mikroRNK (miRNK) su kratke (20-24 nt) nekodirajuće RNK koje su uključene u posttranskripcijsku regulaciju ekspresije gena u višećelijskim organizmima, utičući i na stabilnost i na translaciju iRNK. miRNK se transkribira RNK-polimerazom II, kao dio kapiranih i poliadeniliranih primarnih transkripata (pri-miRNK), koji mogu biti protein-kodirajući ili nekodirajući. Primarni transkript se cijepa enzimom Drosha (ribonukleaza III), kako bi se proizvela približno 70-nt prekursorska miRNK iz matične petlje (pre-miRNK), koja se dalje cijepa citoplazmatskom Dicer ribonukleazom, kako bi nastali proizvodi: zrela miRNK i antisens miRNK sa zjezdomvi (miRNK*). Zrela miRNK ugrađena je u kompleks za utišavanje induciran RNK (RISC), koji prepoznaje ciljane mRNK, preko nesavršenog uparivanja baze s miRNK i najčešće rezultira translacijskom inhibicijom ili destabilizacijom ciljane iRNK. RefSeq predstavlja predviđenu matičnu petlju mikroRNK.[3]
Labbaye C, Spinello I, Quaranta MT, Pelosi E, Pasquini L, Petrucci E, Biffoni M, Nuzzolo ER, Billi M, Foà R, Brunetti E, Grignani F, Testa U, Peschle C (juli 2008). "A three-step pathway comprising PLZF/miR-146a/CXCR4 controls megakaryopoiesis". Nature Cell Biology. 10 (7): 788–801. doi:10.1038/ncb1741. PMID18568019. S2CID30191805.