Tocno prije 152 godine, 1854., "Veliki bijeli poglavica" iz Washingtona ponudio je indijancima zamjenu ogromnog ozemlja na sjeverozapadu SAD-a (danas drzava Washington), a za uzvrat je obecao ostaviti im - rezervate.


Slijedi odgovor Poglavice Seattle americkom predsjedniku:


PORUKA INDIJANSKOG POGLAVICE BIJELOM ČOVJEKU


Kako se moze kupiti ili prodati Nebo, toplinu Zemlje?

Ta ideja je nama nepoznata. Mi ne posjedujemo Zemlju, Zemlja posjeduje nas.

Ako mi ne posjedujemo svjezinu zraka ili odsjaj vode, kako ih se moze kupiti?

Svaki dio Zemlje je svetinja mome narodu.


Svaka borova iglica, svaka pjescana obala, svaka maglica u sumi, svaki kukac - sveti su u pamcenju i iskustvu moga naroda.

Sokovi zivota koji kruze drvecem sadrze misli i osjecaje crvenog covjeka.


Mi smo dio Zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijece nase su sestre;

jelen, konj, veliki orao - svi oni su nasa braca.

Stjenoviti vrhunci, socni pasnjaci, toplina tijela ponija i covjek - svi pripadaju istoj obitelji.


Dakle, kada Veliki Bijeli Poglavica iz Washingtona posalje pismo da zeli kupiti nasu zemlju, on trazi jako puno od nas. Veliki Poglavica salje obecanje da ce osigurati mjesto na kome cemo mi moci nastaviti normalno zivjeti.

Mi cemo razmotriti vasu ponudu da preuzmete nasu zemlju. Ali to nece biti lako.


Ova Zemlja je sveta. Ako vam mi ostavimo nasu zemlju, vi morate zapamtiti da je sveta.

Vi morate uciti vasu djecu da je sveta i da svaki odsjaj u bistroj vodi jezera govori o dogadjajima i sjecanjima u zivotu moga naroda. Zubor vode je glas oca moga oca.

Rijeke su nase sestre, one nam utazuju zedj. Rijeke nose nase kanue i hrane nasu djecu. Ta sjajna voda sto tece brzacima i rijekama nije samo voda vec i krv nasih predaka.


Ako vam ostavimo Zemlju, morate zapamtiti i uciti vasu djecu, da su rijeke nase i vase sestre i da im morate pokloniti postovanje kao takvima.


Mi znamo da bijeli covjek ne razumije nas zivot.

Jedan dio Zemlje njemu je isti kao i drugi. On je stranac koji dodje iz mraka i uzima od

Zemlje sve sto zeli. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je porobi on krece dalje.

On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. Ocev grob kao i sinovo mjesto rodjenja su zaboravljeni.

On otima Zemlju od svoje djece i ne brine se.

Odnosi se prema svojoj Majci – Zemlji, i prema svome Bratu – Nebu, kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati , bas kao sjajan nakit.

Njegova nezasitnost prozderat ce Zemlju i ostaviti samo pustos.


Ne znam. Nas put je drukciji od vaseg.

Svjetla vasih gradova vrijedjaju oci crvenog covjeka. Vjerojatno zbog toga sto je crveni covjek divljak i ne razumije.


Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog covjeka. Nema mjesta gdje bi se culi otvaranje listova u proljece ili drhtaj krilca kukaca.

Ali to je vjerojatno zato sto sam ja samo divljak i ne razumijem.

Buka samo vrijedja moje usi. Sto je zivot ako covjek ne moze cuti usamljeni krik nocne ptice ili prepirku zaba u bari?

Ja sam samo crveni covjek i ne razumijem.

Crveni covjek vise voli njezni zvuk vjetra koji miluje lice jezera i miris vjetra prociscenog podnevnom kisom ili namirisanog borovinom.


Zrak je skupocjen za crvenog covjeka jer sve zivo dijeli jednaki dah - zivotinja, drvo, covjek. Bijeli covjek ne izgleda kao da opaza zrak koji dise. Kao covjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad.

Ali ako vam mi prepustimo Zemlju, vi morate zapamtiti da je zrak nama vazan jer dijeli svoj duh sa cjelokupnim zivotom koji podrzava.

Vjetar koji je nasem ocu dao prvi udisaj, takodjer je uzeo i njegov posljednji.

I ako vam ostavimo svoju zemlju, morate je cuvati kao sveto mjesto gdje cak i bijeli covjek moze osjetiti vjetar zasicen mirisima poljskog cvijeca.


Mi cemo razmotriti vasu ponudu da preuzmete nasu zemlju.

Ako odlucimo prihvatiti, bit ce to uz jedan uvjet: bijeli covjek mora se odnositi prema zivotinjama ove zemlje s najvecim postovanjem.

Ja sam divljak i ne razumijem drukciji nacin.

Vidio sam tisuce leseva bizona po preriji, ostavljenih da se raspadaju nakon sto ih je bijeli covjek pobio iz vlaka koji je prolazio.

Ja sam divljak i ne razumijem kako zeljezni konj moze biti vazniji od zivotinja.

Sto je covjek bez zivotinja? Ako sve zivotinje nestanu, covjek ce umrijeti od velike usamljenosti duha. Sto god se dogodi zivotinjama ubrzo ce se dogoditi i covjeku. Sve stvari su povezane.


Vi morate uciti vasu djecu da je Zemlja ispod njihovih nogu zapravo pepeo djedova.

Tako ce ona postovati Zemlju. Recite svojoj djeci da je Zemlja ispunjena zivotom.

Ucite djecu, kao sto smo mi nasu, da je Zemlja nasa Majka.


Sto god snadje Zemlju snaci ce i sinove Zemlje. Ako covjek pljuje na tlo - pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada covjeku - covjek pripada Zemlji.

To mi znamo. Sve stvari su povezane kao krv koja sjedinjuje obitelj. Sve je povezano.

Sto god snadje Zemlju snaci ce i sinove Zemlje. Covjek ne tka tkivo zivota; on je samo nit u tome. Sto god cini tkanju cini sebi samome.


Cak ni bijeli covjek, ciji Bog hoda i prica s njim kao prijatelj s prijateljem, ne moze biti izuzetak od ove sudbine. Mi smo braca prije svega.

Mi znamo jednu stvar koju ce bijeli covjek jednoga dana tek spoznati: nas Bog je isti.

Vi mozda mislite da ga posjedujete onako kako zelite posjedovati Zemlju, ali ne.

On je Bog svakog covjeka i njegova ljubav je jednaka prema svim ljudima, crvenim i bijelim, i prema svim bicima.

Njemu je Zemlja dragocjena i nastetiti joj znaci prkositi njenom Stvoritelju.


Bijelci ovo moraju shvatiti, mozda prije od ostalih plemena: zagadi krevet u kome spavas i jedne noci ces se ugusiti u vlastitom izmetu.

Jer i vi bijelci, unatoc vasoj uobrazenosti, i vi cete ipak jednom morati ovo razumjeti, nadahnuti Bogom koji vas je donio na ovu Zemlju i koji vam je, iz nekog samo njemu znanog razloga, dao da dominirate Zemljom i crvenim covjekom.


Ovakva sudbina je misterij za nas, jer mi ne razumijemo zasto svi bizoni

moraju biti pobijeni i divlji konji pripitomljeni, zasto svi skroviti kutovi šume moraju biti zagadjeni izmetom mnogih Ijudi i pogled na zelene brezuljke zamrljan brbljajućom

žicom.

Gdje je gustis? Nestao je.

Gdje je orao? Nestao je.

To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.


Tako je na ponudu bijelaca odgovorio indijanski poglavica.

Tko je "divljak", a tko "civiliziran" – neka svatko prosudi sam.


Inace je poglavica Seattle (ili Seath'tl) rodjen je oko 1790. godine i bio je poglavica indijanskih plemena koja su zivjela na pacifickoj obali.


Kada su sredinom 19. stoljeca bijelci poceli dolaziti u ta podrucja, poglavica Seattle docekao ih je s dobrodoslicom i zivio u prijateljskim odnosima s njima.

Godine 1853. nekoliko bjelackih doseljenika odlucilo se nastaniti na samoj obali, uz zaljev Elliott, te su dali tom naselju ime Seattle, u pocast prijateljskom poglavici.


Uz poglavicu Seattlea vezane su mnoge zanimljive zgode.

Tako je, umjesto da se bori protiv bijelaca, pokusavao nauciti i razumjeti bjelacki nacin zivota. Od isusovaca je naucio osnove katolicizma i postao predan vjernik.


Kada je 1866. poglavica Seattle umro, u otprilike 77. godini zivota, nije mogao znati da ce, mjestasce, tada provincijsko naselje, koje nosi njegovo ime postati jedan od najvecih gradova na zapadnoj obali SAD-a.

Mogao je ipak vec za zivota uvidjeti da ne postoji sporazum koji bijelci nisu prekrsili, niti zlocin koji u svojoj bezobzirnosti nisu pocinili. Za te zlocine nitko nije odgovarao, niti se ispricao. Ubijeno je vise milijuna crvenokozaca, koji su prethodno proglaseni – divljacima.

Ipak, njegova poruka prisutna je u savjesti svakoga covjeka, jer vlastitu savjest se ne moze – prevariti.

Danas njegovu poruku pronose upravo – bijelci.

Hoce li je cuti i prihvatiti na vrijeme? Ili?


Davorin Zorko