Salih Vilajetović, poznat kao Hadži Lojo (1834–1887) bio je bošnjački vođa u Sarajevu 1870-ih.

Hadži Lojo

Radnik u kamenolomu, učitelj u medresi i bašibozuk, Lojo je postao poznat u gradu nakon što se pridružio otporu otomanskim reformama, a posebno kada se 1872. godine pobunio protiv gradnje nove nove pravoslavne crkve. U narednim godinama on se odmetnuo i vršio razne nasilne ispade i razbojništva.

Neposredno prije okupacije Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske, Lojo je okupio muslimanske, pravoslavne, jevrejske i čak neke katoličke građane da se bore. Lojo je bio jedan od glavnih vođa muslimanskog otpora okupaciji u gradu 1878. godine, uz ljude kao što su Mehmed Šemsikadić, Hafiz Kaukčija i Muhamed Hadžijamaković. Protivnici okupacije su 28. jula organizovali vladu u gradu i odredili mobilizaciju svih muslimanskih i drugih građana sposobnih za vojnu službu. U noći između 16. i 17. augusta, Hadži Lojo je ulazeći u jedno konačište, nosio pušku na leđima s cijevi okrenutom prema zemlji. Puška je slučajno opalila i pogodila ga ispod koljena. Sa tom teškom ranom pobjegao je u naselje Praču kod Rogatice gdje se sakrio kod pravoslavne porodice Čvoro. Odatle je pobjegao u Čajniče gdje je proveo oko dvije sedmice

Zbog bola u ranjenoj nozi Hadži Lojo nije mogao bježati više. Izdao ga je Mićo Kojić nakon čega ga hapsi natporučnik Mihajlo Stipetić i privodi u Sarajevo. Zbog rane na nozi, poslat je u vojnu bolnicu gdje ga liječi dr. Kramer ali nije bilo spasa. Noga mu je amputirana.[1] Vlasti su tražile njegovu smrtnu kaznu, a optužnica ga je teretila kao glavnog agitatora otpora protiv okupacionih četa. Nakon izdržane petogodišnje kazne, Hadži Lojo treba da se vrati u Sarajevo. Međutim, carska vlast Austrije rekla je kako je on nepodoban u Bosni. Ponudili su mu da bira u koju zemlju želi ići. On je odlučio da je za njegovu porodicu; suprugu Fatimu, kćerku Aišu i dva sina, Muhameda i Mustafu najbolje da se skrase u Meki.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b Redakcija, Aura. "Ko je bio Salih Vilajetović – Hadži Lojo? Misteriozni hodža, hadžija i derviš koji se hrvao sa medvjedom". Aura. Arhivirano s originala, 22. 3. 2022. Pristupljeno 15. 5. 2019.