Indijska umjetnost

Indijska umjetnost označava umjetničku produkciju indijskih naroda kroz historiju i umjetnost današnje Republike Indije.

Tadž Mahal, 1632.-1647., Mauzolej kraljice Mahal u Agri, Indija.

Prahistorija uredi

 
Grad Mohendžo-daro u Indiji, oko 3000. p. n. e.

Nedugo nakon početaka prve civilizacije koja se rodila u Mesopotamiji (današnji Irak i Sirija) oko 3500. p. n. e. javljaju se i najranija gradska naselja na rijeci Indu (oko 3000. p. n. e.). Gradovi kao Mohendžo-daro i Harappa bili su najveći i najrazvijeniji. Mohendžo-daro je zauzimao je 60 hektara površine, imao je pravougaoni oblik i oko 40000 stanovnika, a važnije građevine (poput citadele, škole, najstarije kupaonice i kanalizacije na svijetu) bile su izgrađene od opeke (pečene cigle).

Vezu Bliskog Istoka i Kine ostvarivala su mnoga nomadska plemena preko Indije, ali prije svega preko Perzije. Tako je Indijska umjetnost ostala dugo godina autohtona i originalna.

 
Zaljubljeni par, freska iz Ajante, 6. vijek.

Prva carstva uredi

 
Velika stupa u Sanchiju, 3. vijek p. n. e.

Indijci su apsorbirali mnoge perzijske elemente, ali su sačuvali i domaće kiparske tradicije. Likovi mekih, čulno punih oblika, mogu se pratiti unazad do prvih naselja u dolini Inda. Tako su npr. nastale kiparski oblikovana vrata Velike Stupe u Sanchiju. Zanimljivo je da se na ovom djelu ne vidi gdje prestaje arhitektura, a gdje počinje skulptura. Stil koji je više čuvao tradicionalnu Indijsku skulpturu naziva se Mathura stil (po najvažnijoj školi u gradu Mathuri).

 
Buda iz Gandare, 1. vijek, Guimet muzej, Pariz.

U međuvremenu je sjeverozapadna oblast Indije – Gandara (danas u Afganistanu i Pakistanu) potpala pod vlast Aleksandra Velikog i nastao je Gandarski ili Indo-Grčki stil. Grčko-Rimski uticaj se osjeća kroz nekoliko narednih vijekova, a zanimljiv je u nekim od prvih prikaza Bude gdje je spojena indijska kiparska tradicija sa zapadnjačkim klasičnim elementima (grčki profil).

Na kraju su se ta dva tipa kiparstva stopila u jedan za vrijeme dinastije Gupta (4.-6. st.). O tome svjedoče začuđujuće slike na zidovima hinduističkog pećinskog hrama Ajanta. Ta umjetnost se proširila cijelom Indijom i preselila se dalje na Istok kad se Budizam proširio na Kinu i Japan.

Mogulska umjetnost uredi

 
Tamerlanov mauzolej u Gur-e Amiru, Samarkand, Uzbekistan, 14. vijek.

Arapskim zauzimanjem Sinda (712. g.) započinje islamizacija istočne Indije i islamska umjetnost postaje dominantna na tom području. Godine 1206. uspostavljen je Delhijski Sultanat (do 1398.).

Početkom 14. vijeka mongolski upad je približio islam Dalekom istoku i obogatio islamsku umjetnost. Iz spoja Mongola i islama, u Indiji će nastati Mogulsko carstvo. Najočuvanija građevina iz vremena prvog mogulskog osvajača – Timura (Tamerlana), koji je osvojio i Arabiju, je Timurov mauzolej u Samarkandu, 14. vijek. To je masivna građevina odbojnih strogih formi, ali osvježen geometrijskim i kaligrafskim ukrasima, kao i bogatom kupolom s tirkiznim pločicama.

U 16. vijeku, sa središtem u Agri i Delhiju i nastaje posebna indo-islamska umjetnost velebnih džamija , palača, mauzoleja i figurativnog slikarstva.

Za vrijeme vladavine tri cara: Akbara (1555–1603), Jahangira (1603–1627) i Šaha Džehana (Shah Jehan, 1627-1666), čak se i Evropa upoznala s mogulskom slikarskom školom. Akbarova želja za političkim jedinstvom svih sfera vlasti inspirirala ga je na sakupljanje evropskih umjetnina. Iako su se ortodoksni muslimani u Indiji protivili Akbarovom pokroviteljstvu figurativnih umjetnosti, njegov sin Jahangir je ohrabrivao indijske umjetnike da proučavaju prirodu i evropsko slikarstvo.

 
Bihtir, Alegorijski prikaz cara Jahangira na tronu u obliku sata, rani 17. vijek, boja i zlato na papiru, 27,6 cm visoko, Smithsonian galerija, Washington

U Alegorijskom prikazu cara Jahangira na tronu u obliku sata, barokni interes za aktuelno (pješćani sat) ukomponiran je u islamsku scenografiju. Okvirni ukrasi, kaligrafsko pismo i raskošan tepih koji uplošnjava pozadinu su ostavština perzijske umjetnosti. S druge strane, Figure i pješćani sat su trodimenzionalni sa sjenama. Jahangir okružen suncem i mjesecom, prima audijenciju muslimanskog derviša sa bijelom bradom, muslimanskog princa s crnom bradom, evropskog diplomata u zapadnjačkoj odjeći i umjetnika koji drži sliku. Dva mala anđela koja se igraju u podnožju pješćanog sata su kopirani sa neke barokne slike. A kupidi iznad njih simbolički predstavljaju slijepu ljubav (kupid sa lukom i strijelom – ljubav, a onaj sa prekrivenim očima – sljepilo).

Zapanjujuća je činjenica da veličanstvena građevina Tadž Mahal u Agri (1630–1648) nije palača za užitak nego mauzolej koji je Šah Džehan podigao svojoj voljenoj ženi Mahal. Ovdje je organska skulpturnost hinduističke arhitekture usklađena sa islamskom apstrakcijom i čistoćom linija. Bijeli mermerni zidovi, raskošno dekorirani reljefima i umetnutim obojenim kamenjem s dubokim nišama punim sjena, izgledaju tanki poput papira, skoro providni, a čitava građevina ostavlja utisak kao da jedva dodiruje tlo i kao da visi o kupoli koja liči na balon. Atmosfera pjesničkog sanjarenja pojačana je okvirom – dugim vještačkim jezerom u kojem se građevina ogleda, oivičeno tamnozelenim žbunjem, ističe hladnu bjelinu paviljona na veleban način.

 
Hram Borobudur na Javi, 750.-850.

Izvan Indije uredi

Indijska umjetnost se s hinduističkom religijom proširila i u jugoistočnoj Aziji (Indokina), prije svega na Javi gdje postoji nevjerojatna Stupa iz 8. vijeka, u Borobuduru.

Jedinstveno obilježje budističke arhitekture su kamene visoke pagode koje su najbrojnije u Mjanmaru (Burmi). Ali najmonumentalniji hinduističko-budistički hram je ujedno i najveća bogomolja ikad sagrađena – Angkor Wat. Angkor je bio najveći drevni grad na svijetu i glavni grad Khmerskog naroda koji je vladao u Kambodži od 10. do 12. vijeka. Hram je ogromni kameni kompleks s pet pagoda okružen kanalima, detaljno isplaniran i dekoriran, a služio je kao hram, palača i mauzolej Khmerskog boga-kralja.

 
Angkor Wat, Kambodža, 11. vijek.

Indijska muzika uredi

Indijska književnost uredi

Reference uredi

  • Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 2., Mladost, Zagreb, 1975. god.
  • Enciklopedija likovnih umjetnosti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1975. god.
  • Several Authors, History Of Western Art, McGraw Hill, New York, 2001

Vanjski linkovi uredi

Vanjski linkovi uredi