Otvori glavni meni
Ilja Iljič Mečnjikov

Ilja Iljič Mečnjikov (ruski: Мечников, Илья Ильич)[1]; kraj Harkiva, 15. maj 1845 - Pariz, 16. juli 1916) bio je ruski biolog.[2]

Jedan je od osnivača usporedne patologije, mikrobiologije, embriologije i imunobiologije. Bio je profesor na univerzitetu u Odesi. Iz političkih razloga napustio je Rusiju, i otišao je 1883. u Messinu (Sicilija), gdje je otkrio fagocitozu. Godine 1886. vratio se u Odesu, ali 1888., na Pasteurov poziv, preselio se u Pariz, organizirao u Pasteurovom institutu laboratoriju, gdje je i radio do kraja života.

Istražujući fagocitozu, 1892. formulirao je opću teoriju o procesu upale. Razradio je teoriju o starenju kao posljedici patološke fagocitoze živčanih i drugih oslabljenih ćelija, do koje dolazi zbog intoksikacije produktima bakterija u debelom crijevu. Stoga je kao lijek od "bolesti starenja" preporučivao jogurt. Za istraživanja fagocitoze dobio je Nobelovu nagradu za medicinu 1908. godine.


ReferenceUredi

  1. ^ "Мечников Илья Ильич - биография - Городской Дозор". dozor.kharkov.ua. Pristupljeno 2018-11-19. 
  2. ^ "Élie Metchnikoff | Russian-born biologist". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 2018-11-19.