da ima vremena i za ojačavanje trupa. Zato je postavio, svježu, tek pristiglu iz Britanije, 1. oklopnu diviziju u Cyrenaicu. Izravno se suprotstavljajući Rommelu, stajale su samo neiskusna 1. oklopna divizija i oslabljena pješadijska divizija. DAK-ova obavještajna služba ubrzo je uvidjela to, te kada je to i Rommel saznao ubrzo su njegov instinkt i vještina opet ušli u igru.
 
Rommel je znao da treba napasti Britance prije nego što stignu ojačati. Htio je da njegov napad iznenadi Britance, pa je cijeli plan napada držao za sebe, a tek tri dana prije napada je rekao za svoj plan ofenziveofanzive njemačkim divizijskim zapovjednicima. Kada su [[21. januar]]a [[1942]]. krenule prve njemačke jedinice u napad, element iznenađenja je gotovo u potpunosti ostvaren. To je bio poseban dan za Rommela jer je za napad nagrađen Viteškim križem s hrastovim lišćem i ukrštenim mačevima. [[26. januar]]a [[Mussolini]] je osobno pohvalio Rommela radi pobijede nad Saveznicima kod Tripolitanije. Rommel se je zabrinuo zbog manjka goriva, no svejedno je uspio odbaciti Britance preko Cyrenaice do linije Gazala. Auchinleck je također znao da je Cyrenaica loše područje za podići odbrambenu liniju, pa je tako izbjegao veće gubitke povlačeći se do Gazale.
 
Odbrana Tripolitanije i vraćanje Cyrenaice u ruke [[Sile Osovine|sila Osovine]] bio je Rommelov brz i neviđeni pothvat, kojeg su mogli postići samo rijetki vojni geniji. Nakon ponovnog osvajanja Cyrenaice, Rommel je stekao status legende i među britanskim vojnicima. Sam [[Winston Churchill|Churchill]] je tom prilikom rekao: "Imamo vrlo hrabrog i vještog suparnika i, ako smijem reći tokom ovih teških ratnih dana, velikog generala". I Auchinleck se zabrinuo konstatirajući u svojim memoarima da je Rommel postao neka vrsta čudotvorca u očima britanskih vojnika.
U martu je Rommel otputovao u [[Njemačka|Njemačku]] kako bi mogao svečano primiti odlikovanje Viteškog križa s hrastovim lišćem i ukrštenim mačevima. U međuvremenu njegove su snage unaprijeđene u "Panzerarmee Afrika" (Afrička oklopna armija), a Rommel je dobio čin [[General-pukovnik]]a.
Dok su Rommelove trupe napredovale prema Gazali, Auchinleck je planirao pokrenuti svoju proljetnu ofenzivuofanzivu, no tada je shvatio da više nije dovoljno snažan da pokori svog protivnika. Velik dio opreme je izgubio tokom povlačenja iz Cyrenaice, a s druge strane Rommel je počeo dobivati sve više pojačanja jer je [[Malta]] bila učestalo bombardirana, pa nije mogla služiti kao luka za lovce na njemačke konvoje. U maju su se stvari promijenile. [[Britanci]] su dobili pomoć od Amerike. U Afriku su stiglo 160 Grant tenkova koji su bili superiorniji njemačkim Pz. Mk. III i Pz. Mk. IV . Britanska artiljerija je bila bolja i jača od njemačke, a omjer topova je bio 8:5 u korist Britanije. [[Luftwaffe]] je brojčano mogao parirati RAF-u. Kvantiteta i kvaliteta britanskih tenkova postala je puno veća od njemačkih. No Rommel nije bio obeshrabren. Odlučio je napasti Gazala liniju na krajnjem jugu oko utvrđene pozicije u Bir Hacheimu. Tamo se neprijatelj najmanje mogao nadati napadu jer je to područje bilo oskudno prohodnim putovima za tenkove, većinom su to bila velika pustinjska prostranstva.
 
[[26. maj]]a [[1942]]. godine napad na Gazala liniju je započeo. Bitka je započela vrlo loše za DAK zbog jakog otpora na području Bir Hacheima koji je pao tek [[13. juni|13. juna]] i superiornijih američkih tenkova koji su činili rupe u njemačkom udarnom valu. Rommelove trupe su bile konstantno izložene savezničkim napadima, što ih je činilo vrlo ranjivim. Nakon pada Bir Hacheima u junu stvari su krenule na bolje. Britanske oklopne snage bivale su sve slabije. Iako se našao u vrlo teškoj situaciji, Rommel je uspio savladati sve prepreke i pobijediti moćnijeg neprijatelja, nalazeći se nemali broj puta osobno u samom žaru bitke analizirajući tok napada. Pobjedu kod Gazale mnogi smatraju Rommelovim najvećim uspjehom u njegovoj dugoj vojnoj karijeri.
Rommelove trupe su se ponovno pokazale u najboljem svijetlu kao majstori mobilnog ratovanja. U junu [[1942]]. godine slijedilo je napredovanje prema utvrdi koja ih je demoralizirala prošle godine - luka [[Tobruk]]. Potencijalna strateška važnost te male luke značila je da je sigurno dobro branjena. Tobruk je bilo jedno od najjačih utvrđenja u Sjevernoj Africi. Trupe koje su ga branile uzrokovale su velike poteškoće Rommelu tokom [[1941]]. Neka prostranstva oko njega bila su doslovno natopljena krvlju. Tobruk je postao simbol Britanskog otpora koji je Rommel trebao već jednom slomiti. [[20. juni|20. juna]] započeo je napad na Tobruk. Rommel tada nije znao da mu veliku pomoć daju upravo Britanci. Naime Ritchie i njegov nadređeni, Auchinleck, zagovarali su različite taktike, a rezultat tog neslaganja je bila opća zbunjenost, koja je pustila otvorena vrata Rommelovim divizijama. Iako zbunjena, kvaliteta odbrane oko važnih strateških utvrda predstavlja je i dalje veliku prepreku. U napad su ponovno najprije krenuli avioni koje su imali zadaću slabljenja odbrambenih pozicija. Nakon zračnih napada krenuli su [[tenk]]ovi i [[pješadija]]. U 10:00 h, dva sata nakon napada pješadije, trupe Afričkog korpusa počele su se probijati kroz odbrambena utvrđenja oko luke. Do kraja dana Rommel je imao pod kontrolom dvije trećine utvrda. Slijedećeg dana, [[21. juni|21. juna]] u 09:40 h, Rommel se sastao s britanskim generalom Klopperom, zapovjednikom druge sjevernoafričke pješadijske divizije i utvrde. On je ponudio predaju svih preostalih utvrda kod Tobruka. Jednostavno nije više mogao izdržati neprekidne napade [[DAK]]-ovih trupa. S padom posljednjih utvrda, ratovanje u Marmarici je došlo kraju. Moral svih trupa Afričkog korpusa opet je bio na najvišoj mogućoj razini.
 
Pad Tobruka je možda pobjeda koja je najviše prirasla k Rommelovu srcu. Ogorčen porazom i ispunjen agonijom iz [[1941]]. zacrtao si je da Tobruk jednostavno mora pasti, te da je to samo pitanje vremena. Simbol Savezničkog otpora je sada bio slomljen i u njegovim rukama, uz 5000 tona zaplijenjene opreme i 2000 zaplijenjenih vozila. Pobjeda je mnogo utjecala na javno mišljenje Nijemaca, ali i Britanaca. Njemačka je propaganda pobjedu prikazala plakatima na kojima je bio prikazan Rommel kako ulazi u Tobruk u svom osobnom automobilu, a [[Adolf Hitler|Hitler]] ga je promaknuounaprijedio u čin [[feldmaršal]]a. S druge strane ''[[The Times]]'' je prije napada pisao kako su odbrambeni položaji u Tobruku jači nego ikada prije. [[Winstin Churchill|Churchill]] osobno je bio šokiran padom Tobruka. U svojim je memoarima napisao: "Ovo je bio jedan od najtežih poraza kojih se mogu sjetiti tokom rata".
 
Na dan pobijede Rommel je napisao slijedeću poruku svim članovima oklopne armije:
Period od kasnog ljeta do novembra [[1942]]. imao je mnogo uspjeha i padova. Od uspješnih ljetnih pothvata kod [[Bir Hacheim]]a i [[Tobruk]]a do jesenjih propalih ambicioznih planova za [[Egipat]]. Sunce Afričkog korpusa počelo je polako zalaziti, zajedno s njemačkim nadama u pobjedu u [[Sjeverna Afrika|Sjevernoj Africi]]. Opće gledano na situaciju u svijetu sile Osovina su još uvijek napredovale. [[Britanci]] su bili prisiljeni povući se iz [[Burma|Burme]], [[Malta]] je bila pod opsadom, [[Nijemci]] su činili golem napredak u [[Rusija|Rusiji]], a njemačke podmornice su u junu postavile novi rekord u broju potopljenih savezničkih brodova. No situacija je zapravo bila lošija za Osovinske sile nego što se činila. Ulazak [[SAD]]-a u rat pokazat će se kobnim za Osovinske sile kojima će ratna sreća ubrzo okrenuti leđa. No svaki je britanski vojnik znao da je Rommel još uvijek opasan i da sigurno sprema neki novi plan ne bi li se domogao [[Aleksandrija|Aleksandrije]].
 
Rommelovo se zdravlje pogoršalo tokom [[august]]a [[1942]]. godine kada je planirao ofenzivuofanzivu koja bi trebala započeti krajem mjeseca. Moral njegovih trupa bio je visok, a uspjesi na istočnom ratištu išli su tome u prilog. Rommel je i dalje krivio italijanske saveznike da ne čine najbolje što mogu kako bi zalihe iz Evrope došle konvojima u Afriku. No [[Italijani]] su slali štogod su mogli, ali [[Britanci]] su dekodirajući Enigmu znali točnutačnu poziciju svakoga konvoja koji je krenuo iz Evrope. Opskrba trupa je definitivno bio [[feldmaršal]]ov najveći problem. Plan napada je bio sličan onome u [[Gazala|Gazali]] – brz prodor kroz neprijateljske odbrambene linije konstantnim mobilnim ratovanjem.
 
S druge strane Montgomery se dobro pripremao za gotovo siguran Rommelov novi napad. Svakoj pojedinoj jedinici dao je precizne instrukcije što treba napraviti, a način na koji su britanske trupe bile raspoređene maksimalno je koristio sav njihov potencijal. Montgomery je očekivao da će Rommel napasti na jugu, te je tamo ukopao najveći dio oklopnih jedinica oko Ruweisat i Alam Halfa grebena. Savezničkim oklopnim snagama je naređeno da se ne upuštaju u mobilno ratovanje, nego da se bore odbrambeno, ne napuštajući svoj ukopan položaj. Nije smjelo doći do mobilnog ratovanja, Rommel je trebao biti zaustavljen kod odbrambene linije, a tada bi [[artiljerija]] i [[avijacija]] uništili njegove okopne jedinice gdjegod budu koncentrirane. Tako je uistinu i bilo. Rommel, sa svojim instinktom za bojište, shvatio je što mu se događa gotovo odmah.
 
U noći [[30. august]]a [[1942]]. godine Rommel je započeo svoj napad. Problemi su počeli gotovo od početka, kada je razminiranje terena potrajalo duže od očekivanog. Tada su otpočeli teški zračni napadi sa strane [[RAF]]-a, a kada su njemački tenkovi stigli do savezničkih pozicija, silina odbrambene vatre spriječila ih je da učine ikakav napredak. Rommel je odlučio prekinuti ofenzivuofanzivu u jutro [[2. septembar|2. septembra]] [[1942]].
 
Nakon neuspjeha, Rommel je bio prisiljen otići u [[Njemačka|Njemačku]] zbog zdravstvenih problema. Bilo je očito da će [[Saveznici]] nakon uspješne odbrane krenuti u napad, pa je Rommel prije odlaska u Njemačku napisao procjenu stanja i relativan omjer snaga kod Alameina, te započeo gradnju odbrambenih položaja shvaćajući da je mobilno ratovanje teško izvedivo zbog velike savezničke materijalne superiornosti. Također je upozorio podređene da budu spremni suprotstaviti se pomorskom desantu. Naravno da nije znao da će se ključno savezničko iskrcavanje dogoditi u novembru pod kodnim imenom [[Operacija Baklja|operacija Torch (Baklja)]]. Nakon posljednjih instrukcija svom zamjeniku, generalu Stummeu, Rommel je napustio Afriku.
73.705

izmjena