Dimalučara
Dimalučara je spratni tip stambene kuće građene u svim dijelovima Bosne i Hercegovine od početka XIX i zaključno sa početkom XX stoljeća. Ovaj tip kuće se pojavljuje u različitim razvojnim stepenima: od klasičnog do “dekadentnog”.[1] Gradili su ih imućniji predstavnici društva i na selu i u gradovima, često kao konak.
Poteškoća u odvođenju dima i topline s ognjišta i iz peći bila je glavna zapreka za razvijanje koncepcije spratne seoske kuće. Zbog toga se nije mogla u cijelosti iskoristi izgrađena površinu kuće za razvijanje prostorija na prvom spratu. Morao se ostavljati slobodni prostor, po prilici toliko koliko je ognjište (oko 1,0x1,5 metara), koji su se protezao od prizemlja do pod krov i služio za skupljanje i odvod dima iz prizemlja, i iz soba na spratu, a ujedno služio i kao sušnica za meso, kožu itd.
Taj prostor se naziva “dimaluk”, pa se po njemu i naziva ovaj tip kuće.[2] Dimalučara ima dispoziciju prizemlja kao i svaka klasična brvnara: “kuću” s ognjištem, “velikim” i “malim” vratima i dvije sobe iza. Za razliku od prizemne brvnare “kuća” je prekrivena stropom tako da su se na prvom spratu nalazile sobe iznad “kuće” i iznad soba u prizemlju.
Poznatije dimalučare
uredi- Kuća Mare Popović u Gračanici, centralnobosanska kuća čardaklija, spratnica.[3] Ovaj tip kuće je najsličniji onim što ih je Jovan Cvijić nazvao tursko-istočnjačkim, konstatujući da one naročito preovladavaju u Bosni i Hercegovini. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[4]
- Kozića kuća u Jaseniku, općina Konjic, Bosna i Hercegovina, pripada tzv. gornjehercegovačkom tipu seoskih spratnih stambenih objekata sa ognjištem smještenim uz vanjski zid.[5] Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[6]
- Korajlića kuća je jedan od najstarijih i najljepši objekata porodičnog graditeljskog naslijeđa na području općine Tešanj. Izgrađena je polovinom XIX stoljeća i u vlasništvu je porodice Korajlić. Kuća se sastoji od magaze, prizemnog dijela i sprata. Ova kuća pripada tipu novije katne dimalučare iako posjeduje neke od karakteristika tipa spratne kuće sa prepustom.[7]
- Bugilovića kuća u Gornjoj Tuzli[8]
- Eminagića konak u Tešnju
Literatura
uredi- Dušan Grabrijan, The Macedonian House, or its Transition from Old Oriental to Modern European House, Misla, Skopje, 1986
- Aleksandar Deroko, Folklorna arhitektura u Jugoslaviji, Naučna knjiga, Beograd, 1964
- Kadić, Muhamed (1967). Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovina. Kulturno naslijeđe, Sarajevo.
- Krunić J., 1994., Kuća i varoši u oblasti Stare Raške, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Beograd, 1994
Reference
uredi- ^ Spratna dimaličara
- ^ Muhamed Kadić, 1967
- ^ Stara kuća Mare Popović
- ^ "Kuća Mare Popović u Gračanici". Komisija za nacionalne spomenike. Arhivirano s originala, 14. 2. 2021. Pristupljeno 13. 9. 2017.
- ^ "Astrida Bugarski: Tradicionalni oblici spratnih seoskih stambenih zgrada u Bosni i Hercegovini". Glasnik etnografskog muzeja u Beogradu, knjiga 54-55, strana 109-131, 1991. Pristupljeno 19. 9. 2017.
- ^ "Kozića kuća" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 19. 9. 2017.[mrtav link]
- ^ "Korajlića kuća". Arhivirano s originala, 20. 3. 2019. Pristupljeno 30. 4. 2019.
- ^ "Muhamed Kadić, Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1967.)". Arhivirano s originala, 27. 4. 2019. Pristupljeno 30. 4. 2019.