Karlo V, kralj Francuske

(Preusmjereno sa Karlo V Francuski)

Karlo V (francuski: Charles V; 21. januar 1338. - 16. septembar 1380.), zvani Mudri (francuski: Le Sage), je bio kralj Francuske od 1364. do smrti 1380. godine. Kao mladi princ, Karlo je 1349. godine dobio na upravu provinciju Dauphine od svog djeda Filipa VI. To mu je omogućilo da nosi titulu "Dauphin" sve do njegovog krunisanja, što je dovelo do integracije Dauphine u krunske zemlje Francuske. Nakon 1350. godine, svi nasljednici francuskog prijestolja su morali nositi titulu Dauphin do njihovog krunisanja.

Karlo V
Kralj Francuske
Vladavina8. april 1364 - 16. septembar 1380
PrethodnikIvan II
NasljednikKarlo VI
Krunidba19. maj 1364.
SupružnikIvana Burbonska
DjecaKarlo VI, kralj Francuske
Ludovik I, vojvoda Orleana
DinastijaValois
OtacIvan II, kralj Francuske
MajkaBona Luksemburška
Rođenje21. januar 1338.
Smrt16. septembar 1380.

Karlo je postao regent Francuske kada je njegov otac Ivan II bio zarobljen od strane engleza u bici kod Poitiersa 1356. godine. Kako bi mogao platiti otkupninu, Karlo je morao da podigne poreze što je pobunilo plemstvo koje je predvodio Karlo II, kralj Navare; seljaci i opoziciona francuska buržoazija koju je predvodio Etienne Marcel su izazvali pobunu pod nazivom Žakerija. Karlo je prevazišao sve ove pobune, ali kako bi oslobodio oca morao je da zaključi Sporazum iz Bretignya 1360. godine, kojim je dao velike dijelove jugozapadne Francuske engleskom kralju Edvardu III i pristao da plati otkupninu.

Karlo je postao kralj 1364. godine. Uz pomoć talentovanih savjetnika, njegovo vješto upravljanje kraljevstvom mu je omogućilo da napuni kraljevsku riznicu i vrati ugled dinastije Valois. On je uspostavio prvu stalnu vojnu plaću sa redovnim nadnicama, čime je sačuvao stanovništvo od redovnih pljački. Predvođeni Bertrandom du Guesclinom, francuska vojska je bila u stanju da preokrene tok Stogodišnjeg rata u Karlovu korist. Oni su do kraja njegove vladavine vratili skoro sve teritorije koje su bile ustupljene Engleskoj 1360. godine. Osim toga, francuska mornarica predvođena Jeanom de Vienneom je uspjela da napadne englesku obalu prvi put od početka Stogodišnjeg rata. Karlo V je umro 1380. godine. Naslijedio ga je njegov sin Karlo VI, čija je katastrofalna vladavina omogućila Engleskoj da povrati potpunu kontrolu nad velikim dijelovima Francuske.

Rani život uredi

Još prije stupanja na prijestolje u svojoj osamnaestoj godini Karlo V je preuzeo vlast u zemlji kao regent u ime od Engleza zarobljenog oca Ivana II 1356. godine. Njegovi pokušaji skupljanja otkupnine za oca su osim strašnog ekonomskog pritiska na stanovništvo završili neuspjehom. Novac nije uspio sakupiti niti sam Ivan II po dolasku iz zarobljeništva. Poslije očeve smrti 8. aprila 1364. godine Karlo V je napokon postao slobodan da upravlja državom po svojoj želji. U prvom razdoblju vladavine mir s Englezima sklopljen u vrijeme dogovora o otkupu Ivana II još uvijek je držao. U kratkom ratu pretenzije kralja Navarre na francusku krunu su blokirane, ali to više manje mirno razdoblje nije potrajalo.

Početkom sedamdesetih godina 14-og vijeka rat s Engleskom se nastavio s velikim uspjesima i još većim kritikama na način njegovog vođenja. Dok su mu otac i djed zagovarili velike odlučujuće bitke koje su na kraju gubili Karlo V se borio neviteškim načinom. U trenutku pojavljivanja Engleske vojske Francuska bi se raspršila izbjegavajući borbu. Taj način koji se pokazao efektnim u većini tadašnje zapadne Evrope je osuđen kao ne plemenitaški, kukavički. Još jedan razlog za takvu osudu se nalazio i u odbijanju ovog kralja da ikada otiđe na vojni pohod. On je na kraju bio uspješan pošto se vojska kraljevstva podijelila na nekoliko manjih gotovo gerilskih odreda koji su vršili blokade gradova u rukama Engleske do trenutka njihove predaje. S druge strane velika vojska neprijatelja nikako nije mogla stići na vrijeme da spasi sve opsjednute gradove.

Takvo njegovo navodno kukavištvo udruženo s odbijanjem odlaska u križarski rat i dizanjem poreza za vojsku koja nikoga ne štiti (Francuska vojska je po svaku cijenu izbjegavala sukob s Engleskom) je dovelo do pobuna. Najvažnija od njih se desila u Parizu, ali stalne prijetnje vanjskog neprijatelja su rezultirale njihovim smirivanjima.

Pored ostalog kao veliki ljubitelj umjetnosti Karlo V je osnovao prvu kraljevsku biblioteku.

Umro je 19. septembra 1380. godine i bio naslijeđen od maloljetnog sina Karla VI.