Eonotem (geologija)

(Preusmjereno sa Eonotem)

Eonotem – ustratigrafiji i geologiji – je sveukupnost slojeva stijena utvrđena u stratigrafskim zapisima pohranjenim tokom određenog eona kontinuirane geološke vremenske skaler. Eonotem ne treba brkati sa samim eonom, što je odgovarajući dio geološkog vremena koje obuhvata određeni iznos od (stotine miliona) godina, tokom kojih su nastale stijene, klasificirane unutar eonotem. Eonotemi imaju ista imena kao i odgovarajući eoni, što znači da su tokom historije Zemlje formirana samo četiri eonotema. Najstariji od najnovijih su: hadeanski, arhajski, proterozojski i fanerozojski. Stijene, fosil ili drugo obilježje prisutno u eonotemu "gornjem fanerozoiku" stoga su nastali unutar "kasnijeg fanerozojskog" eona. U praksi, kolumne stijena su diskontinuirane:

Formacija kanjona Horseshoe nalazi se u Kanjonu Horseshoe blizu grada Drumheller, Alberta.
Oksfordijski (gornja jura) ciklični sedimenti na Péry-Reuchenette, blizu Tavannes, kanton Bern, Švicarska.
Naizmenični slojevi su krečnjak (svjetliji, koji nadliježe) i lapor / glina; dominantan je 200.000-godišnji ciklus.

"Tehnički, kompletan geološki zapis ne postoji nigde. Da bi se mogao razviti takav zapisnik, ovo područje bi trebalo stalno primati sedimentne naslage još od nastanka Zemlje. Nigdje se ne zna da postoji takva situacija. Da postoji, ne bismo mogli efikasno gledati slojeve, jer bi oni još uvijek bili pohranjeni, a moderni slojevi bi se i dalje odlagali iznad njih.

Površina Zemlje bila je previše dinamična da bi dozvolila da se to događa bilo gdje. Nijedno područje nije bilo u takvom statičnom stanju kroz dugu istoriju Zemlje. Područja koja su odjednom na njima nataložiki kasniji sedimenti podignuta su i erodirana. Na nekim mjestima to se dogodilo mnogo puta. Postoji dovoljno podataka koji dokazuju takav slijed događaja."[1]

Eonotemi se, uprkos diskontinuitetima (lokalno nedostajući slojevi ili nesukladnosti), mogu uporediti sa drugim tamo gdje je kameni zapis cjelovitiji i, korelacijom tačaka dopisivanja, pravilno utvrditi unutar eona. Stoga su korisni kao široke hronostratigrafske jedinice, specificirajući približnu starost unutar vremenskih raspona unutar stubaca stijena.

Eonotemi su podeljeni na erateme i njihove manje jedinice u geologiji i paleobiologiji i njihovim potpoljima, a uspostavljen je čitav sistem interdisciplinarne klasifikacije po slojevima, uz nadzor Međunarodne komisije za stratigrafiju.

Termin eonotem se ne koriste često u praksi, jer stručne procene datiranja mogu biti proizvoljne i obično se navode u rafiniranijim vremenskim okvirima manjih hronostratigrafskih jedinica, koje se mogu podijeliti na mnoge definirane faze, najmanje formalno prepoznate jedinice koje se koriste u datiranju.

Standardi za upoznavanje

uredi

Globalni standard stratigrafske starosti (Global Standard Stratigraphic Age: GSSA) definirala je Međunarodna komisija za stratigrafiju i koriste se prvenstveno za vremenske slojeve stijena starije od 630 miliona godina, prije nego što postoji dobar fosilni zapis.

Za novije periode, određivanje takvih granica počiva na sekciji i tački globalne granice stratotipa (GSSP), što se u velikoj mjeri temelji na napretku istraživanja u geobiologiji i poboljšanim metodima datiranja fosila. Za razliku od GSSA-ova, GSSP-ovi se temelje na važnim događajima i prijelazima unutar određene stratigrafske jedinice. U starijim sekcijama, nema dovoljno fosilnih zapisa ili dobro sačuvanih jedinica za identifikaciju ključnih događaja potrebnih za GSSP, pa su GSSA definirani na temelju fiksiranih datuma.

Etimologija

uredi

Termin eonotem izveden je iz naziva eon, latinske transliteracije grčke riječi αἰών – koin, αἰϝών – aiwon + tema = smjestiti ili voditi dolje, "predmet diskursa".[2].

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Richard Burky, ©1990 by the Worldwide Church of God. "An Overview of the Geologic Record". Arhivirano s originala, 1. 4. 2012. Pristupljeno 21. 6. 2008.
  2. ^ Sissingh, Wim (2012). Rocky Roads from Firenze: History of Geological Time and Change 1650-1900. Utrecht University: Utrecht University, Faculty of Geosciences. str. 62. ISBN 978-90-6266-305-7. Arhivirano s originala, 17. 11. 2017. Pristupljeno 17. 11. 2017.

Dopunska literatuara

uredi
  • Hedberg, H.D., (editor), International stratigraphic guide: A guide to stratigraphic classification, terminology, and procedure, New York, John Wiley and Sons, 1976

Vanjski linkovi

uredi