Dinarska oštrica

Dinarska oštrica (lat. Oxytropis campestris (L.) DC. ssp. dinarica Murb.) je biljka iz porodice Papilionaceae: mahunarke.[1]

Dinarska oštrica
Oxytropis campestris ssp. dinarica
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
CarstvoPlantae
PorodicaPapilionaceae
RodOxytropis
VrstaOxytropis campestris
Oxytropis campestris ssp. dinarica

Dinarska oštrica je višegodišnja busenasta biljka visine oko 5–20 cm, sa potpuno skraćenim stabljikama. Korijenov sistem joj je snažan i razgranat. Izdanci su us­pravni i pokriveni stršećim, poleglim dlakama. Listovi su brojni i okupljeni u zbijenu rozetu.Neparno su perasti, sa izraženom peteljkom na kojj je (8-) 10-15 pari listića, dugih oko 5–15 mm i širokih oko 2–4 mm. Zalisci su opnasti, a pri bazi srasli sa lisnom peteljkom.

Cvjeta od juna do augusta. Cvjetovi oblikuju guste, glavičaste ili glavičasto izdužene, uspravne cvasti, koje sadrže 6-15 cvjetova. Peteljke cvasti su priblizno jednako duge kao i listovi rozete ili nešto duze. Brakteje su izduzene do lancetaste. Kratke su, upola manje dužine od čašične cijevi; svilenka­sto su dlakave. Cvjetovi su uspravni, dugi oko 15–18 mm. Čašica je kratko cjevasta i obložena dugačkim bjeličastim ili žućkastim, priljub ljenim i znatno kraćim crnim dlačicama. Krunica je žućkastobijela do sumporasto žuta, duga oko 14–17 mm, a u gornjem dijelu je crvenkastosmeđa. Zastavica izduzeno ja­jolika, pri vrhu urezana.

Plod je široka i naduvena mahuna, spravna, sje­deća, izduzeno jajolika. Duga je oko 13–18 mm, a široka oko 4–7 mm: pri vrhu se postepe­ no sužava u dugi, prema vani savijen kljun. Mahuna je pokrivena dugačkim vunastim, sjaj­nim i kratkim crnim dlačicama. Kestenjaste sjemenke su­ brežaste, pljosnate i gole.

Ekologija i rasprostranjenje

uredi

Ova biljka optimum za rast i razvoj ima u vegetaciji planinskih rudina subalpskog i alpskog pojasa krečnjačkih masiva. Ulazi u sastav brojnih za­ jednica sa vrstama Sesleria juncifolia i Crepis dinarica. U nekim fitocenozama na jugoistočnim Dinaridima je karakteristična vrsta. Izrazita heliofilna i kal­cifilna vrsta.

Endem je Dinarida, od Dalmacije do Crne Gore.

Locus classicus je Hercegovina: Velež, 1.600-1.800 m n/v. (Murbeck S. 1891).

Reference

uredi
  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte

uredi