Wikipedia

Magnum Crimen

Magnum Crimen: Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj (bosanski: Velika optužba) je knjiga izdata u Zagrebu 1948. godine. Autor knjige je bio hrvatski rimokatolički sveštenik, a kasnije i profesor Univerziteta u Beogradu i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, dr Viktor Novak (1889-1977)[1]. Novak je na 1119 stranica (u 18 poglavlja) predstavio razvoj klerikalizma u Hrvatskoj od početka 20. vijeka (to jest od održavanja "Svehrvatskog katoličkog kongresa" u Zagrebu 1900. godine) pa sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Neposredno po izlasku iz štampe, rimska kurija je anatemisala knjigu i stavila je na listu zabranjenih knjiga (Index librorum prohibitorum).[2][3][4].

Pisanje knjige - historija i motivi uredi

U uvodu knjige, Novak piše da je više od četrdeset godina potrošio na skupljanje materijala koje će kasnije koristiti pri pisanju knjige. Sa skupljanjem materijala je počeo još kao učenik srednje škole, nastavio kao univerzitetski student, pa student teološkog seminara u Rimu, te na kraju kao univerzitetski profesor u Beogradu. Njegova ideja vodilja nije bila samo da napiše ovu knjigu, nego trilogiju čija će, kasnije, prva dva dijela biti Magnum tempus[5] i Magnum sacerdos[6]. Prema navodima O. Neumanna, Novak je bio Hrvat po rođenju, a od 1924. bio je aktivan među Srbima. Bio je direktor na katedri za Hrvatsku historiju, koja je bila osnovana pri Univerzitetu u Beogradu sa ciljem unapređenja razumijevanja između dva srodna slavenska naroda. Jedan od odlučujućih faktora u njegovom životu je bila posjeta Rimu prije 1914. i njegovo istraživanje u vatikanskim arhivama. Kao medievalista, Novak je došao u bliski kontakt sa problemima modernog vjerskog života i bio je veoma zainteresovan za odnose između Vatikana i katoličkih Hrvata. Godine 1941, neposredno nakon razaranja i okupacije Kraljevine Jugoslavije, Novak će biti među prvih deset koje je nacistički njemački Gestapo uhapsio. Od straha da kasnije ne bude ponovo uhapšen i ubijen, Novak je uništio sav materijal koji je sakupio u toku pomenutih četrdeset godina. Nastaviće da radi na svom projektu trilogije nakon oslobođenja Beograda, oktobra 1944. godine, tako što će početi da piše njen treći dio - Magnum Crimen.
Posmatrajući djelovanje Rimokatoličke crkve na tlu Jugoslavije u periodu dužem od pedeset godina, autor knjige zaključuje da je ova crkva zamijenila ideju služenja Bogu idejom služenja rimskoj kuriji, tj. državi rimskog pontifikata u ulozi svjetskog vladara. Proizvod ove ideje u Kraljevini Jugoslaviji je identifikacija rimokatoličanstva i hrvatske državnosti, što je pretvorilo većinu rimokatoličkog sveštenstva u vatrene pristalice ustaša[7].

Sadržaj uredi

Knjiga je podijeljena na dva tematska dijela glavama XV Zrenje pred žetvu[8] i XVI Krvava žetva[9]. U svom prvom dijelu knjiga opisuje aktivnosti rimokatoličkog klera u Kraljevini Jugoslaviji, gdje ovaj kler pokušava da se postavi iznad države, kontroliše državu i, što je moguće više, svakodnevni život njenih građana od početka dvadesetog vijeka pa do početka drugog svijetskog rata. Srž doktrine Rimokatoličke crkve u Kraljevini Jugoslaviji u tom periodu je bila:
(a) rimokatolički kler treba da ima status državnih službenika
(b) država ne može imati nikakvu kontrolu nad Crkvom
(c) Crkva ima puno pravo uključenja u politički život Kraljevine
(d) crkvena doktrina i religiozno obrazovanje moraju da budu dio školskog programa osnovnih i srednjih škola u Kraljevini i da
(e) školski program Rimokatoličke crkve mora biti obavezan za djecu čiji je bar jedan roditelj rimokatolik[10].
Da bi postigla svoje ciljeve, Rimokatolička crkva nastoji svim silama u Kraljevini Jugoslaviji da spriječi odvajanje crkve od države. Rimokatolička crkva podržava aktivno klerikalne katoličke političke partije, konfrontirajući ih drugim konfesijama, a na prvom mjestu Srpskoj pravoslavnoj crkvi, javno propovijedajući mržnju protiv pravoslavnog stanovništva Kraljevine i zagovarajući hrvatski i slovenski separatizam i netolerantnost prema drugim konfesijama. Novak je optužio klerikaliste u Hrvatskoj, (Jezuitski red odnosno "Isusovce", Franjevački red, kao i ostale rimokatoličke poglavare i svještenike koji su zagovarali potpunu poslušnost Vatikanu) da su, pod direktivom pape i rimske kurije, od samog uspostavljanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca aktivno radili na suzbijanju reformističkog pokreta u Rimokatoličkoj crkvi na tlu nove države, kao i da su svjesno radili na suzbijanju svakog vida narodnog, vjerskog i političkog približavanja Srba i Hrvata. Po Novaku, Vatikan se bojao da će reformski pokret u Rimokatoličkoj crkvi u Hrvatskoj (koji je 1919. godine proglasio od Vatikana autonomnu narodnu Hrvatsku starokatoličku crkvu [11]) prevladati i raditi na crkvenoj uniji sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Drugim riječima, po Novaku, Vatikan je strahovao da će u novoj državi doći do narodnog ujedinjenja Srba i Hrvata u "Srbohrvate", čija bi ujedinjena narodna crkva bila van direktne kontrole Vatikana (priznavala suprimat Pape ili ne). Da bi stala na put ovom procesu, papska kurija izvršila je snažan diplomatski pritisak na Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i primorala je da stavi Hrvatsku starokatoličku crkvu u ilegalu (vlada Čubrilovića je ovo učinila 1923. godine), a potom je na čelo Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj postavila Vatikanu odanog jezuita dr Alojzija Stepinca. Novak također piše o idejama Josipa Juraja Štrosmajera od kojih je najznačajnija ona koja kaže da je služenje Bogu jednako služenju narodu[12]. Polazeći od te svoje ideje vodilje, Štrosmajer radi aktivno na zbližavanju Srba i Hrvata i uvodi staroslavenski jezik u liturgiju Rimokatoličke crkve na Balkanu[13] čemu se agresivno odupire rimokatoličko sveštenstvo u Hrvatskoj i Sloveniji. Ovo sveštenstvo stavlja Rimsku kuriju između Boga i naroda, zahtijevajući bespogovornu pokornost rimokatolika Rimskoj kuriji i bezuslovnu ljubav prema rimskom papi. Sveštenstvo koje je ostalo vijerno Štrosmajeru je marginalizovano, a najvatrenije sljedbenike Štrosmajera će ekskomunicirati zagrebački nadbiskup[14]. Štrosmajera isto rimokatoličko svještenstvo koje je protiv njegovih ideja prihvata kao svoga, ali iskrivljuje njegove ideje ili ih ne spominje uopšte. Štrosmajerovu sudbinu će deliti Franjo Rački, Ante Trumbić i Stjepan Radić - tri hrvatska političara koji su aktivno zagovarali jugoslavenstvo kao zajednički imenilac zajedništva i života slovenskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji. Račkome neće biti dozvoljeno da prisustvuje Štrosmajerovoj sahrani i pored toga što je Rački bio zaređeni rimokatolički sveštenik i istinski sljedbenik Štrosmajera. Trumbićeva i Radićeva borba protiv centralizma će Rimokatolička crkva interpretirati kao podršku slovenskom i hrvatskom separatizmu[15]. Novak piše i podupire dokumentima da čak anti-slavenske aktivnosti u slovenskim i hrvatskim područjima u Italiji (što ih je Italija dobila kao kompenzaciju za njeno učešće u Prvom svjetskom ratu) ne nailaze ni na kakav otpor ili osudu među hrvatskim i slovenskim klerom u Jugoslaviji. Pavelićeve političke aktivnosti, ustaški terorizam i fašizam kao ustaška ideologija su dobile otvorenu podršku rimokatoličkog klera u Kraljevini Jugoslaviji. Pavelićev nacionalizam identifikuje rimokatolicizam i hrvatstvo, što rimokatolički kler aktivno podržava i interpretira [16].. Drugi dio ove knjige, tačnije četiri njene posljednje glave, je o osnivanju i postojanju Nezavisne države Hrvatske. Uspostavljanjem Nezavisne Države Hrvatske klerikalizam u Hrvatskoj je, prema autoru, stupio u svojevrstan brak sa ustaškim pokretom, i tako stvorio klerofašizam. Pavelićeva NDH je, od strane tadašnjeg vođstva Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj, proglašena za Civitas Dei ("božiju državu"). Autor pokazuje kroz stotine stranica sačuvanih dokumenata da je u skladu sa ovim stavom Rimokatolička crkva u Hrvatskoj ne samo otvoreno podržavala ustaški režim i njegove metode rešavanja 'srpskog pitanja', već i aktivno učestvovala u njihovom sprovođenju. Knjiga je puna ratnih svjedočanstava i dokumenata čime se dokazuje aktivno učešće hrvatskog rimokatoličkog klera u podršci, organizaciji, i izvršenju istrebljenja i prisilnog preobraćanja u katoličanstvo Srba, te potpuno istrebljenje Jevreja i Roma u Kraljevini Jugoslaviji. Jedan od najbizarnijih događaja opisanih u ovoj knjizi je ponašanje rimokatoličkih svećenika u logoru Jasenovac. Poslije ubistava logoraša koje su vršili na najsvirepiji način koji su mogli da zamisle, ovi su se koljači redovno molili Bogu u logorskoj kapeli. Poslije rata će se isti katolički kler braniti tvrdeći kako su oni bili aktivno protiv prisilnog pokrštavanja i istrebljenja Srba navodeći pisma i instrukcije vrha Rimokatoličke crkve poslane kleru. Istina je da su ova pisma slana već kad je posao istrebljenja i pokrštavanja bio već u velikoj mjeri završen, a sama pisma nisu bila javna niti su instrukcije bile slijeđene i obavezne. Štaviše, u jednom članku Novoga lista (17. III 1942), se katolički kler protivi pokrštavanju Jevreja kako bi se izbjeglo njihovo istrebljenje[17]. Nadbiskup Stepinac je prikazan u ovoj knjizi kao tvrdi rimokatolički krstaš koji je javno podržao osnivanje Nezavisne države Hrvatske[18], priznaje ustaše kao hrvatske patriote [19], brani ustaše pred rimskim papom [20], i bio je odgovoran za rasistički stav i ponašanje njegovog klera[21]. i bio je odgovoran za rasistički stav i ponašanje njegovog klera[22].

Knjiga kao akademska referenca uredi

Kada je prvo izdanje knjige izašlo 1948. godine u Zagrebu, sumnja se da je veliki dio tiraža kupila i uništila Rimokatolička crkva. Zbog toga je ova knjiga bila vrlo rijetka u SFRJ. Knjiga Magnum Crimen za period NDH obilato koristi dokumentaciju objavljenu u zbirkama "Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera" (Zagreb, 1946.) i "Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i družini, ustaško-križarskim zločincima i njihovim pomagačima" (Zagreb, 1946.)
Među istoričarima ova je knjiga prihvaćena kao ozbiljna akademska referenca i, kao takva, citirana i referencirana veoma često [2], [3]. Novakova knjiga je referentna knjiga u univerztetskim bibliotekama širom svijeta [4].
Najraniji prikazi ove knjige su prikazi prof. S.Troickog (1949 g. - vidi link) i Amerikanca O. Neumann-a[23]. Neumann ističe dvije stvari u njegovom pregledu: ulogu prof. Novaka u širenju i odbrani jugoslavenstva i obilje dokumentacije koju je prof. Novak skupio i koristio kao materijal pri pisanju ove knjige. Drugi Amerikanac, William Bundy daje samo kratak pregled ove knjige sažet u dvije rečenice [24]. Marcel Cornis-Pope i John Neubauer tvrde da je knjiga naručena da bi poduprla Titove poslijeratne inscenirane sudske procese[25]. Ipak, ova dva autora pišu da knjiga bogato dokumentira ustaške zločine tokom rata u tri logora smrti i druga nasilja protiv Srba, Roma i Jevreja. Otud su na Novaka (u Hrvatskoj) gledali kao na izdajnika Hrvatske. Britanski novinar Robin Harris podupire ova dva autora i tvrdi da je Novakova teorija hrvatskog klero-fašizma bazirana na pretjeranim procjenama zločina, i motivirana političkim razlozima[26].

Knjiga ima šest neskraćenih izdanja [27] i jedno skraćeno[28]. Posljednje neskraćeno izdanje ove knjige objavila je beogradska izdavačka kuća "Nova knjiga" 1986. godine (sa reprintom 1989. godine).

Literatura uredi

Viktor Novak: Magnum crimen - pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb 1948
Magnum Crimen - onlajn pdf kopija

Reference uredi

  1. ^ Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb 1979, stranice 58 (pozicija dr. Novaka u Akademiji - redovni član Akademije), 673-4 (njegova biografija)
  2. ^ A Conspiracy of Silence: Genocide in the Independent State of Croatia and Concentration Camp Jasenovac by Slobodan Kljakic Published 1991 Ministry of Information of the Republic of Serbia. стр. 35 [1]
  3. ^ Magnum crimen: pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Volume 2 by Viktor Novak, Svjetlost, 1960 стр. 28
    ... a Santo Officio stavio djelo na Index librorum prohibitorum, zacijelo žaleći samo što pisca njegova ne može da izvede na lomaču, da i s njime upriliči jedan monstruozno svečani Auto da fe,...
  4. ^ Le génocide occulté: état indépendant de Croatie, 1941-1945 by Marco Aurelio Rivelli, Published by L'AGE D'HOMME, 1998 стр. 18:
    Loin de se repentir, donc, le Vatican s'est tu. L'auteur d'un ouvrage sur ce massacre, le Dr Viktor Novak, historien yougoslave d'origine croate, a vu son ceuvre, Magnum Crimen, publiée à Zagreb en 1948, à l'Index librorum prohibitorum en meme temps qu'il etait excommunié
  5. ^ Viktor Novak: Magnum tempus: ilirizam i katoličko sveštenstvo : ideje i ličnosti, 1830-1849, Nova knjiga, Beograd, 1987
  6. ^ Viktor Novak Josip Juraj Štrosmajer: apostol Jugoslovenske misli, Savez sokola kraljevine Jugoslavije, Beograd, 1941
  7. ^ Novak [1948], странице I-XV
  8. ^ Novak [1948], str. 469
  9. ^ Novak [1948], str. 525
  10. ^ Novak [1948], strane 158-159
  11. ^ "Otpali ili odbačeni anđeli? (Matica Hrvatska: broj 2, godište I. / 2001.)". Arhivirano s originala, 27. 9. 2007. Pristupljeno 27. 11. 2009.
  12. ^ Novak [1948], str. XIV
  13. ^ Novak [1948], стр. 257: Uvođenje starog slavenskog jezika u bogosluženje katoličkih Hrvata Strossmayer je punih pet decenija smatrao kao jedno od sredstava za zbližavanje zapadne s istočnom crkvom. Napori Strossmayera, koje je on učinio za te ideale u Rimu, Petrogradu, Beogradu i na Cetinju, ogromnih su razmjera
  14. ^ Novak [1948], str. 420
  15. ^ Novak [1948], str. 232
  16. ^ Novak [1948], str. 9
    Dr. Ivan Šarić: Mi smo Hrvati i katolici i to hoćemo da budemo. Zato se sastadosmo da pred cijelim svijetom izjavimo, od kojega nam mnogi ne daju, da se zovemo Hrvati, a drugi nam hoće da krate da smo katolici.
  17. ^ Novak [1948], str. 816
  18. ^ Novak [1948],
    Stepinac u svom govoru (kompletan - na stranama 550-551) 10. aprila 1941. kaže: Odazovite se stoga spremno ovom mom pozivu na uzvišeni rad oko čuvanja i unapređenja NDH. Poznavajući muževe koji danas upravljaju sudbinom hrvatskoga naroda mi smo duboko uvjereni, da će naš narod naići na puno razumijevanje i pomoć. Mi vjerujemo i očekujemo, da ce Crkva u uskrsloj Državi Hrvatskoj moći u punoj slobodi naviještati neoborive principe vječne Istine i Pravde.
  19. ^ Novak [1948], str. 545
    Katolički list" saopćuje, da je tom prigodom nadbiskup izrazio ne samo svoja čestitanja za obnavljanje NDH, nego je istodobno izrazio i svoje žaljenje povodom smrti njegovoga brata Petra Kvaternika, koji je kao ustaški odmentnik poginuo u borbi sa regularnim trupama jugoslavenske vojske u Crikvenici, u trenutku kada je objavljivao u tom mjestu NDH i otcjepljenje od Jugoslavije.
  20. ^ Novak [1948], str. 887 U već spomenutom memorandumu papi Piju XII., nadbiskup Stepinac, zalaže se za tu monstruoznost NDH, i njen upravni aparat kao za "produženu ruku Gestapoa i Ovre", pošto smatra (18. V. 1943), da se radi "o paklenom planu uništenja katolicizma na istočnoj strani Jadrana koju pripremaju neprijatelji Crkve u tim krajevima". Da bi bio što uvjerljiviji, nadbiskup Stepinac je čitav niz ustaških zločina pripisao naprosto partizanima, a zločince svećenike nastojao da odbrani od optužbi koje su doprle do samog Vatikana.
  21. ^ Novak [1948], str. 939.
    Msgr. Binički in "Razbojnička pećina": Mnogi su sladokusci zamjerali Ocu Domovine (tj. Anti Starčeviću) što je poznatu pasminu (tj. Srbe) nazvao "vlaškim nakotom". Kao da Vlasi nisu ljudi, van živine, koje se kote. Ko dobro luči, dobro uči. Treba dobro razlučitu stare hrvatske Vlahe - pastire od smeća što su ga Turci sa svih strana zgrnuli u ostanke drevne kraljevine Hrvatske.
  22. ^ Novak [1948], str. 939.
    Msgr. Binički in "Razbojnička pećina": Mnogi su sladokusci zamjerali Ocu Domovine (tj. Anti Starčeviću) što je poznatu pasminu (tj. Srbe) nazvao "vlaškim nakotom". Kao da Vlasi nisu ljudi, van živine, koje se kote. Tko dobro luči, dobro uči. Treba dobro razlučitu stare hrvatske Vlahe - pastire od smeća što su ga Turci sa svih strana zgrnuli u ostanke drevne kraljevine Hrvatske.
  23. ^ Novak, Magnum Crimen. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj by Oscar Neumann in Journal of Central European Affairs, Vol 10. Boulder CO, 1950. strane 63-65
  24. ^ Foreign Affairs Bibliography by Council on Foreign Relations, by William P. Bundy, Archibald Cary Coolidge, Council on Foreign Relations, Hamilton Fish Armstrong - vol. 57, no. 3 - str. 340
    A Jugoslav historian's lengthy indictment of clericalism in Croatia over the past half-century. The latter half of the book, covering the period of "independent" Croatian state of Ante Pavelic on the basis of a wealth of material from many sources, pays particular attention to the role of Achbishop Stepinac.
  25. ^ Neubauer, John (2004). History of the literary cultures of East-Central Europe. John Benjamin Publishing Company. str. 164. ISBN 9027234523. Pristupljeno 30. 6. 2008.
  26. ^ Harris, Robin. "On Trial Again". Catholic Culture. Trinity Communications. Pristupljeno 16. 7. 2008. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  27. ^ Worldcat search
  28. ^ Viktor Novak: Velika optužba (Magnum crimen): pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Svjetlost Sarajevo 1960

Link uredi

Magnum Crimen - в продолжение темы...
Magnum Crimen - onlajn pdf kopija

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Magnum_Crimen&oldid=3522149"