Genetički poremećaj

(Preusmjereno sa Genetički poremećaji)

Genetički poremećaj zdravstveni je problem uzrokovan jednom ili više abnormalnosti u genomu. Može biti uzrokovan mutacijom u jednom genu (monogenski) ili više njih (poligeni), kao i hromosomskom abnormalnošću. Iako su poligenski poremećaji najčešći, termin se uglavnom koristi kada se raspravlja o poremećajima s jednim genetičkim uzrokom, bilo u genu ili hromosomu.[1][2] Odgovorna mutacija može se dogoditi spontano prije embrionskog razvoja (mutacija de novo), ili može biti naslijeđena od dva roditelja koji su nositelji neispravnog gena (autosomno recesivno nasljeđivanje) ili od roditelja sa poremećajem (autosomno dominantno nasljeđivanje). Kada se genetički poremećaj nasljeđuje od jednog ili oba roditelja, također se klasificira kao nasljedna bolest. Neki poremećaji su uzrokovani mutacijom X hromosoma i nasljeđuju X-vezano. Veoma mali broj poremećaja nasljeđuje se na Y-vezani ili mitohondrijski vezani.[3]

Genetički poremećaj
Dječak sa Downovim sindromom, jednim od najuobičajenojih genetičkih poremećaja
Klasifikacija i vanjski resursi
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D030342

Poznato je preko 6.000 genetičkih poremećaja,[4] a novi genetički poremećaji se neprestano opisuju u medicinskoj literaturi.[5] Više od 600 ovih poremećaja je izlječivo.[6] Otprilike 1 od 50 ljudi je pogođeno poznatim poremećajem jednog gena, dok je oko 1 od 263 pogođeno hromosomskim poremećajem.[7] Oko 65% ljudi ima neki oblik zdravstvenih problema kao rezultat urođenih genetičkih mutacija.[7] Zbog značajno velikog broja genetičkih poremećaja, otprilike 1 od 21 osobe je pogođeno genetičkim poremećajem klasifikovanim kao "rijetka" (obično definirana kao da pogađa manje od 1 na 2000 ljudi). Većina genetičkih poremećaja su rijetki sami po sebi.[5][8]

Svi genetički poremećaji prisutni su prije rođenja, proizvode prirođenu manu, ali mnogi urođeni nedostaci su razvojni, a ne nasljedni. Suprotno nasljednoj bolesti je stečena bolest. Većina karcinoma, iako uključuju genetičke mutacije malog udjela ćelija u tijelu, su stečene bolesti. Neki sindrom porodičnog karcinoma, poput mutacije BRCA, su nasljedni genetički poremećaji.[9]

Dijagram primjera bolesti čiji se geni nalazi na svakom od hromosoma
Prevalencija nekih monogenih poremećaja
Prevalencija poremećaja (približno)
Autosomno dominantne
Porodična hiperholesterolemija 1/500[10]
Policistna bubrežna bolest 1/750[11]
Neurofibromatoza tipa I 1/2.500[12]
Nasljedna sferocitoza 1/5.000
Marfanov sindrom 1/4.000[13]
Huntingtonova bolest 1/15.000[14]
Autosomno recesivne
Anemija srpastih eritrocita 17625[15]
Cistasta fibroza 1/2.000
Tay–Sachsova bolest 1/3.000
FenIlketonurija 1/12.000
Mukopolisaharidoze 1/25.000
Nedostatak lizosomne kiele lipaze 1/40.000
Bolest skladištenja glikogena 1/50.000
Galaktozemija 1/57.000
X-vezane
Duchenneova mišićna distrofija 1/5.000
Hemofilija 1/10.000
Vrijednosti su za živororođenčad

Uzroci uredi

Postoji nekoliko mogućih uzroka: Mutacija, kao što su mnogi kanceri Trisomija hromosoma,kao što je Downov sindrom ili ponovljena duplikacija dijela hromosoma, kao u sindromu fragilnog hromosoma X . Delecija regije hromosoma, kao što je sindro delecije 22q13 , u kojem je odsutan dugi kraj hromosoma 22, ili iz kompletnog hromosoma, kao što je Turnenov sindrom, u kojem nedostaje spolni hromosom. Jedan ili više gena naslijeđenih od roditelja; u ovom slučaju poremećaj se naziva nasljednom bolešću. Roditelji su često zdravi, ako su nositelji recesivnog gena, kao što je cistasta fibroza,iako se javljaju i slučajevi sa dominantnim genetičkim defektima, kao što je ahondroplazija.

Opća razmatranja uredi

U 46 ljudskih hromosoma (22 para autosoma i par spollnih hromosoma) ima skoro tri milijarde baznih parova DNK koje sadrže oko 80.000 protein-kodirajućih gena. Kodirajuće regije zauzimaju manje od 5% genoma (funkcija ostatka DNK ostaje nepoznata), s tim da neki hromosomi imaju veću gustoću gena od drugih. Jedan od najvećih problema je otkrivanje kako geni doprinose složenom obrascu nasljeđivanja bolesti, kao što su dijabetes, astma, rak i mentalne bolesti. U svim ovim slučajevima, nijedan gen nema potencijal da utvrdi hoće li ili ne osoba razviti bolest. Postepeno su upoznavane neke bolesti čiji je uzrok izmjena ili mutacija svih ili nekih regija gena. Ove bolesti obično utiču na sve ćelije u tijelu. Jedna od najčešćih genetičkih bolesti je Downov sindrom. Ovaj poremećaj nastaje kada podjela ćelija uspije izazvati pojavu 47 hromosoma, što je više od 46.

Neke nasljedne bolesti uredi

Promjena Mutacija Hromosom Kariotip
Angelmanov sindrom DCP 15
Canavanova bolest P 17
Charcot-Marie-Toothova bolest P 19
Sljepilo za boje P X
Downov sindrom C 21
Edwardsov sindrom C 18
Spina bifida P 1
Fenilketonurija P 12
Porodična mediteranska groznica MEFV 16 p13.3
Cistasta fibroza P 7
Hemofilija P X
Ehlers-Danlosov sindrom P 1, 15, X
Joubertov sindrom
Klinefelterov sindrom C X 47 XXY
Neurofibromatoza
Pelizaeus-Merzbacherova bolest
Patauov sindrom C 13
Prader-Williev sindrom DC 15
Tay-Sachsova bolest P 15
Turnerov sindrom C X
  • P - tačkasta mutacija ili bilo koja insercija/delecija gena ili dijela gena
  • D - Odsustvo jednog ili više gena
  • C - Preostao čitav hromosom, nedostaje ili oboje

Nervni poremećaji uredi

Endokrinologija i metabolizam uredi

Respiratorne bolesti uredi

Primarna imunodeficiencija uredi

Nedostatci komplementa uredi

Autoimuni poremećaji uredi

Samoupalni sindromi uredi

Probavni trakt uredi

Mišići i kosti uredi

Krv i limfno tkivo uredi

Specifične bolesti žena uredi

Specifične bolesti muškaraca uredi

Karcinomi uredi

Epidemiologija uredi

Otprilike 1 od 50 ljudi je pogođeno poznatim poremećajem jednog gena, dok je oko 1 od 263 pogođeno hromosomskim poremećajem. Oko 65% ljudi ima neki tip zdravstvenog problema kao rezultat urođenih genetičkih mutacija. Zbog značajno velikog broja genetičkih poremećaja, približno 1 od 21 osobe je pogođeno poremećajem klasificiranim kao "rijetka bolest" (obično se definira kao da pogađa manje od 1 na 2000 ljudi). Većina genetičkih poremećaja su rijetki sami po sebi. Poznato je preko 6.000 genetičkih poremećaja i novih genetičkih poremećaj se neprestano opisuju u medicinskoj literaturi.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ "Genetic Disorders". learn.genetics.utah.edu. Pristupljeno 1. 7. 2019.
  2. ^ Lvovs, D.; Favorova, O.O.; Favorov, A.V. (2012). "A Polygenic Approach to the Study of Polygenic Diseases". Acta Naturae. 4 (3): 59–71. doi:10.32607/20758251-2012-4-3-59-71. ISSN 2075-8251. PMC 3491892. PMID 23150804.
  3. ^ Reference, Genetics Home. "What are the different ways in which a genetic condition can be inherited?". Genetics Home Reference (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 1. 2020.
  4. ^ "OMIM Gene Map Statistics". www.omim.org. Pristupljeno 14. 1. 2020.
  5. ^ a b "Orphanet: About rare diseases". www.orpha.net (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 1. 2020.
  6. ^ "Treatments for genetic disorders". Pristupljeno 12. 12. 2020.
  7. ^ a b Kumar, Pankaj; Radhakrishnan, Jolly; Chowdhary, Maksud A.; Giampietro, Philip F. (1. 8. 2001). "Prevalence and Patterns of Presentation of Genetic Disorders in a Pediatric Emergency Department". Mayo Clinic Proceedings. 76 (8): 777–783. doi:10.4065/76.8.777. ISSN 0025-6196.
  8. ^ Jackson, Maria; Marks, Leah; May, Gerhard H.W.; Wilson, Joanna B. (3. 12. 2018). "The genetic basis of disease". Essays in Biochemistry. 62 (5): 643–723. doi:10.1042/EBC20170053. ISSN 0071-1365. PMC 6279436. PMID 30509934.
  9. ^ "Genetics of Cancer". www.medschool.lsuhsc.edu. Arhivirano s originala, 16. 1. 2020. Pristupljeno 14. 1. 2020.
  10. ^ "OMIM Entry #144010 – HYPERCHOLESTEROLEMIA, FAMILIAL, 2; FCHL2". www.omim.org. Pristupljeno 1. 7. 2019.
  11. ^ Simons, M.; Walz, G. (septembar 2006). "Polycystic kidney disease: Cell division without a c(l)ue?". Kidney International. 70 (5): 854–864. doi:10.1038/sj.ki.5001534.
  12. ^ "OMIM Entry #162200 – NEUROFIBROMATOSIS, TYPE I; NF1". www.omim.org (jezik: engleski). Pristupljeno 1. 7. 2019.
  13. ^ Keane MG; Pyeritz RE (maj 2008). "Medical management of Marfan syndrome". Circulation. 117 (21): 2802–13. doi:10.1161/CIRCULATIONAHA.107.693523. PMID 18506019.
  14. ^ Walker FO (2007). "Huntington's disease". Lancet. 369 (9557): 218–28 [221]. doi:10.1016/S0140-6736(07)60111-1. PMID 17240289.
  15. ^ "OMIM Entry #603903 – SICKLE CELL ANEMIA". www.omim.org (jezik: engleski). Pristupljeno 1. 7. 2019.


Vanjski linkovi uredi