Komesar (lat.: commissarius = povjerenik, zastupnik, od glagola: commissare = slati , povjeriti ) je naziv za specijalno opunomoćenu službenu osobu, kojoj je povjerena određena, najčešče privremena, misija. Novija značenja obično asociraju na političkog komesara u vojnim formacijama socijalističkih zemalja od ruskog: комиссар, koji je bio visoki oficir za ideološko obrazovanje i andragogijsko vaspitanje.

Slika Smrt komesara, K. S. Petrov-Vodkin (1928.)

Sam naziv je puno stariji jer postoji i u drugim jezicima, kao što su francuski (Commissaire), njemački (Kommissar), talijanski (Commissario).

U zemljama Commonwealtha, Visoki komesar je ekvivalent razini ambasadora. U nekim britanskim kolonijama, Visoki komesar je bio mandator krune koji je upravljao određenom oblašču.

Komesar je također i titula koja se daje visokim dužnosnicima u sportskim asocijacijama.

Historija uredi

Prvi komesari su zabilježeni u 18. stoljeću, u vojnim formacijama talijanskih republika. To su bile najamničke vojske, a komesari su provjeravali pravovjernost vojnika i oficirazapovjednika. Kasnije su se komesari bivali zaduženi za posebne zadatke i obično se pojavljivali u kriznim situacijama, u pravilu tokom revolucija i građanskih ratova, kao što je Francuska revolucija (u revolucionarskim jedinicama).

Komesara je bilo i u američkoj vojsci za vrijeme Američkog rata za nezavisnost, kada su su procjenjivali lojalnost oficir, kao i politički i borbeni moral u vojnim formacijama. U Carsku Rusiju, komesare jeuveo car Petar I. Aleksejevič Romanov kao svoje namjesnike sa posebim ovlaštenjima.

Carskoa Rusija je ponovo uvelo komesare za vrijeme Privremene vlade Karenskog (Временное правительство России) (15. marta - 14. septembra 1917.), uključujući i pojedine gubernije. Ipak, komesari su postali slavni tek nakon utemeljenja sovjetske tajne policije Čeka gdje su bili posebno birani oficiri sa specifičnim nadležnostima i u vojnim formacijama Crvene armije za vrijeme Ruskog građanskog rata. Bijelogardejci su svoje protivnike cinično prozvali: boljševici i komesari.

Politički komesari u NOVJ Jugoslavije uredi

Vrhovni štab partizanskih]] o uvođenju političkih komesara, donio istovremeno kad i odluka o podizanju ustanka, 4. jula 1941. godine.

U Biltenu Glavnog štaba Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije od 10. avgusta 1941., u tački 15. je stajalo da je potrebno da se štabovi i zapovjednici partizanskih odreda pobrinu za provjerene i dobre zapovjednike i političke komesare.

Na savjetovanju u Stolicama, septembra 1941., regulirana je struktura i organizacija Glavnih štabova, Štabova partizanskih odreda i nižih zapovjedništva. Pozicije političkih komesara su tada postala formacijski obavezne, od Glavnog štaba - do vodova. Na taj način je uvedeno kolektivno, ali i, po vertikali, paralelno (političko) rukovodstvo; u jedinicama su u njegovom sastavu bili: komandant, politički komesar, zamjenik komandanta i pomoćnik političkog komesara.

Ovako ovlašteni komesari i njihovi pomoćnici nisu imali oficirske činove sve do 24. aprila1944. Tada je Vrhovni štab NOV i POJ donio "Uredbu o zvanjima političkih komesara i njihovih pomoćnika", koji su pritom dobili i odgovarajuće ekvivalentne rangove činovima oficira i njihovih zamjenika.

Politički komesari su, poslije oslobođenja, zadržani i u JNA, sve do 1. juna 1953. godine, kada su ukinuti naredbom Vrhovnog komandanta maršala Josipa Broza Tita.

Reference uredi

Također pogledajte uredi