Kuna bjelica

Kuna bjelica (Martes foina) je zvijer iz porodice kuna (Mustelidae). U Bosni i Hercegovini je opisana njena autohtona podvrsta M. f. bosniaca (bosanska bjelka ili samsar).[1]

Kuna bjelica
(Martes foina)
Status zaštite: Smanjeni rizik (lc)
Steinmarder.JPG
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
RazredMammalia
RedCarnivora
Porodica Mustelidae
RodMartes
VrstaM. foina
Dvojno ime
Martes foina
(Erxleben, 1777.)
Kostur kune

OpisUredi

Kuna bjelica, uključujući i bosanskog samsara je nešto manja od zlatice. Dužina joj bude i do 75 cm, od čega (kitnjasti) rep zauzima oko 25 cm. Visoka je oko 25 cm, a tjelesna masa doseže 1,5 – 1,7 kg. Kao i zlatica, ima 38 zuba. Razlikuje se od nje po površini zadnjeg kutnjaka: kod bjelice je udubljena, a kod zlatice – ispupčena. Noge su joj srazmjerno kraće i niže.

Dlaka je kraća i nešto svjetlije, a ovisi o uvjetima staništa i starosti jedinke. Obično je nešto svjetlija od zlatice. Preovladava sivo-smeđa, a upadljivo bijelo polje (lisa) ispod vrata i na grudima je bijelo – po čemu je i imenovana. Pod-dlaka je gusta i svjetlija od ostatka krzna Tabani i jagodice prstiju su goli. Njuška je boje mesa (ciglasto-crvena).

Ishrana i ponašanjeUredi

Osnovna obilježja ponašanja i načinu života uopće veoma liče na onaj kod zlatice. Također je okretna i srčana, a vješto se pentra i skače, dobro pliva i uspješno se provlači kroz najuže pukotine. Često se zadržava u blizini ljudskih naselja, pa čini manje ili veće štete u peradarnicima i kunićarima. U tim „ mosjetama“ zna biti vrlo krvoločna, pri čemu ne pojede ni dio usmrćenih životinja. Aktivna je u predvečerje i noću. U poređenju sa zlaticom, vezanija je za tlo, u kojem pravi skrovišta i traži hranu. Oglašavaju se frktanjem, cvrčanjem, i osobenim režanjem. Hrani se istim malim kičmenjacima koji su ponekad i dvostruko veći od nje same: miševima, štakorima, pticama, jajima, šumskim plodovima i sl. kunićima.

Rasprostranjenje i ekologijaUredi

„Bjelka“ naseljava gotovo cijelu Evropu i sjevernu Aziju, a u BiH je ima na gotovo cijeloj teritoriji, osobito u brdsko-planinskom pojasu. Ima je i na hercegovačkom kršu. Najčešća je u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, kraškim garizima, a javlja se i u okolini naseljenih mjesta (osamljena skladišta sijena, napušteni objekti, gomile kamenja i slični zakloni).

RazmnožavanjeUredi

Bjelica se pari u julu i avgustu, a bremenitost traje 247-280 dana. U aprilu ili maju okoti se 3-5 (rijetko 7) mladunaca, koji su slijepi 34-38 dana. Ženka ima 4 sise, a sišu 7-8 sedmica. Potpuno se osamostale nakon 3-4 mjeseca. Spolnu zrelost dostižu za oko su zreli u dobi između 15-39 sedmica. Dožive i do 10-12 godina.

ReferenceUredi

  1. ^ Sofradžija A. (1999): Lovna divljač. Savez lovačkih organizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, COBISS/BIH-1D 6920454.

Također pogledajreUredi

Vanjski linkoviUredi

Sestrinski projektiUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Martes foina
 Wikivrste imaju podatke o: Martes foina

ReferenceUredi

Također pogledajteUredi