Danilska kultura
Danilska kultura iz perioda neolita (4500-3900. p. n. e.) javlja se u predjelima jadranske obale, a ime je dobila po lokalitetu Danilo, istočno od Šibenika u Hrvatskoj. Godine 1951. Duje Rendić-Miočević obavio je probna iskopavanja, a Josip Korošec 1953. i 1955. sistematska. Glavna su nalazišta Danilo, Smilčić sa nalazima Impresso i Danilske kulture, Bribir, Pokrovnik, Škarin Samograd, Gudnja.
Nalazi uredi
Ljudi su živjeli u ukopanim kružnim kolibama (Danilo), u nadzemnim kružnim kućicama (Smilčić), ili u nadzemnim četvrtastim kućama od isprepletenog pruća s podom od nabijene gline (Bribir) i krovom od slame ili trstike. Pećine su služile kao privremene naseobine. Naselja su pretežno na istim položajima kao i ona iz prethodne faze - Impresso kulture, redovito uz ležišta gline, obradivo plodno zemljište, usred polja, u blizini izvora vode, najčešće u dolinama a ponekad uz morsku obalu, dijelom zbog ribarstva.
Uzgajali su koze, ovce, goveda i svinje. Lovili su: jelena, srnu, divlje svinje, lisice, ptice. Bavili su se ribolovom i vadili školjke.
Kameni predmeti su noževi od opsidijana, strugala, pile, svrdla, strelice, žrvnjevi, sjekire i čekići. Ukrasnii predmeti su narukvice, prstenje, zrna za ogrlice.
Keramika uredi
Posude uredi
Keramičke izrađevine po obliku su poluloptaste zdjele sa zaobljenim dnom, loptaste i jajolike posude s prstenastim iglama ili stožastim nogama, zvonolike čaše, tanjuri.[1]
Posude su bogato ukrašene, udubljivanjem, urezivanjem, žigosanjem, reljefnim oblikovanjem kombinirano s crvenom i bijelom inkrustacijom. Ukrasi su strogo geometrizirani a prevladavaju trouglovi ispod oboda sa mrežasto ispunjenim linijama, rombovi, cik-cak, meandar, šahovska polja, a najčešći je spiralni S i C ukras koji je i posebno svojstvo kulture. Ukrašavanje se izvodilo prije pečenja, osim možda bojenja i inkrustacije. Pretežno je pečena u žutom i ciglastocrvenom jednoličnom tonu, u zatvorenim pećima.
Pronađena plastika predstavlja ljudske likove u zvonolikom i ljevkasti obliku. Neke figure imaju bradavičasta ispupčenja. Životinjski likovi su urađeni često sa pravouganom pločicom na kojoj je uzdužno kanal. Neke figure imaju oblik falusa.
Ritoni uredi
Danilsku keramiku karakteriziraju posude s četiri zdepaste noge, s nakošenim dnom premazanim crvenom bojom i visokom prstenastom ručkom. Smatra se da je ta posuda (riton) služila u kultne svrhe u obredima povezanim uz plodnost i napredak zajednice. Starije posude imaju četiri (životinjske) noge a mlađe dvije ljudske klečeće noge. Pronađeni su na cijeloj jadranskoj obali, od tršćanskog zaljeva do unutrašnjosti Grčke i na nalazištima Kakanjske kulture.
Pronađeni materijal odgovara materijalu iz južne Italije, iz Sera d'Alto perioda. U dijelu naučne javnosti Hrvatske (J. Korošec, T. Bregant, Š. Batović), Danilska kultura se tumači kao autohtona, a većina arheologa smatra da je nastala migracijama nosilaca Impresso kulture. Kultura se proširila i dublje u unutrašnjost pa se nastanak Kakanjske[2] i Butmirske kulture[3] smatra kao nastavak širenja neolita sa Jadrana.[4]
Reference uredi
- ^ "Matej Mitrović – Neolitik Bliskog Istoka i jugoistočne Europe". SVEUČILIŠTE U ZADRU Odjel Za Arheologiju, 2014. Arhivirano s originala, 4. 11. 2019. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ^ "Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA - Kultovi sa Mediterana". Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Alojz Benac, Sarajevo 1964 –STUDIJE O KAMENOM I BAKARNOM DOBU SJEVEROZAPADNOG BALKANA". Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Marija Gimbutas - The Goddesses and Gods of Old Europe". University of California Press - Berkeley, Los Anfeles. Pristupljeno 9. 2. 2017.