C16DUPq13.3

(Preusmjereno sa DUP16p13.3)

CREBBP je gen koji kod ljudi kodira protein CREBBP, odgovoran za sindrom duplikacije 16p13.3

CREBBP
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

1JSP, 1LIQ, 1RDT, 1WO3, 1WO4, 1WO5, 1WO6, 1WO7, 2D82, 2KJE, 2KWF, 2L84, 2L85, 2LXS, 2LXT, 2RNY, 3DWY, 3P1C, 3P1D, 3P1E, 3P1F, 3SVH, 4A9K, 4N3W, 4N4F, 4NR4, 4NR5, 4NR6, 4NR7, 4NYV, 4NYW, 4NYX, 4OUF, 4TQN, 4TS8, 4WHU, 5JEM, 5I8B, 5I89, 5I86, 4YK0, 5CGP, 5I8G, 2N1A, 5I83, 1ZOQ, 5DBM

Identifikatori
AliasiCREBBP
Vanjski ID-jeviOMIM: 600140 MGI: 1098280 HomoloGene: 68393 GeneCards: CREBBP
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 16 (čovjek)
Hrom.Hromosom 16 (čovjek)[1]
Hromosom 16 (čovjek)
Genomska lokacija za CREBBP
Genomska lokacija za CREBBP
Bend16p13.3Početak3,725,054 bp[1]
Kraj3,880,713 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 16 (miš)
Hrom.Hromosom 16 (miš)[2]
Hromosom 16 (miš)
Genomska lokacija za CREBBP
Genomska lokacija za CREBBP
Bend16 A1|16 2.4 cMPočetak3,899,192 bp[2]
Kraj4,031,861 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije


Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija aktivnost sa transferazom
GO:0001105 transcription coactivator activity
MRF binding
vezivanje iona cinka
p53 binding
transcription factor binding
chromatin binding
GO:0001158 cis-regulatory region sequence-specific DNA binding
GO:0001104 transcription coregulator activity
signal transducer activity
vezivanje iona metala
histone acetyltransferase activity
oštećeno vezivanje sa DNK
GO:0001078, GO:0001214, GO:0001206 DNA-binding transcription repressor activity, RNA polymerase II-specific
GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
acetyltransferase activity
acyltransferase activity
peptide N-acetyltransferase activity
GO:0001131, GO:0001151, GO:0001130, GO:0001204 DNA-binding transcription factor activity
GO:0001106 transcription corepressor activity
Ćelijska komponenta citoplazma
nukleoplazma
histone acetyltransferase complex
jedro
nuclear body
Biološki proces Notch signaling pathway
response to hypoxia
GO:0009373 regulation of transcription, DNA-templated
rhythmic process
cellular response to UV
embryonic digit morphogenesis
N-terminal peptidyl-lysine acetylation
stimulatory C-type lectin receptor signaling pathway
GO:1901227 negative regulation of transcription by RNA polymerase II
transcription, DNA-templated
GO:0060469, GO:0009371 positive regulation of transcription, DNA-templated
regulation of smoothened signaling pathway
histone acetylation
regulation of transcription from RNA polymerase II promoter in response to hypoxia
regulation of cellular response to heat
transcription initiation from RNA polymerase II promoter
GO:0022415 viral process
positive regulation of type I interferon production
GO:0072468 Transdukcija signala
protein acetylation
homeostatic process
beta-catenin-TCF complex assembly
regulation of apoptotic process
GO:0003257, GO:0010735, GO:1901228, GO:1900622, GO:1904488 positive regulation of transcription by RNA polymerase II
regulation of lipid metabolic process
protein destabilization
regulation of myeloid cell differentiation
positive regulation of transcription of Notch receptor target
positive regulation of transforming growth factor beta receptor signaling pathway
positive regulation of Notch signaling pathway
GO:0034622 protein-containing complex assembly
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_001079846
NM_004380

NM_001025432

RefSeq (bjelančevina)

NP_001073315
NP_004371

n/a

Lokacija (UCSC)Chr 16: 3.73 – 3.88 MbChr 16: 3.9 – 4.03 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš
Gen duplikacije 16p13.3
Identifikatori
SimbolCREBBP
OMIM61345
Ostali podaci
LokusHrom. 16 Start: 16:0 – Kraj: 7,800.000 bp p16p13.3; Start: 16:0 – Kraj: 7,800.000 bp{{{lokus_dopunski_podaci}}}
Kod čovjeka, lokus CREBBP nalazi se na kratkom (p) kraku hromosoma 116.
Odnos genotip – fenotip
  • Lokus: 16p13.3
  • Fenotip: Hromosomska duplikacija 16p13.3
  • MIM broj fenotipa: 613458
  • Nasljeđivanje: Autosomno dominantnao, intemrdijarno
  • Ključ fenotipskog mapiranja: 4

Duplikacija uključuje hromosom 16, regiju p13.3, koji je komplementaran dobrom utvrđivanju kod ozbiljnog Rubinstein–Taybijevog sindroma. Najčešći duplirani gen je CREBBP, koji je mutant klasičnog Rubinstein-Taybijevog sindroma.

Klinička obilježja uredi

Thienpont i et al. (2010) prijavili su 12 nepovezanih pacijenata s intersticijskom duplikaciom hromozomske sekvence 16p13.3. Svi su imali sklonost ka mentalnu invalidnost i/ili urođene anomalije. Mentalni razvoj kretao se od blago do umjereno usporenog s govornim problemima, iako su neki imali nisku normalnu inteligenciju. Tri pacijenta su imala problema u ponašanju. Svi su pokazali normalne parametre rasta, osim jrdnog pacijenta koji je imao preuranjeni pubertet. Mnogi su imali slične crte lica, uključujući hipofaziju srednjeg dijela lica kod male djece i duže lice kod starijih osoba. Nos je bio istaknut sa lukovičastim vrhom, a oči su često uzdizale uske palpebralne pukotine, ponekad s ptozama. Gornja usna je obično bila tanka, a uši nisko postavljene i/ili izbočene. Postojale su blage skeletne anomalije šaka i stopala, poput proksimalno ugrađenih palčeva, dugih sužavajućih prstiju, kratkog petog prsta, pes cavus, kratkih prstiju i kamptodaktilijama. Rjeđi nalazi bili su urođena iščašenja kuka u dva slučaja, fuzija pršljenova u jednom i urođene anomalije srca u pet. Nalazi na skeletu sugerirali su blagu artrogripozu.

Citogenetika uredi

Thienpont et al. (2010) identifikovali su 12 različitih intersticijskih duplikacija hromozoma 16p13.3 kod 12 pacijenata. Deset od 12 duplikacija dogodilo se de novo, a dvije su naslijeđena od roditelja koji nisu pogođeni. Veličine duplikacija bile su velike, ali najmanje područje preklapanja bilo je 186 do 260 kb i uključivalo je gen CREBBP. Nijedna od prijelomnih tačaka nije se ponavljala, što je argument protiv nealelne homologne rekombinacije kao mehanizma. Nalazi su pokazali da je CREBBP osjetljiv na dozu. Procjenjuju da je učestalost duplikacija CREBBP 1/97.000 do 1/146.000 živorođenih.[5]

Sahoo et al. (2011) analizirali su 38.779 osoba upućenih u dijagnostički laboratorij za ispitivanje mikromreža na prisustvo varijanti broja kopija koje obuhvaćaju 20 navodnih lokusa osjetljivosti na shizofreniju.[6] Također analizirali su i indikacije za ispitivanje kod osoba sa varijantama broja kopija koje se preklapaju sa onim pronađenim kod šest osoba upućenih na shizofreniju. Nakon što su izuzeli veće dobitke ili gubitke koji su obuhvaćali dodatne gene izvan lokusa kandidata (npr. dobitke/gubitke cijele šake), dentificirali su 1.113 osobe s varijantama broja kopija koje uključuju lokuse osjetljivosti na shizofreniju i 37 osoba s varijantama broja kopija koje se preklapaju sa onima prisutnim u šest osoba koje su imale shizofreniju. Od toga je 1.035 imalo varijantu broja kopija 1 od 6 ponavljajućih lokusa: 1q21.1, 15q11.2, 15q13.3, 16p11.2 , 16p13.1 i 22q11.2. Indikacije za istraživanje za ovih 1.150 osoba bile su raznolike i uključivale su kašnjenje u razvoju, intelektualne smetnje, poremećaj iz autističkog spektra i više urođenih anomalija. Identifikovali su mikroduplikaciju 16p13.11 kod 74 osobe; dvije su de novo, 14 naslijeđeno po majci, 16 po ocu i 42 nepoznato. Prosječna dob u pri dijagnozi bila je 7,8 godina, sa rasponom dobi od 0,7 do 38,6 godina, sa širokim rasponom indikacija za proučavanje. Ova mikroduplacija viđena je u 74 od 23.250 slučajeva upućenih u njihovu laboratoriju, s učestalošću od 0,32%, a nimalo u 5.674 kontrola (p < 0,0001). Incidencija u populaciji shizofrenije koju su izvijestili Ingason et al . (2011) iznosila je 0,3% u odnosu na 0,09% u njihovim kontrolama, a u populaciji sa neurorazvojnim deficitom koju su izvijestili Vassos et al. (2010) učestalost je iznosila 0,48% u poređenju sa kontrolnom učestalošću od 0,25%.[7] Sahoo et al. (2011) zaključili su da su rezultati njihove studije, najveće genotipske analize lokusa osjetljivosti na shizofreniju u to vrijeme i sugerirali da su fenotipski efekti varijanti broja kopija povezanih sa shizofrenijom pleiotropni i impliciraju postojanje zajedničkih bioloških puteva među višestrukim neurorazvojnim stanjima.[8][9]

Reference uredi

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000005339 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000022521 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ Thienpont, B., Bena, F., Breckpot, J., Philip, N., Menten, B., Van Esch, H., Scalais, E., Salamone, J. M., Fong, C. T., Kussmann, J. L., Grange, D. K., Gorski, J. L., and 12 others. Duplications of the critical Rubinstein-Taybi deletion region on chromosome 16p13.3 cause a novel recognisable syndrome. J. Med. Genet. 47: 155-161, 2010. [PubMed]: 19833603
  6. ^ Sahoo, T., Theisen, A., Rosenfeld, J. A., Lamb, A. N., Ravnan, J. B., Schultz, R. A., Torchia, B. S., Neill, N., Casci, I., Bejjani, B. A., Shaffer, L. G. Copy number variants of schizophrenia susceptibility loci are associated with a spectrum of speech and developmental delays and behavior problems. Genet. Med. 13: 868-880, 2011. [PubMed]: 21792059
  7. ^ Vassos, E., Collier, D. A., Holden, S., Patch, C., Rujescu, D., St Clair, D., Lewis, C. M. Penetrance for copy number variants associated with schizophrenia. Hum. Molec. Genet. 19: 3477-3481, 2010. PubMed: 20587603
  8. ^ Ingason, A., Rujescu, D., Cichon, S., Sigurdsson, E., Sigmundsson, T., Pietilainen, O. P. H., Buizer-Voskamp, J. E., Strengman, E., Francks, C., Muglia, P., Gylfason, A., Gustafsson, O., and 37 others. Copy number variations of chromosome 16p13.1 region associated with schizophrenia. Molec. Psychiat. 16: 17-25, 2011. [PubMed]: 19786961
  9. ^ Itsara, A., Cooper, G. M., Baker, C., Girirajan, S., Li, J., Absher, D., Krauss, R. M., Myers, R. M., Ridker, P. M., Chasman, D. I., Mefford, H., Ying, P., Nickerson, D. A., Eichler, E. E. Population analysis of large copy number variants and hotspots of human genetic disease. Am. J. Hum. Genet. 84: 148-161, 2009. [PubMed]: 19166990