Challenger 2

FV4034 Challenger 2 je britanski glavni borbeni tenk (MBT) kojeg trenutno koriste vojske Velike Britanije i Omana. Projektovala ga je britanska kompanija Vickers Defence Systems, a proizvodila kompanija Alvis Vickers. Proizvođač ga reklamira kao "najpouzdaniji svjetski glavni borbeni tenk" U januaru 2008. službeno je izneseno da su samo dva Challengera 2 oštećena u borbi, dok je jedan uništen u "friendly-fire" incidentu.

FV 4034 Challenger 2
Svojstva
Posada	4
Dužina	13,5 m
Širina	3,5 m 4,2 m (sa appliqué oklopom)
Visina	2,49 m
Težina	62,5 tone
Oklop i naoružanje
Oklop	Chobham/Dorchester razine 2 (detalji nepoznati)
Osnovno naoružanje	120 mm top L30A1 (52 granate)
Sekundarno naoružanje	7.62 mm mitraljez L94A1, 7.62 mm mitraljez L37A2
Pokretljivost
Pogon	Perkins CV-12dizelski motor 1200 KS (890 kW)
Brzina na cesti	59 km/h 40 km/h u off-road uvjetima
Snaga/težina	19,2 KS/t (14,2 kW/t)
Domet	450 km

Challenger 2 je napravljen na temelju opsežne rekonstrukcije Challengera 1, prethodnog glavnog borbenog tenka. Nasljednik koristi osnovni trup i auto dijelove svojeg prethodnika, dok su sve ostale komponente nove. Manje od 5% komponenti je izmjenjivo. Tenk je korišen u operacijama u BiH, na Kosovu i Iraku. Tokom invazije na Irak 2003. godine, britanski Challenger 2 tenkovi nisu pretrpjeli gubitke.

Historija

Challenger 2 je treći britanski tenk koji koristi to ime. Prvi je bio A30 Challenger, tenk iz 2. svjetskog rata s Ordnance QF 17 topom. Drugi je Challenger 1 koji je poznat po operacijama tokom Zalivskog rata, dok Challenger 2 predstavlja treći tenk s tim imenom.

Komapnija Vickers Defence Systems (kasnije Alvis Vickers, danas BAE Systems) je 1986. započela s razvojem nasljednika Challengera 1, kao privatnim projektom kompanije. Kasnije je Vickers britanskom ministarstvu obrane formalno prenio svoje planove za razvoj Challengera 2. Ministar obrane George Younger najavio je da će s Vickersom potpisati ugovor vrijedan 90 milijona GBP kako bi kompanija razvila demonstracijsko vozilo. Dogovor je sklopljen u januaru 1989. godine. Razvoj demonstracijskog vozila je podijeljen u tri vremenska perioda: septembar 1989., mart 1990. i septembar 1990. U zadnjem periodu Vickers je razvio 11 ključnih kriterija za projekt tenka.

U junu 1991. britansko ministarstvo obrane je Vickersu ponudilo 520 miliona GBP za 127 glavnih borbenih tenkova i 13 tenkovskih vozila za obuku posade. U drugom konkursu iz 1994. godine ministarstvo nudi 800 miliona GBP za 259 glavnih borbenih tenkova i 9 tenkovskih vozila za obuku vozača. 1993. godine Oman je zatražio 18 Challengera 2 te još 20 tenkova u novembru 1997. godine.

Proizvodnja je započela 1993. u dvije primarne fabrike u Elswicku i Barnbowu, iako je u projekt proizvodnje uključeno preko 250 kooperanata. Prvi tenkovi isporučeni su u julu 1994.

Tenk Challenger 2 uspješno je položio ispit pouzdanosti proveden 1994. Tri tenka su testirana na 285 simulacijskih dana na bojnom polju. Tenk se provjeravalo tako da je svaki od tih dana tenk morao izvesti:

• 27 km vožnje na cesti,
• 33 km vožnje u off-roadu,
• ispaljivanje 34 granate iz tenkovske cijevi,
• ispaljivanje 1.000 metaka iz 7,62 mm mitraljeza,
• 16 satni dnevni rad SUP-a,
• 10 satni rad glavnog motora u praznom hodu,
• 3,5 satni aktivni rad motora.

Jednako važna bila je i demonstracija pouzdanosti tenka provedena 1999. godine. 12 tenkova sa sva četiri člana posade testirani su na testnoj stazi Bovington. Tenkovi su premašili sve očekivane zahtjeve.

Challenger 2 ušao je u britansku službu 1998. godine (Royal Scots Dragoon Guards raspoređen u Njemačkoj), dok je posljednji tenk isporučen 2002. godine. Očekuje se da će ovi tenkovi ostati u službi do 2035. Isporuka tenkova Omanu je završena 2001.

Pojedinačna cijena tenka Challenger 2 iznosi 4,217 miliona GBP, odnosno oko 5,590 miliona eura.

Vozila Titan i Trojan koja su razvijena na temelju Challengera 2 prikazana su javnosti u novembru 2006. Sa 66 takvih vozila opskrbljeni su Kraljevski inžinjerci, a ukupna vrijednost je iznosila 250 miliona GBP.

Opis

Naoružanje

Challenger 2 tenkovi britanske jedinice Royal Scots Dragon Guards tokom zajedničke vježbe pucanja u iračkoj Basri

Challenger 2 je opremljen sa 120 mm topom L30A1, nasljednikom topa L11 koji se primjenjivao na tenkovima Chieftain i Challenger 1. Top je stabiliziran, a kupolu i top pokreće elektromotor. Kupoli je potrebno 9 sekundi za okretanje od 360 stepeni. Britanska vojska koristi HESH granate koje imaju domet do 8 km te su veoma učinkovite u gađanju građevina i lakih oklopnih vozila. Challenger 2 ukupno koristi projektile L27A1 (poznati i kao CHARM 3), L31 HESH (kumulativno-razorna granata) i L34 (granata s bijelim fosforom), ovisno o situaciji. Kao sekundarno naoružanje, tenk koristi mitraljeze L94A1 (smješten lijevo od cijevi topa) i L7 (prstenasto montiran na kupoli), obje s kalibrom od 7,62 mm. Mitraljezi imaju kapacitet od 4.200 metaka.

Challenger 2 je opremljen najsavremenijim SUP-om koji mu omogućava pucanje iz pokreta uz veliku vjerojatnost pogađanja cilja prvom granatom. SUP sadrži sve najvažnije dijelove: termoviziju, laserski daljinomjer, balistički računar i elektroničke panoramske sprave s termovizijom koja omogućuje otkrivanje mete noću i u teškim vremenskim uvjetima.

SUP i nišan

Digitalno upravljanje sistemom paljbe putem računara razvila je kanadska kompanija General Dynamics. Sistem se sastoji od dva 32-bitna procesora s MIL STD1553B podatkovnom sabirnicom te ima kapacitet da upravlja još jednim sistemom, npr. informacijskim sistemom kontrole na bojnom polju.

Komandir ima mogućnost panoramskog pogleda pomoću ugrađenog SAGEM VS 580-10 s laserskim daljinomjerom. Raspon elevacije iznosi od +35° do -35°. Komandir tenka je opremljen i s osam periskopa s pogledom od 360°.

Termovizija i optika za artiljeriju imaju mogućnost rada po noći, a slika se prikazuje na monitoru. Laserski daljinometar ima domet od 200 m do 10 km. Vozač je opremljen s pasivnim periskopom za noćnu vožnju.

Zaštita

Challenger 2 jedan je od najboljih oklopom zaštićenih tenkova na svijetu. Kupola i trup su zaštićeni s drugom generacijom Chobham oklopa (poznat kao Dorchester ili sendvić oklop) dok su detalji oklopa tajni. Javnosti da je Chobham oklop jak kao dva čelična oklopa. Kao dodatnu zaštitu, tenk koristi ERA (eksplozivno-reaktivni) oklop. U kupoli se nalazi sistem atomsko-biološko-hemijske (ABH) zaštite, dok se na obje strane kupole nalazi po pet L8 izbacivača dimnih zavjesa. Također, tenk može napraviti dim ubrizgavanjem dizelskog goriva u ispušni sistem.

Pogon

• motor: Dizelski motor Perkins CV-12 zapremine 26 litara i snage 1.200 KS (890 kW).
• mjenjač: David Brown TN54 (šest brzina za naprijed i dvije za unatrag).
• ovjes: druga generacija hidropneumatskog ovjesa.
• max. brzina: 60 km/h (cestovna brzina); 40 km/h (cross-country brzina)
• domet: 450 km (cesta); 250 km (cross-country)

Posada i smještaj

Britanska vojska je prilikom projektovanja tenka zadržala vlastiti zahtjev za četiri člana posade (komandir, nišandžija, punjač i vozač) nakon analize rizika od ugradnje automatskog punjača. Analiza je pokazala da je u slučaju mehaničkog kvara potrebno mnogo vremena za njegov popravak. Kao i svaki britanski tenk (počevši od Centuriona), i Challenger 2 ima ugrađen kotlić za kuhanje vruće vode koja se koristi za pripremu čaja, drugih toplih napitaka ili toplih jela u vrećici. To je jedna od jedinstvenih značajki britanskih vozila.

Operativna upotreba

Manevri Challengera 2 u britanskoj vojnoj bazi Salisbury Plain

Challenger 2 korišten je u mirovnim misijama u BiH i na Kosovu prije nego što je 2003. tokom invazije na Irak prvi puta korišten i u borbenim svrhama. Britanska 7. oklopna bridaga, dio 1. oklopne divizije je sa 120 Challengera 2 sudjelovala u operacijama oko iračkog grada Basre. Tenkovi su pružali vatrenu podršku britanskim snagama te su se pokazali odličnima. Mnogo prije početka invazije na Irak, na vježbama su uočeni problemi začepljenja filtera zraka s pijeskom, ali ti problemi su riješeni te nisu predstavljali problem u iračkoj pustinji.

U jednom slučaju tenk je napadnut s mitraljezima i bacačima granata. Vozačeva optika je oštećena dok su ostale optike oštećene prilikom komandirove naredbe za kretanje unatrag, kada je tenk upao u jarak. Challenger je direktno pogođen s osam sovjetskih RPG-7 i jednim francuskim protivtenkovskim projektilom MILAN. Posada je preživjela napad, tenk je dan na popravak, dok su najteža oštećenja bila na optici. Nakon svega šest sati popravka, tenk je ponovo stavljen u upotrebu. Drugi Challenger 2 uspio je "preživjeti" napad 70 sovjetskih RPG-7 projektila u incidentu pokraj Basre.

Britanska vojska je u Iraku pretrpjela još dva oštećenja Challengera te jedno uništenje tog tenka:

• friendly fire incident - 25. marta 2003. je jedan Challenger 2 u Basri pogrešno pogodio drugog Challengera 2 zbog pogrešne procjene da se radi o neprijateljskom tenku prilikom bočnog manevra. Tenk je s HESH projektilom napravio vruće fragmente koji su drugom Challengeru uzrokovali eksploziju streljiva, uništivši pritom tenk i ubivši dva člana posade. To je jedini Challenger 2 koji je totalno uništen u operacijama.
• august 2006. - vozač Challengera 2 je izgubio tri prsta kada je tenk napadnut s projektilom RPG-29 koji je probio ERA oklop, tokom sudjelovanja u operaciji u iračkom al-Amarahu.
• 6. aprila 2007. - u Basri je oštećen tenk pomoću improvizirane eksplozivne naprave. Vozač je izgubio nogu dok je još jedan vojnik lakše ozlijeđen.

Kako bi se spriječila mogućnost ponavljanja ovakvih incidenata, Challenger 2 je nadograđen s novim pasivnim oklopnim paketom koji uključuje niz izmjena.

Nadogradnje i verzije

Challenger LIP

Challenger LIP (eng. Challenger Lethality Improvement Programme) je program poboljšanja kojime se postojeći top L30A1 na Challenger tenkovima zamijenjuje sa 120 mm glatkocijevnim topom Rheinmetall L55 kojeg trenutno koristi njemački tenk Leopard 2A6. Upotreba ove cijevi omogućava tenku da koristi streljivo NATO standarda razvijeno u Njemačkoj i SAD-u. To streljivo omogućuje više smrtonosne kinetičke energije prilikom penetracije u oklop. S druge strane to streljivo nije toliko politički kontroverzno i ekološki neprihvatljivo kao streljivo sa osiromašenimn uranom. Proizvodne linije takvog 120 mm streljiva u Velikoj Britaniji bit će zatvorene za nekoliko godina, tako da se danas koristi streljivo namijenjeno starijoj cijevi L30A1.

Jedan Challenger 2 tenk bio je opremljen s L55 topom te je podvrgnut testiranju u januaru 2006. Testiranja su potvrdila da je njemačko streljivo DM53 učinkovitije od CHARM 3 streljiva s osiromašenim uranom.

Na temelju LIP programa promijenjeno je skladištenje streljiva i rukovanje njime. Od ostalih poboljšanja, to je i regenerirani sistem ABH zaštite.

Challenger 2E

Challenger 2E je izvozna verzija tenka. Dodan mu je novi SUP koji uključuje dnevnu SAGEM MVS 580 termalnu optiku za komadira i sličnu SAGEM SAVAN 15 optiku za topnika, oboje s ugrađenim laserskim daljinometrom. Postoji servo upravljanje postojećim arsenalom tenka koje se može namjestiti na komandirovu optiku, čineći ga tako neovisnim od kupole.

Ugrađen je i snažniji poprečno postavljeni dizelski motor MTU MT 883 snage 1.100 kW (1.500 KS). Motor je izrađen u kombinaciji s automatskim mjenjačem Renk HSWL 295TM. Tenk ima ugrađen filtrirajući usisni klima sistem koji se pokazao značajnim prilikom korištenja u pustinji. Slobodan prostor u trupu može se koristiti za postavljanje streljiva ili goriva, čime se domet tenka povećava do 550 km.

BAE Systems je 2005. najavio da će se zaustaviti daljnji razvoj i izvoz Challengera 2E. Razlog tome bio je britanski neuspjeh da se taj tenk 2002. godine proda grčkoj vojsci. Na javnom konkursu je pobijedio njemački tenk Leopard 2.

CRARRV

CRARRV oklopno inžinjersko vozilo

CRARRV (eng. Challenger Armoured Repair and Recovery Vehicle) je oklopno vozilo projektovano za popravak oštećenih tenkova na terenu. Koristi Challengerov trup te ima pet mjesta, iako obično prevozi tročlanu posadu sastavljenu od Kraljevskih elektro-mehaničkih inžinjeraca. Preostala dva mjesta u vozilu namijenjena su privremenim putnicima (npr. onima iz oštećenog tenka).

Veličina i karakteristike inžinjerskog vozila su identične glavnom borbenom tenku, ali je umjesto naoružanja opremljen sa sljedećom opremom:

• glavno vitlo s potiskom od 54 tone (može potegnuti do 100 tona koristeći uključeni kolutur i sidrenu tačku na vozilu) i malo vitlo koje pomaže uvođenju glavnog kabla.
• Atlas dizalica sposobna za podizanje tereta težine 6,5 tona na udaljenost od 4,9 metara (dovoljno za podizanje motora Challengera 2).
• s ciljem poboljšanja fleksibilnosti Challenger inžinjersko vozilo je sposobno prenjeti jedan motor potreban Challenger 2 tenku ili Titan i Trojan vozilima. Umjesto motora vozilo može prenjeti dva Warrior pogonska agregata.
• bagerska kašika.
• veliki komplet teškog alata primjenjivog za popravak tenkova, uključujući alat koji koristi komprimirani zrak te aparaturu za zavarivanje.

Pontonski most Titan

Titan

Titan je kombinacija oklopnog vozila i pontonskog mosta koji se temelji na podvozju Challengera 2 te će zamijeniti slično starije vozilo Chieftain Armoured Vehicle Launched Bridge (ChAVLB). Titan je uveden u službu 2006. s 33 vozila koja su dodijeljena Kraljevskim inžinjercima. Titan može prevoziti 26 metara dugi most ili dva mosta dužine 12 metara.

Trojan

Trojan je borbeno inžinjersko vozilo koje je projektovano da zamijeni postojeće vozilo Chieftain AVRE (ChAVRE). Koristi šasiju Challengera 2 te bagersku kašika. Vozilo je kao i Titan projektovano za obavljanje uslužnih poslova.

Korisnici

• UK: Britanska vojska koristi 408 Challenger 2 tenkova.
• Oman: Kraljevska vojska Omana koristi 38 Challenger 2 tenkova.