Grašica
Grašica ili grahorica, šire poznata kao crnogorska grašica (lat. Vicia montenegrina Rohlena) je naučno ime dobila po prvoopisnim primjercima, iako je najčešća u Bosni i Hercegovini. To ke biljka iz porodicre Fabaceae: mahunarke.[1]
Grašica (Grahorica) Vicia montenegrina | |
---|---|
Status zaštite: Ugroženi | |
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Divizija | Tracheophyta |
Razred | Magnoliopsida |
Red | Fabales |
Porodica | Fabaceae |
Rod | Vicia |
Vrsta | V. montenegrina Rohlena |
Opis
urediOva grahorica je trajnica visine oko 40–60 cm, sa oštro uglastim, krtim golim stabljikama. Listovi su joj perasti, sastavljeni od 8 do 17, ponekad i do 28 listić dužine a koji 10–25 mm i širine 4–8 mm. Duguljasti su i pri osnovi zaokrugljeni, a pri vrhu okruglasti ili odrezani, sa malim šiljkom, Po rubovima su hrskavičavo nazubljeni, bez vitica. Zalisci donjih listova mali, polukopljasti, a pri osnovi imaju 2-3 šiljasta zuba.
Sezona cvjetanja je u junu i julu. U grozdastoj cvasti, duge oko 10 cm, ima oko 10-20, ponekad i do 30 cvjetova. Cvjetovi su dufi 14–15 mm, na dugim okruglim, uzdužno izbrazdanim, oskudno dlakavim peteljkama, dužine 3–4 mm. Tamnoplavi su, sa tamnijim žilicama. Čašica je duga 7–8 mm, svijetlozelena, s gornje strane malo ljubičasto nijansirana. Zvonasta je i koso odsječena, sa gornjim zupcima dužine oko 3 mm, a donjim 1-1,5 mm.
Plod je mahuna, koja je početku svijetlozelena i gola, pljosnatea. Do zrenja dostigne dužinu od oko 20–21 mm, rijetko i manju (18 mm), a širinu oko 6 mm i debljinu 3-3,5 mm. Jednobojno su kestenjastosmeđe, rijetko sa tamnijim taćkama iii prugama, a iznutra su bjeličaste i svilenkastosjajne. U njima su obično 1-2 tamnosmeđe sjemenke, duge 4-4,5 mm duge i široke 2-2,5 mm. Glatke su i bez sjaja.
Ekologija i rasprostranjenje
urediStaništa grahorice se nalaze na nadmorskim visinama od oko 900 m (kanjon Rakitnice u Hercegovini), do 1.760 m (Gola Jahorina), pretežno na rubovima bukovih i mješovitih četinarskih šuma. Često raste u subalpskoj bukovoj šumi, u klekovini bora i drugdje.
Endem je zapadnobalkanskih prostora, pretežno u Bosni i Hercegovini: Treskavica, Bukovik[potrebna odrednica] kod Sarajeva, Jahorina, Šator, Bokševica kod Ostrošca, kanjon Rakitnice[potrebna odrednica]. U Crnoj Gori je ima na Šavnik i oko Pive, a ponegdje i u Makedoniji (oko Mavrova).
Locus classicus je u Crnoj Gori: Šavnik na oko 1.000 m n/v (Rohlena, J. 1906.).
Reference
uredi- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.