Ilirski novac

Ilirski novac pronađen u arheološkim nalazištima na nekadašnjoj ilirskoj teritorij je vrijedno svjedočanstvo o ekonomskim odnosima tokom zadnjih stoljeća p. n. e, nakon čega su izgubili samostalnost. Može se uslovno podijeliti:

  • Grčko - ilirski novac, koji su emitirale kovnice u gradovima Apoloniji i Dyrrhachiumu (Dirahija – Epidaumn – Drač) na području današnje Albanije
  • Novac emitiran iz kovnica grčkih kolonija na srednjodalmatinskim otocima. Tokom 4. st. p. n. e. počela je sa djelovanjem kovnica grčke jonske kolonije Farosa, koja se nalazila na mjestu današnjeg Starigrada na otoku Hvar. Druga značajna grčko–ilirska kovnica koja je emitirala velike količine novca različitih tipova na istočnoj jadranskoj obali bila je Issa koja se nalazila u istoimenom gradu na ostrvu Visu. Ovdje je kovan i tzv. Jonios-novac, koji se redovno javlja kao prekovani novac. Jonis je bio magistrat (službenik), čiji je znak bio obavezan na kovanicama. Novčići sa Hvara i Visa nemaju natpis sa titulom kralja za razliku od onih iz Risna.
  • Novac ilirskih vladara i plemena kovan je u sferi grčkih političkih, ekonomskih i kulturnih utjecaja.
Gencije, kralj Ilirije
Balejov novčić - Njegovi novci imaju uvijek u aversu njegov portret, a u reversu lik Artemide ili Hekate okokojeg je njegovo ime na grčkom jeziku

U periodu prije prodora Rimljana ilirski prostor imao je intenzivne trgovačke veze sa grčkim kolonijama na dalmatinskim ostrvima i obalama Jonskog i Jadranskog mora, južnoj Italiji i Siciliji, a pogotovo sa Epirom, Makedonijom i grčkim država-gradovima. Iliri nisu kovali svoj novac, pa se trgovina obavljala novcem koji su Grci kovali.

Novac ilirskih vladaraUredi

  • Monun, kralj (280-270. p. n. e..), bio je prvi Ilir koji je kovao svoj novac i to u Dyrrhachiumu ((Dirahija – Epidaumn – Drač)]], u Albaniji). Da li se radi o stvarnom suverenitetu i potpunoj potčinjenosti ove grčke kolonije ili je to bio formalni suverenitet sa jačim političkim, ekonomskim i kulturnim suverenitetom nije jasno.[1][2] Poznato je da su grčki autonomni gradovi na svojim kovanicama imali znak autonomnosti, a upravo takav znak ima i na dirahijskom novcu signiran imenom i vladarskom titulom Monunuja. Po tome se zaključuje da Monunijev "suverenitet" nad ovim jadranskim gradom nije značio i suverenitet Ilirske kraljevine, kojoj je Monunije bio na čelu.

U Albaniji je pronađeno i 40 srebrnih novčića za koje se vjeruje da su bili Monunijevi. Na novčićima se nalazi prikaz krave koja doji i gleda tele a iznad njih je donja vilična kost vepra. Na drugoj strani se nalazi dvostruko pravougaono polje podijeljeno na četiri dijela sa simetričnim simbolima. Sa vanjske strane pravougaonika nalazi se ime (M)ONOYNIOY - Monunius i BACIΛEΩ(Σ) - kralj. [3]

  • Mitil, kralj (270-260. p. n. e.), godine 270. p. n. e. ratovao sa Pirovim sinom Aleksandrom koji je tada vladao Epirom. I od njega je ostao jedan novac, nađen na Hvaru, koji je kovao u Epidamni. To govori da je već tada Ilirija bila i pomorska sila, čiji interesi su se protezali i prema sjeveru, u Jadranskom moru [1] Moguće da je stolovao i u Bilisu (zapadno od današnje Valone). Primjerci ovog ilirskog novca čuvaju se u Arheološkom muzeju u Zagrebu, Hrvatska. Bronzani novčić ima na aversu utisnutu Heraklovu glavu a na reversu se nalaze prikazani Heraklovi atributi: tobolac, luk i buzdovan sa riječima BAΣIΛEΩΣ - bazileus, kralj i MITYΛOY.
  • Gencije, kralj (180-168. p. n. e.) Poznato je 14 primjeraka Gencijevog novca, 13 iz kovnice u Skadru, jedan iz kovnice u Lješu (Lissos), pronađeni na lokalitetu Renci i Gostilje na Skadarskom jezeru. [4]
  • I u dolini rijeke Neretve koje je naseljavalo ilirsko pleme Daorsi, u njihovom gradu Daorsonu, u jednom manjem objektu pronađena je kovnica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića. Od toga je 29 novčića sa likom vladara Balej iz 168. p. n. e, te devet sa grčkim (iako su Daorsi u to vrijeme bili pod snažnim rimskim uticajem) natpisom "ΔΑΟΡΣΩΝ" i likom lađe).[5] Novac je značio nezavisnost plemena Daorsa, kao i potvrdu da su imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu s drugim narodima.[6]
  • Balej, nepoznati vladar Ilira čije postojanje nije potvrđeno pisanim izvorima. Kovanje novca ukazuje na gospodarsku i političku stabilnost Balajosove vladavine. Bio je jedna postgencijevska veoma utjecajna ličnost. Ostavio je više stotina (možda i hiljada) primjeraka novca, od srebra i uglavnom od bronze, signiranih svojim imenom. Jedan dio, sa nazivom vladarske, kovan je u Risnu (Rhizon) gdje mu se nalazilo sjedište. Drugi dio, bez oznake titule, kovan je u Hvaru. Balej je mogao biti jedan od regionalnih vođa koji jedno vrijeme nije priznavao propast Gencijeva kraljevstva.[7]

U junu 2010 na lokalitetu Carine u Risnu, otkriveno je 4.600 metalnih novčića kralja Baleja, smještenih u posudi sličnoj loncu.[8] Nekoliko primjeraka je nađeno i u Italiji, na Tremitima i Apuliji. Pitanje tipologije i kronologije Balejevog novca intrigirao je mnoge naučnike tako da o ovoj problematici postoji brojna literatura. Uobičajeni nalazi novca ovoga ilirskog vladara su brončani primjerci s njegovim portretom na aversu i prikazom Artemide ili Hekate na reversu.[9]

Usprkos Balejevoj aktivnosti vezanoj za novac, nema drugih dokaza koji bi potvrdili njegovu ulogu koju je imao u ilirskim krajevima. Na nekoliko pronađenih primjeraka novčića nalazi se utisnut štit na jednoj strani te leteći konj Pegaz, mitološko biće, i slova "B", "A" i "L", s druge strane. Navedena tri slova se ne mogu povezati ni sa jednim gradom, vladarom, plemenom ili narodom osim imena Balajos. Drugi primjerci novčića nose puno ime Baleja i njegov lik.

Rimska okupacijaUredi

Nakon Oktavijanovih osvajanja Iliri su u novoj državi postali poreski obveznici. Zbog nedostatka novca, Iliri nisu zlato i srebro, kojeg su nesumnjivo imali, pretvarali u novac, nego su ga kao sirovinu direktno izvozili u rimska državna i provincijska središta. Plemeniti metali kao sirovina manje vrijede nego novac u koji se prerađuju. Bio je to poseban način iscrpljivanja domorodačkog stanovništva, koji je možda i bio glavni uzrok Batonovom ustanku iz 6. god. [10]

LiteraturaUredi

  • Miočević, Duje Rendić (1968). Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora (PDF). Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb. Arhivirano s originala (PDF), 30. 1. 2020. Pristupljeno 30. 1. 2020.
  • Tomislav Šeparović - PREGLED NALAZA GRČKO-ILIRSKOG NOVCA U SJEVERNOJ DALMACIJI1
  • Paolo Visona: Coins of Ballaios found in Italy,

ReferenceUredi

  1. ^ a b "Duje Rendić – Miočević – O tipologiji novca kralja Monunija i pitanje njegovog identiteta" (PDF). ANUBiH - KNJIGA XIX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l7. SARAJEVO, 1981. Pristupljeno 9. 2. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Zef Mirdita - Dardanci i Dardanija u antici". Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2015. Pristupljeno 9. 2. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ "John Wilkes - the Illiyans". Elektronska verzija. Pristupljeno 9. 2. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ Aleksandar Stipčević - Simboličko značenje zmije na iliro-grčkom novcu - Godišnjak ANUBiH, 1976
  5. ^ Dragićević, I. Daorsi coins and a contribution to the understanding of the circulation of coinage in Daorsi territory 2016, 107-128,
  6. ^ Zdravko Marić – Dva nova primjerka daorskog novca sa gradine Daorson - Godišnjak ANUBiH, 1976
  7. ^ Miočević, 1968, s.309
  8. ^ "Balejev novac". Arhivirano s originala, 26. 3. 2012. Pristupljeno 30. 1. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ Miočević, 1968
  10. ^ Salmedin Mesihović - Rimski vuk i ilirska lisica