Razlika između verzija stranice "Erwin Rommel"

|zapovijedao=''7. [[Panzer-Division]]''<br>''[[Afrika Korps]]''<br>Oklopna vojska Afrike<br>Zapovjednik sjeverne Italije<br>Vojna grupa E, Grčka Vojna skupinagrupa B

15. jula [[1915]]. godine ranjen je po drugi put. Kada se oporavio nije vraćen staroj regimenti, već je poslan u novoosnovani württembergški planinski bataljon s promaknućemunaprijeđenjem u poručnika. Nakon treninga u [[Austrija|Austriji]], bataljon je poslan na zapadni front, ali nije vidio mnogo akcije. U oktobru [[1916]]. godine premješteni su na istok, da učestvuju u završnoj fazi kampanje protiv [[Rumunija|Rumunije]]. U to je vrijeme Rommel osmislio svoju taktiku uvlačenja iza neprijateljskih linija koja se pokazala jako uspješnom. U augustu [[1917]]. osvojio je uzvisinu Cosna uvlačenjem između neprijateljskih položaja.

Rommel je na italijanskom frontu dočekao kraj rata u novembru [[1918]]. godine. Nakon rata premješten je natrag u 124. württembergšku pješadijsku regimentu s promaknućemunaprijeđen u čin satnikakapetana. Rat ga je naučio zapovijedati vojnicima u toku bitke i naučio je zadobiti njihovo povjerenje i u najtežim trenucima. Iskustvo je zadobio u Aragonskoj šumi, paralizirajući i demoralizirajući protivnika umjesto da troši vrijeme i municiju izravnim, frontalnim napadima.

Nakon rata, Rommel je vraćen u svoju prvotnuprvobitnu regimentu, ali samo do ljeta [[1919]]. Tada je prebačen u 32. satniju za unutarnju sigurnost u Friedrichshafenu. U početku ga drugo osoblje nije previše voljelo jer je bio strog i tražio visoku disciplinu. Nakon par mjeseci zavoljeli su ga i imali vrlo visoko mišljenje o njemu.

31. [[mart]]a [[1920]]. [[Versajski ugovor]] je stupio na snagu i time se njemačka vojska smanjila na samo 100,000 ljudi, što je bilo daleko manje od 2 miliona vojnika plus Carska vojska iz 1918. Pošto je general-pukovnik Hans von Seeckt, zapovjednik Reichswehra, trebao reorganizirati vojsku, odlučio je postaviti Rommela na čelo 13. pješadijske regimente u [[Stuttgart]]u. Rommelova stara regimenta, 124. württembergška pješadijska regimenta, je tokom reorganiziranja raspuštena. U toj je regimenti služio devet godina. Tada su se drugi oficiri počeli zanimati za Rommela. IzvješćaIzvještaji napisananapisani o njemu govorilagovorili su o "izvanrednom čovjeku, velikom taktičaru, istaknutom borcu za vrijeme prvogPrvog svjetskog rata, dobrom instruktoru i treneru svojih trupa". To je miran dio u njegovom životu, za vrijeme kojeg sa ženom Lucijom ide na razna putovanja, posjećuje stara bojna polja u Italiji, slave rođendan svog jedinog sina Manfreda koji je rođen u decembru [[1928]]. godine.

Godinu dana kasnije Rommel je postao instruktor u školi za pješadiju u [[Dresden]]u. Bio je štovanpoštovan od strane školskih kolega i ratni heroj u očima polaznika škole. Za to vrijeme on počinje pisati svoju knjigu "Infanterie greift an" (Pješadija napada), koja je izdana tek [[1937]]., nakon što ju je usavršavao tokom podučavanja u [[Potsdam]]u. Knjiga priča, kako se to može i po naslovu shvatiti, o akcijama koje je Rommel vodio tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Knjigom, punom anegdota i skečeva, je oživio bojna polja iz "Velikog rata". Knjiga se odmah pokazala bestselerom.

[[1933]]. Rommel je promaknutunaprijeđen u čin potpukovnika (''Oberstleutnant'') i dobija komandu nad 3. Lovačkim bataljonom iz 17. pješadijske regimente. Taj se bataljon nalazio u planinama Harz. Rommel se osjećao kao kod kuće. Uživao je tokom dvogodišnje službe u tom bataljonu. Jednom su ga drugi oficiri pozvali da se s njima popne na obližnju planinu i spusti niz nju na skijama. Rommel je prihvatio poziv, spustio se s oficirimatri puta i pozvao ih da se po četvrti put spuste, no oni su to zadihano odbili iako su bili puno mlađi od njega.

[[10. novembar|10. novembra]] [[1938]]. godine promaknutunaprijeđen je u čin pukovnika i postavljen je na čelo ratne škole u [[Bečko Novo Mjesto|Wiener Neustadt]]u. Hitler ga je pozvao još par puta da organizira njegov eskort dok je putovao vlakom (Hitlerov pokretni štab), što je rezultiralo promaknućemunaprijeđenjem u čin majora.

Zaprepašćujuća brzina [[Blitzkrieg]]a kroz [[Poljska|Poljsku]] [[1939]]. i [[Francuska|Francusku]] [[1940]]. pokazale su svijetu svu moć oklopnih jedinica i njihovih zapovjednika, poput generala [[Erich von Manstein|Mansteina]] i [[Heinz Wilhelm Guderian|Guderiana]]. Rommel je tada još bio nepoznat u svijetu. Tokom napada na Poljsku zapovijedao je Hitlerovim pokretnim štabom (vlakom). Hitler je u njemu vidio vjernog poljskog zapovjednika. [[1940]]. dodijeljena mu je jedna oklopna divizija koja će ga dovesti do svjetske slave. Bila je to 7. Oklopna divizija, kasnije nazvana ''Divizija duhova'' jer je Rommel njome penetrirao duboko iza neprijateljskih linija, a da to neprijatelj nije ni znao. Ured za vojno osoblje htio mu je dodijeliti neku planinsku diviziju, što bi ga učinilo najučinkovitijim na terenu, maksimalno iskorišćujućiiskorištavajući njegovo iskustvo iz Prvog svjetskog rata, no najvjerovatnije se tu umiješao Hitler osobno, koji mu je htio dodijeliti upravo ono što je Rommel i tražio. Sedma oklopna divizija je bila dio petnaestog oklopnog korpusa pod zapovjedništvom generala Hermanna Hotha. Diviziju je činilo: trideset i četiri oklopna vozila tip I ([[Panzer I|PzKpfw I]]), šezdeset i osam oklopnih vozila tip II ([[Panzer II|PzKpfw II]]), dvadeset i četiri oklopna vozila tip IV ([[Panzer IV|PzKpfw IV]]) i devedeset i jedan [[tenk]] 38t ([[Panzer 38|Pz 38t]], tenk čehoslovačke proizvodnje koji je početkom rata bio bolji od bilo kojeg njemačkog tenka). Zapovjednik tenkovske regimente bio je pukovnik Karl Rothenburg, jedan od najiskusnijih i najboljih zapovjednika oklopnih jedinica u Njemačkoj.

U rano jutro [[9. maj]]a 1940. godine, zapovjeđen je početak operacije [[Fall Gelb]], invazije na Francusku. Rommelov je cilj bio brz prodor kroz Ardene i upad u sjevernu Francusku. [[12. maj]]a Rommel je stigao na obalu rijeke Meuse. Tamo se susreo s prvim problemima. Kada su prva oklopna vozila i patrolni motocikli stigli na istočnu obalu rijeke, svi su mostovi već bili minirani i uništeni. Motocikli su ipak pronašli jedan mali otočić sjeverno od Dinanta koji je bio napušten. Otočić je povezivao obje strane rijeke s dva uska mosta preko kojih je mogla prijeći jedino pješadija. Problem je predstavljao prijenos oklopnih jedinica preko rijeke, a Francuzi i Belgijanci su se dobro ukopali na zapadnoj strani rijeke. Bilo je nemoguće prenijeti tenkove preko dva uska mosta. Rommel tada nije imao nikakve izviđačke jedinice i artiljerijsku potporu, dok je neprijatelj imao dopro raspoređena mitraljeska i protutenkovska gnijezda, te laku i tešku artiljeriju. Toga dana je Rommelova sedma oklopna divizija pretrpjela teške gubitke. Rommel se konstantno nalazio na frontu za vrijeme pokušaja prelaženja rijeke Meuse. Analizirao je položaje sjeverno i južno od Dinanta, te naredio tenkovima da krenu uz obalu sjeverno od Dinanta otvarajući vatru na drugu stranu obale. Kada je stigao do otočića koji je bio prijelazna točkatačka popeo se na gumeni čamac i osobno prešao rijeku pod zaštitom tenkova koji su otvarali vatru na francuske položaje. Pod njegovim inspirirajućim vodstvom, počeo se širiti mostobran na drugoj strani rijeke, no tenkovi su još uvijek bili na istočnoj strani rijeke. Tek su slijedećeg dana oklopne jedinice počele prelaziti rijeku preko pontonskog mosta kojeg su u međuvremenu digli inženjeri. Prešavši rijeku Meuse tenkovima [[14. maj]]a, Rommel je nastavio napredovanje prema utvrđenim položajima koji su bili ekstenzija [[Maginot linija|Maginot linije]]. Iako Rommel to nije znao, neprijatelj je već naredio masovno povlačenje prema unutrašnjosti.

Dan kasnije, naređeno mu je da krene prema [[Lille]]-u kako bi učestvovao u čišćenju Belgije i sjeverne Francuske. Kao pojačanje pripojena mu je tenkovska brigada iz susjedne pete oklopne divizije. Do [[30. maj]]a Lille je pao i velik dio francuske prve armije se predao. Nakon toga Rommel je dobio par dana odmora. Saveznici su tokom njegovog odmora završili evakuaciju [[Dunkerque]]a. Dan poslije evakuacije, Rommelova sedma oklopna divizija krenula je preko rijeke Somme u veliku ofenzivuofanzivu duboko u Francuski teritorij. Francuzi su očekivali oštar prodor tenkovima, no Rommel je primijenio novu taktičku formaciju koju je opisao kao Flächenmarsch, u kojoj je cijela divizija napredovala u formaciji velikog pravokutnika, dugog 20 km i 1.5 km širokog. Prednost te formacije bila je što su sve vrste jedinica kojima je divizija raspolagala bile na raspolaganju kad je divizija naletjela na otpor. Nakon prelaženja rijeke Somme, Rommel je krenuo prema rijeci Sein. Zbunio ga je slab otpor kod [[Seine]], no saveznici su bili demoralizirani i tražili su put za evakuaciju. Dunkirk je još bio svjež Nijemcima u pamćenju, pa kako bi spriječili sličnu evakuaciju preko slučnih luka poput Le Havrea, njemački je vrhovni stožer naredio Rommelu da krene prema moru. Tako je Rommel [[10. juni|10. juna]], skupa s Rothenburgovom dvadeset i petom oklopnom regimentom, stigao do mora kod sela Dalles. Nakon toga krenuo je prema gradu St. Valéry. U St. Valéryu je susreo jak otpor ukopanih savezničkih trupa, koje je porazio nakon tri dana borbe. Iako je borba bila naporna Rommela je čekala još jedna teška borba prije kraja Francuske kampanje, borba za veliku francusku luku Cherbourg. [[18. juni|18. juna]] doveo je artiljeriju na položaje s kojih se je moglo bombardirati Cherbourg. Nakon intenzivne artiljerijske vatre na luku, francuske su se trupe predale.

[[6. februar]]a [[1941]]. Rommel, promaknutunaprijeđen u čin general-poručnika, pozvan je u [[Berlin]]. Rečeno mu je da je odabran za zapovijedanje dvaju divizija, petnaeste Oklopne divizije i pete Lake divizije (ranije zvana dvadeset i prva oklopna divizija), koje će činiti Afrički korpus (Deutsches Afrika Korps - [[DAK]]) skupa s italijanskim divizijama Ariete i Trieste, a kasnije i devedesetom njemačkom Lakom divizijom. Divizije će biti poslane u Sjevernu Afriku u jesen 1941. za operaciju Suncokret (Sonnenblume) radi pomoći italijanskim trupama koje su se povukle iz Cyrenaice do Tripolija za vrijeme britanske ofenziveofanzive iz Egipta. Njemačka je obavještajna služba saznala da Britanci namjeravaju napasti sam Tripoli, pa su Nijemci trebali zaustaviti britanski prodor kao dobri saveznici s Italijom. Iako su je Nijemci smatrali područjem malog strateškog značenja, Sjevernoafrička kampanja je započeta kako bi se [[Italija]] zadržala u ratu, i to na strani Sila osovine. Rommel bio pod zapovjedništvom italijanskog generala Itala Gariboldija, no mogao se žaliti Berlinu u slučaju ozbiljnog neslaganja između dva generala. Zapovjeđeno mu je ponovno osvajanje Cyrenaice.

[[12. februar]]a [[1941]]. Rommel je stigao avionom u Sjevernu Afriku., a prve njemačke trupe dva dana kasnije. Karakteristično za Rommela, čim je stigao u Afriku, izviđačkim avionom Fiesel Storch preletio je neprijateljske pozicije kako bi izvidio teren na kojem će se odigrati bitka. Počela su i prva neslaganja s Gariboldijem. [[Italijani]] su se htjeli utvrditi kraj Tripolija, a Rommel je htio pokrenuti trupe naprijed i napasti, a ne čekati Engleski napad. Predočio je svoj pogled na situaciju Berlinu i Rimu, te mu je odobrena ofenzivaofanziva.

== Tobruk – Alamo 20. vijeka ==

U junu [[1941]]. godine, snage [[Commonwealth]]a, osnažene sa 400 tenkova, pokrenule su golemu ofenzivuofanzivu protiv Rommelovih snaga na području egipatske granice kod linije [[Sollum]] – [[Halfaya Pass]]. Nazvali su je [[operacija Battleaxe]] (ratna sjekira), a bila je pod zapovjedništvom generala Wavella, vrhovnog zapovjednika snaga na Srednjem Istoku. Inače, pokretanje ofanzive protiv Rommela u to vrijeme, nije bio dio Wavellova plana, ali [[Winston Churchill]] je dobio dešifrirani Paulusov izvještaj štabu i odlučio napasti dok je granica s Egiptom bila loše čuvana.

U jesen [[Britanci]], pod novim zapovjedništvom, pokreću [[Operacija Crusader|ofenzivuofanzivu Crusader]] (križar), totalno protiv Rommelovih predviđanja. Ne mareći na upozorenja o Britanskom ojačavanju, Rommel je bio prezauzet pripremajući vlastiti plan napada. [[15. novembar|15. novembra]] [[1941]]. godine, dok je slavio pedeseti rođendan u [[Rim]]u, tokom posijete [[Mussolini]]ju, Britanski napad je počeo. Obje strane su se dobro držale, a rezultat je bio veća zbrka nego korist, iako je završilo taktičkim porazom za Rommela.

Moralna hrabrost nalazila se u njegovim ključnim odlukama. Napuštajući Tobruk, znao je da je teren kod [[Cyrenaica|Cyrenaice]] nepodoban za odbranu, pa je odlučio da se treba povući skroz do [[Tripoli]]ja gdje je mogao ojačati i opskrbiti svoj korpus, a onda punom snagom napasti loše branjivu Cyrenaicu. Ta se ideja nije sviđala [[Italijani]]ma, jer je Cyrenaica bila njihova kolonija, a već se dva puta našla u neprijateljskim rukama. Rommel je znao da to nije situacija u kojoj mu se može zažmiriti jednim okom, ali je stalno ustrajao i držao svoj stav. Na kraju je ipak dobio dozvolu da se povuče iz Cyrenaice. Na Badnje večer, trupe DAK-a napustile su [[Benghazi]], iako su Britanci pokušali spriječiti povlačenje, njemačke oklopne jedinice uspjele su odbiti Britanski napad i pokazati tkoko vlada pustinjom i za vrijeme povlačenja.

Rommel je znao da treba napasti Britance prije nego što stignu ojačati. Htio je da njegov napad iznenadi Britance, pa je cijeli plan napada držao za sebe, a tek tri dana prije napada je rekao za svoj plan ofenziveofanzive njemačkim divizijskim zapovjednicima. Kada su [[21. januar]]a [[1942]]. krenule prve njemačke jedinice u napad, element iznenađenja je gotovo u potpunosti ostvaren. To je bio poseban dan za Rommela jer je za napad nagrađen Viteškim križem s hrastovim lišćem i ukrštenim mačevima. [[26. januar]]a [[Mussolini]] je osobno pohvalio Rommela radi pobijede nad Saveznicima kod Tripolitanije. Rommel se je zabrinuo zbog manjka goriva, no svejedno je uspio odbaciti Britance preko Cyrenaice do linije Gazala. Auchinleck je također znao da je Cyrenaica loše područje za podići odbrambenu liniju, pa je tako izbjegao veće gubitke povlačeći se do Gazale.

Dok su Rommelove trupe napredovale prema Gazali, Auchinleck je planirao pokrenuti svoju proljetnu ofenzivuofanzivu, no tada je shvatio da više nije dovoljno snažan da pokori svog protivnika. Velik dio opreme je izgubio tokom povlačenja iz Cyrenaice, a s druge strane Rommel je počeo dobivati sve više pojačanja jer je [[Malta]] bila učestalo bombardirana, pa nije mogla služiti kao luka za lovce na njemačke konvoje. U maju su se stvari promijenile. [[Britanci]] su dobili pomoć od Amerike. U Afriku su stiglo 160 Grant tenkova koji su bili superiorniji njemačkim Pz. Mk. III i Pz. Mk. IV . Britanska artiljerija je bila bolja i jača od njemačke, a omjer topova je bio 8:5 u korist Britanije. [[Luftwaffe]] je brojčano mogao parirati RAF-u. Kvantiteta i kvaliteta britanskih tenkova postala je puno veća od njemačkih. No Rommel nije bio obeshrabren. Odlučio je napasti Gazala liniju na krajnjem jugu oko utvrđene pozicije u Bir Hacheimu. Tamo se neprijatelj najmanje mogao nadati napadu jer je to područje bilo oskudno prohodnim putovima za tenkove, većinom su to bila velika pustinjska prostranstva.

Pad Tobruka je možda pobjeda koja je najviše prirasla k Rommelovu srcu. Ogorčen porazom i ispunjen agonijom iz [[1941]]. zacrtao si je da Tobruk jednostavno mora pasti, te da je to samo pitanje vremena. Simbol Savezničkog otpora je sada bio slomljen i u njegovim rukama, uz 5000 tona zaplijenjene opreme i 2000 zaplijenjenih vozila. Pobjeda je mnogo utjecala na javno mišljenje Nijemaca, ali i Britanaca. Njemačka je propaganda pobjedu prikazala plakatima na kojima je bio prikazan Rommel kako ulazi u Tobruk u svom osobnom automobilu, a [[Adolf Hitler|Hitler]] ga je promaknuounaprijedio u čin [[feldmaršal]]a. S druge strane ''[[The Times]]'' je prije napada pisao kako su odbrambeni položaji u Tobruku jači nego ikada prije. [[Winstin Churchill|Churchill]] osobno je bio šokiran padom Tobruka. U svojim je memoarima napisao: "Ovo je bio jedan od najtežih poraza kojih se mogu sjetiti tokom rata".

Rommelovo se zdravlje pogoršalo tokom [[august]]a [[1942]]. godine kada je planirao ofenzivuofanzivu koja bi trebala započeti krajem mjeseca. Moral njegovih trupa bio je visok, a uspjesi na istočnom ratištu išli su tome u prilog. Rommel je i dalje krivio italijanske saveznike da ne čine najbolje što mogu kako bi zalihe iz Evrope došle konvojima u Afriku. No [[Italijani]] su slali štogod su mogli, ali [[Britanci]] su dekodirajući Enigmu znali točnutačnu poziciju svakoga konvoja koji je krenuo iz Evrope. Opskrba trupa je definitivno bio [[feldmaršal]]ov najveći problem. Plan napada je bio sličan onome u [[Gazala|Gazali]] – brz prodor kroz neprijateljske odbrambene linije konstantnim mobilnim ratovanjem.

U noći [[30. august]]a [[1942]]. godine Rommel je započeo svoj napad. Problemi su počeli gotovo od početka, kada je razminiranje terena potrajalo duže od očekivanog. Tada su otpočeli teški zračni napadi sa strane [[RAF]]-a, a kada su njemački tenkovi stigli do savezničkih pozicija, silina odbrambene vatre spriječila ih je da učine ikakav napredak. Rommel je odlučio prekinuti ofenzivuofanzivu u jutro [[2. septembar|2. septembra]] [[1942]].