Nacionalni park Paklenica

Nacionalni park Paklenica Nacionalni park Paklenica prostire se na primorskoj padini južnog Velebita, neposredno iznad naselja Marasovići, do zone najviših planinskih vrhova (Vaganski vrh (1757m/nv), Babin vrh, Sveto brdo (1753 m/nv)). Administrativno pripada Zadarskoj županiji (64 km2) i Ličko-Senjskoj (31 km2), Hrvatska.[2]

Nacionalni park Paklenica
IUCN kategorija II
(nacionalni park)
Skalni utvar Bojin Kuk.jpg
LokacijaŠibensko-kninska županija, Ličko-senjska županija (31 km2)
Najbliži gradGospić, Hrvatska
Koordinate44°22′00″N 15°26′00″E / 44.36667°N 15.43333°E / 44.36667; 15.43333
Površina95,08 km2
Osnovano1929, 1949(SFRJ) 1997. Hrvatska[1]
Nacionalni park Paklenica
Svjetska baština
Vaganski vrh.jpg
Vaganski vrh - najviši vrh Velebita
Lokacija Hrvatska
DioIskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope
Sadrži1
Kriterijii, iii
Referenca1613
Uvrštenje2017. (41. sjednica)
Ugroženostno

Ime Paklenica najvjerojatnije potječe od smole crnog bora, tzv. „pakline“, koju je lokalno stanovništvo koristilo u narodnoj medicini, za zacjeljivanje rana, zatim kao luč - za osvjetljenje te za premazivanje drvenih brodova. Na relativno malom području susreće se bogatstvo geomorfoloških pojava i oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajolici i netaknuta priroda.

Park je prepoznatljiv po dva duboka kanjona - Velika i Mala Paklenica, okomito urezanim u južne padine Velebita, autohtonim šumama crnog bora i nekoliko tipova bukovih šuma.

Zaštićeno područjeUredi

Nacionalni parkUredi

Paklenica je prvi put bila proglašena Nacionalnim parkom još 1929. godine, ali zakonom kojeg je trebalo revidirati svake godine, a što se nije činilo. Drugi put je proglašena za nacionalni park u SFRJ 19. oktobra 1949. godine, tek nekoliko mjeseci nakon Plitvica.[3] Osnovni razlog proglašenja ovog prostora nacionalnim parkom bila je zaštita najočuvanijeg i najvećeg šumskog kompleksa na području Dalmacije.[4]

Godine 1997. predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman donio je odluku o proglašenju Zakona o izmjenama zakona o proglašenju šume Paklenica nacionalnim parkom.[5]

UNESCO-ova listaUredi

Uz Nacionalni park Sjeverni Velebit i Rezervat prirode Hajdučki i Rožanski kukovi, dijelovi Paklenice upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Evropi kao dio zajedničke svjetske baštine 18 zemalja pod nazivom „Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe”.[6]

Riječ je o 2031 hektaru šume na lokacijama Suva draga - Klimenta i Oglavinovac - Javornik. Posebnost proglašenih iskonskih bukovih šuma temelji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju, starosti i veličini[7].

HistorijaUredi

U posljednja dva milenijuma pne, u bronzanom dobu, područje su naseljavali pripadnici ilirskog plemena Liburna. Tada su nastale suhozidne građevine (gradine). Mogle su poslužiti kao zaklon stanovništvu iz okolnih zaseoka u slučaju opasnosti, a neke su bile i trajna naselja u kojima su stolovali lokalni moćnici. Ujedno su nadzirale važne stočarske i trgovačke puteve koji su kroz Paklenicu ili preko Rujna vodili u Velebit i preko njega u Liku. Neke od njih služile su za nadziranje plovidbe. Danas su razrušene, ali ponegdje je još moguće vidjeti prstenaste nasipe mjestimično visoke do nekoliko metara. U neposrednoj blizini gradina često se nalaze grobne gomile – nakupine velikog okruglog kamena pod kojima su, u grobnim škrinjama načinjenim od kamenih ploča, bili pokapani tadašnji moćnici. Većina ih je raskopana i grobovi opljačkani, ali ih je još ponegdje moguće uočiti, kao na području zaseoka Ljubotić iznad Tribanj-Kruščice.

Tokom posljednja dva stoljeća p.n.e., istočnu obalu Jadrana postepeno osvajaju rimske legije. Osnivanjem rimske provincije Dalmacije na početku 1. stoljeća naše ere uspostavlja se trajna rimska vlast. U to vrijeme osnovan je i Starigrad, rimski Argyruntum, koji se ubrzo razvio u važno trgovište. U četvrtom desetljeću prvog vijeka, car Tiberije ga je učvrstio bedemima i kulama. Uz cestu koja je iz grada vodila prema jugozapadu nalazilo se gradsko groblje. Iz otprilike 400 istraženih grobova prikupljeni su bogati arheološki nalazi: nakit, stakleno i metalno posuđe, oružje i alati. Najzanimljivija je zasigurno zbirka antičkog stakla – čak 146 posuda različitih oblika (zdjelice, čaše, boce) koja se čuva u Arheološkom muzeju grada Zadra.

ReferenceUredi

  1. ^ Nacionalni parkovi u Hrvatskoj - protected planet - Pristupljeno 03.12.2021
  2. ^ Nacionalni park Paklenica - Pristupljeno 03.12.2021
  3. ^ "Zaštićena područja u Hrvatskoj". Svjetska baza podataka zaštićenih područja - WDPA - www.protectedplanet.net. Pristupljeno 9. 2. 2021. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ "Nacionalni park Paklenica". np-paklenica.hr. Pristupljeno 22. 3. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ "Zakon o izmjenama Zakona o proglašenju šume Paklenica nacionalnim parkom (NN 15/97)". Narodne novine 01/97-145/1 od 7.1.1997. Pristupljeno 22. 3. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ UNESCO: Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe
  7. ^ Bukove šume Sjevernog Velebita i Paklenice na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine - hina.hr 7. srpnja 2017.