Palata Ješue D. Saloma
Palata Ješue D. Saloma nalazi se u općini Centar u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 11. novembra 2008. godine, donijela je odluku da se palata proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući) i Ljiljana Ševo.
Lokacija
urediPalata Ješue D. Saloma se nalazi na sjevernoj strani rijeke Miljacke, na Obali Kulina bana broj 20 u nizu između objekata građenih tokom austrougarskog perioda, a sa suprotne obale Miljacke pozicioniran je objekat Aškenaskog hrama
Historija
urediPalata Ješue D. Saloma izgrađena je 1901. godine. Autor projekta je arhitekt Josip Vancaš. Gradnja ovog objekta predstavlja jedan od najranijih primjera reprezentativne gradnje u stilu secesije floralnih motiva, a za potrebe porodičnog stanovanja.[2]
U vrijeme građenja ove palate na snazi je bio novi Građevinski red za „Zemaljski glavni grad Sarajevo“, objavljen 5. augusta 1893. godine. Ovim građevinskim redom vodi se računa o budućem izgledu grada, pa su u pogledu građenja i primjene građevinskog materijala postavljeni novi standardi.
Godine 1922. objekat je prodat Simi Krstiću, a 1931. godine palatu preuzima Zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu, koja iste godine prodaje zgradu Jacques-u Salomu, direktoru prve bosanske fabrike šibica Dolac.
Od 1962. godine objekat postaje društvena svojina, i u njega je smješteno sjedište Društvo inženjera i tehničara Bosne i Hercegovine Nakon završetka rata pristupilo se sanaciji enterijera i u objekat je smješten kantonalni odbor političke stranke SDA. Godine 2008. godine Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo obnovio je palaču.
Opis
urediDimenzije iznose27,70 x 16,55 m. Spratnost iznosi Podrum+P+1+Atika, a ukupna visina 18,20 m.
Južno pročelje usmjereno ka rijeci Miljacki predstavlja primjer reprezentativne gradske fasade riješene u duhu secesije. Dekoracija pročelja razvija se odozdo prema gore, a glavni akcenat je dat na centralno postavljeni široki ispust u obliku lože iznad kojeg se nalazi balkon i kupola.
Ulaz u objekat predstavlja dvokrilni drveni portal dimenzija 2,15 m x 3,30 m, od kvalitetnog hrastovog drveta premazanog smeđom zaštitnom farbom. Gornji dio portala je ustakljen i zaštićen je originalnom kovanom bravarijom sa elementima u secesijskom stilu. Na bočnim dijelovima atike je dekorisani pojas širine od 110 cm, sa motivom naizmjeničnog nizanja većeg kruga prečnika 50 cm i manjeg kruga prečnika 25 cm. Na uglovima atike su stupci, na kojima se nalaze likovi flore. Ovi stubovi su završeni stilizovanim motivom globusa. Slični elementi se nalaze i na uglovima doksata.[3].
Kompletna kompozicija je završena dvovodnim krovom iz kojeg izrasta jajolika kupola prečnika od oko 3,70 m i visine od 5,10 m.
Literatura
uredi- Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. Godine
- Borislav Spasojević -Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu. Sarajevo: Svjetlost, 1988.
- Ibrahim Krzović - Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
- Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
Reference
uredi- ^ "Palata Ješue D. Saloma u Sarajevu" (PDF). kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
- ^ "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ^ "Gorčin Dizdar: Secesija i 'bosanski slog' – bosanski stil u arhitekturi". Fondacija Mak Dizdar, objavljeno 07/12/2008. Arhivirano s originala, 3. 1. 2017. Pristupljeno 9. 2. 2017.
