Otvori glavni meni

Lockheed SR-71 Blackbird (bs. kos) je jedan od izviđačkih aviona genijalca Clarencea "Kelly"-a Johnsona. Njegovi projekti A-12 i YF-12 su direktni prethodnici kosa. Napravljen za potrebe SAC (Strategic Air Command) USAF-a (Američkih zračnih snaga), dvosjedna SR-71 je u najvećoj mjeri pravljena od titanija da bi se pri maksimalnoj brzini i pri tome nastajućim temperaturama, doslovno, onemogućilo raspadanje aviona. Pri brzini od Mach 3, temperature na vanjskim dijelovima krila dostižu 3000 °C. Pošto aeorodinamički otpor sa brzinom raste, konstruktori ovog aviona su se odlučili za trup, koji je pljosnat i tako daje malo površine za otpor. Prvi prototip SR-71 je počeo sa svojom upotrebom u januaru 1966, u 4200 Strategic Reconnaissance Wing u Beale (California). Uzima se, jer nema tačnih izvora, da je od ovog tipa napravljeno između 32 i 50 aviona. Poznato je da su dva aviona ovog tipa preuređena u SR-71B (za potrebe školovanja na ovom tipu) i jedan u SR-71C. 1988 je korišteno još 6 aviona ovog tipa a 1989 su izbačeni iz upotrebe. Nasljednik ovog tipa pod nazivom Aurora se nalazi kao projekt na papiru.

Lockheed SR-71
Lockheed SR-71 Blackbird.jpg
SR-71 u letu iznad planinskog masiva Sierra Nevada (California/USA), vidljiva je druga malo uzvišena kabina za instruktora ovog školskog tipa
Model SR-71 Blackbird
Proizvođač Lockheed
Prvi let 22. decembar 1964.[1]
Glavni korisnik SAD
Broj napravljenih 50
Varijante A-12, A-12B, M-21/D-21, YF-12A, F-12B, YF-12C, SR-71A-C

RazvojUredi

Radovi su počeli 1959. u odjeljenju Lockheeda "Skunk Works" kod Burbanka. Prvi uspješan let obavljen je 22. decembra 1964. Tokom testova dostignuta je brzina od 3219 km/h uz operativnu visinu od 21.500 m. 4200-ta eskadrila u Bealu (Kalifornija) dobila je kao prva primjerak aviona za obuku.[2] Tokom potrage D.B. Coopera, otmičara leta 305 Northwest Orient Airlinesa, SR-71 je 1971. fotografisao šumsko područje gdje je iskočio s padobranom.[a] Prva vojna upotreba počela je aprila 1986 tokom rata u Vijetnamu, koja su obavljana tri puta sedmično. Nadgledani su položaji sovjetske vojske na Arktiku i Sredozemnom moru. 15 i 16 aprila 1986. SR-71 nadletao je Libiju nakon napada sa F-111.[4]


DizajnUredi

U programu "Archangel" kod Skunk Worksa (odjeljenje Lockeeda za tajne projekte) počeo je razvoj 1957. CIA će 11. februara 1960. naručiti nekoliko primjeraka s budžetom od 96 miliona američkih dolara.SR-71 ima 90% manji radarski odraz, isti crni materijal koristi se kod nevidljivih aviona B-2 i F-117.[5]

GubiciUredi

Jedan SR-71 se raspao prilikom probnog leta 25. januara 1966. Letjelica je usljed jakog ubrzanja kod brzine od 3,18 maha počela nekontrolisano rotirati. Pilot Bill Weaver spasio se je, pomoću katapulta, dok je njegov kolega tehničar Jim Zwajer nastradao.[5] [6]

GalerijaUredi

Poznati piloti[5]Uredi

  • Patrick J. Halloran
  • Jim Shelton
  • Mori Rosenberg
  • Bill Weaver (katapultom se spasio 25. januara 1966.)
  • Jim Zwayer (nastradao 25. januara 1966. tokom probnog leta)

Tehnički podaci (SR-71A)Uredi

Podaci Jedinice
Godina produkcije 1960-1978
Firma Lockheed
Raspon krila 16,94 m[7]
Dužina 32,74 m[8]
Visina 5,64 m[9]
površina krila 167,22 m2
Težina (prazan) 27.216 kg
Mogući tovar
Težina (maksimalna pri startu) 78.017 kg[10]
Putnici -
Posada 2[11]
Brzina 3220 km/h[12]
Visina leta 24.385 m[13]
Dužina leta 4.800km[14]
Pogon 2x Pratt & Whitney JT11D-20B[15]
Snaga 2x 14.750 kg potiska[16]

ZanimljivostiUredi

  • Originalni naziv glasio RS-71 je, predsjednik Lyndon B. Johnson je u jednom saopštenju zamjenio "RS" sa "SR" i od tada zvanično se koristi ovaj naziv.[17]
  • Iako je SR71 predviđen za izviđanje Socijalističkog saveza sovjetskih republika (SSSR) nikada nije, prema navodima dokumentarnog filma "SR-71 Blackbird - Der schnellste Jet der Welt", zvanično nadletao taj zračni prostor.[5]
  • Budući da je proizvodnja aviona zahtijevala metal titanij, isti je upravo nabavljen krijumčarenjem iz SSSR-a.[5]
  • U filmu X-Men SR-71 je služio kao uzor aviona X-Jet.[18]

AdaptacijaUredi

LiteraturaUredi

NapomeneUredi

  1. ^ Slučaj otmice leta 305 Northwest Orient Airlinesa, poznatiji pod imenom slučaj "D.B. Cooper", je i danas (2016.) nerazjašnjen. Putnik koji se je predstavio kao D.B.Cooper kidnapovao je avion tražeći novac uz prijetnju da će aktivirati ekplozivnu napravu. Kad je dobio novac (200.000 dolara) nakon slijetanja u Seattlu, pustio je putnike i jedan dio posade. Tražio je da avion leti za Mexico Citty, nakon što ga je personal aerodroma uvjerio da ni sa punim rezervoarima tamo ne b mogli stići, pristaje da avion leti dalje do Renoa u Nevadi. Očigledno je poznavao procedure vazduhoplovstva jer je dao precizne instrukcije: 10.000 stopa (3000 metara) visina sa izvučenom točkovima, 15 stepeni nagib krila za sletanje itd. Tokom leta će posada primjetiti da je iskočio s padobranom prije sletanja u Nevadu. Opsežna potraga za njim u šumama bila je bezuspješna. Preko 900 osumnjičenih je ispitano a više osoba se kansije se lažno predstavljalo D.B. Cooper. Nije isključena ni mogućnost da je poginuo nakon skoka s padobranom a da su njegove ostatke raznijele šumske zvijeri.[3]

ReferenceUredi

  1. ^ (Jackson str. 314)
  2. ^ (Jackson str. 314)
  3. ^ Volland, Bernd (18. 12. 2016). "Wie ein irrwitziger Flugzeugentführer das FBI zum Narren hielt". Stern Online (jezik: njemački). Stern GmbH. Pristupljeno 20. 4. 2019. 
  4. ^ (Jackson str. 315)
  5. ^ a b c d e "SR-71 Blackbird - Der schnellste Jet der Welt" (jezik: njemački). Arrow Media and Smithsonian Networks LLC. N-24. 2015. Pristupljeno 2. 10. 2018. 
  6. ^ "Pilot erzählt: So überlebte ich einen Blackbird-Absturz aus 24.000 Metern Höhe". Focus Online (jezik: njemački). 18. 3. 2015. Pristupljeno 2. 10. 2018. Sein Kompagnon, der Techniker Jim Zwayer, überlebte den Unfall nicht 
  7. ^ (Jackson str. 315)
  8. ^ (Jackson str. 315)
  9. ^ (Jackson str. 315)
  10. ^ (Jackson str. 315)
  11. ^ (Jackson str. 315)
  12. ^ (Jackson str. 315)
  13. ^ (Jackson str. 315)
  14. ^ (Jackson str. 315)
  15. ^ (Jackson str. 315)
  16. ^ (Jackson str. 315)
  17. ^ (Jackson str. 314)
  18. ^ "How the X-Men’s X-Jet Blackbird Compares to the Original SR-71" (jezik: engleski). Lockheed Martin. Pristupljeno 2. 10. 2018. Featured prominently in both comic books and on the big screen, the X-Men’s official mode of transportation is heavily inspired by our SR-71 Blackbird 
  19. ^ "Black Thunder". IMDb (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 10. 2018. 

Vanjski linkoviUredi