Koncert kod Hajdučke česme

Koncert kod Hajdučke česme je prvi koncertni album grupe Bijelo dugme iz 1977. godine u izdanju Jugotona. Materijal za ploču je snimljen u Beogradu, Novom Sadu i Sarajevu, opremom ljubljanskog studija "Akademik". Naslov albuma odnosi se na poznati koncert Bijelog dugmeta koji je odsviran 28. augusta 1977. u blizini Hajdučke česme u parku Košutnjak u Beogradu. Međutim, muzički materijal na ploči samo je djelomično snimljen sa spomenutog događaja. Album je anketiran na 74. mjestu od 100 najvećih jugoslavenskih rock i pop albuma po knjizi iz 1998. YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rok i pop muzike.[1]

Koncert kod Hajdučke česme
Koncert kod Hajdučke česme (Bijelo dugme).jpg
LP Bijelog dugmeta
Objavljen 1977.
Žanr rock
Trajanje 49:26
Izdavač Jugoton
Hronologija albuma Bijelog dugmeta

Eto! Baš hoću!
(1976)
Koncert kod Hajdučke česme
(1977)
Bitanga i princeza
(1979)

PozadinaUredi

Tokom promotivne turneje nakon izdatog trećeg studijskog albuma Eto! Baš hoću !, Bijelo Dugme je doživjelo brojne poteškoće, od sukoba unutar grupe do tehničkih problema i smanjenja posjećenosti njihovih koncerata. Nakon tri godine provedenih na vrhu jugoslavenske rock scene, Bijelo dugme se iznenada suočilo sa očitim padom popularnosti. U kombinaciji s određenim stankama zbog toga što je 25-godišnji vođa Goran Bregović pozvan na obavezno služenje vojnog roka, Bijelo Dugme se našlo pomalo u zaleđu, želeći preokrenuti negativni trend dok je turneja prilazila svome kraju. Na prijedlog novinara i Bregovićevog bliskog povjerenika Pece Popovića, odlučili su održati veliki koncert na otvorenom na beogradskoj Hajdučkoj česmi uz besplatan ulaz - nadajući se da će na spektakularan način završiti turneju i prije vremena ostaviti svoje muzičke ljubitelje u dobrom raspoloženju prije privremenog raspuštanja grupe zbog predstojeće vojne dužnosti Gorana Bregovića.

Koncertu, održanom u nedjelju, 28. augusta 1977., prisustvovalo je između 70.000 i 100.000 gledalaca, što je bila najbrojnija rock koncertna publika u Jugoslaviji do tada.[2] Nakon uvodnih nastupa (Slađana Milošević, grupe Tako, Zdravo, Džadžo, Suncokret, Ibn Tup i Leb i sol[3]) Bijelo Dugme je odsviralo veoma uspješan koncert. Međutim, nakon što su na njihovo razočarenje shvatili da je zvučna snimka sa nastupa zvučala loše na kaseti (zbog tehničkih ograničenja i zbog širine otvorenog prostora), Bijelo dugme je sviralo još jedan koncert u Dvorani Đuro Đaković u Sarajevu, 25. oktobra 1977. godine, što je stvarni nastup koji se čuo na albumu. Na kraju, jedini dio originalnog koncerta sa Hajdučke česme, koji je završio na albumu bile su reakcije publike nakon svake pjesme.

Koncert kod Hajdučke česme pokazao se posljednjim albumom ove grupe s klavijaturistom Lazom Ristovskim i bubnjarom Ipetom Ivandićem, jer su njih dvojica odlučili napustiti grupu nakon što su objavili vlastiti muzički projekat, album pod nazivom Stižemo 1978. Oba muzičara su se na kraju opet pridružili Bijelom Dugmetu; Ivandić 1982. i Ristovski 1984.[2]

Spisak pjesamaUredi

  1. "Kad bi' bio bijelo dugme" (8:35)
  2. "Ništa mudro" (2:39)
  3. "Blues za moju bivšu dragu" (6:26)
  4. "Selma" (3:28)
  5. "Ima neka tajna veza" (3:18)
  6. "Sve ću da ti dam, samo da zaigram" (4:51)
  7. "Patim evo deset dana" (4:28)
  8. "Da sam pekar" (3:37)
  9. "Tako ti je mala moja, kad ljubi Bosanac" (3:47)
  10. "Ne spavaj mala moja, muzika dok svira" (3:08)
  11. "Eto! Baš hoću!" (5:04)

Članovi grupeUredi

SaradniciUredi

  • Goran Bregović - producent
  • Vojno Kundić i Siniša Škarica - urednici
  • Miro Bevc - tonski majstor
  • Branko Podbrežnički - tonski asistent
  • Vladimir Jovanović - omot

ReferenceUredi

  1. ^ Antonić, Duško; Štrbac, Danilo (1998). YU 100: najbolji albumi jugoslovenske pok i pop muzike. Belgrade: YU Rock Press.
  2. ^ a b Janjatović, Petar (2007). EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006. Belgrade: self-released. str. 33.
  3. ^ Vesić, Dušan (2014). Bijelo Dugme: Šta bi dao da si na mom mjestu. Belgrade: Laguna. str. 135.