Centracare
Zvanični naziv: Centracare
Država: Kanada
Savezna država: Novi Brunswick
Grad: Saint John
Osnovana: 1835.

Centracare je kanadska psihijatrijska bolnica u South Bay-u, Novi Brunswick, predgrađu Sain John-a.

Bolnicom upravlja Zdravstvena mreža Horizont (Horizon Health Network) i ona je moderna ustanova tercijarne njege sa 50 kreveta

Historija uredi

Historija Centracarea može se pratiti od 1835, kad je izgrađeno Provincijalno utočište za ludake (Provincial Lunatic Asylum) na uglu ulica Wentworth i Leinster u Saint Johnu, čineći tako prvu ustanovu za mentalno zdravlje u anglofonom dijelu Sjeverne Amerike. Njegov prvi direktor bio je dr. George Peters od 1835. do 1848.

Kamen temeljac postavljen je 1846. za ustanovu koja je trebala biti od kamena i zamijenti staru drvenu strukturu u ulicama Wenthworth i Leinster.

Prvih 90 pacijenata premješteno je u zgradu 12. decembra 1848.

Dr. John Waddell je službovao kao direktor od 1849. do 1875, živeći 26 godina sa porodicom u stanu na trećem spratu zgrade iznad glavnog ulaza.

Dr. James T. Steeves je preuzeo poziciju direktora i službovao od 1875. do 1895. Kasnih 1870-ih je bio veliki porast u broju primljenih pacijenata što je vodilo prenatrpanosti i odlasku pacijenata. Veliki požar iz 1877. je lahko mogao biti viđen sa lokacije institucije koja se nalazila pored grada mada je zapisano da nesreća nije imala značajnijeg efekta na pacijente.

Zgrada je modernizovana i životni uslovi su popravljeni tokom kapitalnih troškova tokom kasnih 1870-ih tokom kojih su okrečene i dekorisane sobe, kao i instalirani liftovi, uvedena topla voda kroz zgradu, poboljšana ventilacija i toaleti i poboljšana centralna praonica rublja sa parnim mašinama za pranje i sušenje veša. 1878. je izgrađen dodatak zgradi (prvi od pet) za smještaj muških pacijenata i radionica za njih je otvorena 1880. 1881. je izgrađen dodatak za ženske pacijente koji je pomogao da se umanje brige zbog prenatrpanosti.

Bolnica je imala 15 odjeljenja koji su odvajali muškarce od žena kao i pacijente koji su plaćali od onih koji nisu plaćali liječenje i po promjenljivom stepenu težine bolesti. Očekivalo se da sposobni pacijenti rade u vešernici ili čiste razne dijelove ustanove da bi platili svoj ostanak. Dodatna farma (The Annex Farm) je otvorena na putu Sand Cove u južnom Lancaster-u pored zaliva Fundy 1885. i mnogi pacijenti su tamo radili.

Dr. George A. Hetherington je službovao kao direktor od 1896. do 1903. i nadgledao poboljšanja eksterijera imanja uključujući razna šetališta, staze i bašte utočišta kao dio projekta da se ohrabre pacijenti da rade više vanjskih aktivnosti. On je također bio zagovornik hidroterapije i vodio je utočište kroz razne implementacije ove forme tretmana.

Dr. James Vickers Anglin je najduže bio direktor utočišta od 1904. do 1934. i živio je u direktorskom stanu na trećem spratu sa ženom i petoro djece. U njegovoj prvoj godini koju je proveo kao direktor institucija je promijenila naziv u Provincijska bolnica za nervne bolesti (Provincial Hospital of Nervous Diseases). Nadgledao je brojna kapitalna poboljšanja uključujući krečenje soba, novi sistem za grijanje, drvene podove kroz boravišne i zajedničke dijelove zgrade, kao i instalaciju električnih instalacija i osvjetljenje. Prenatrpanost pacijentima tokom 1920-ih, vjerovatno kao rezultat veterana Novog Brunswick-a koji su se vraćali iz Prvog svjetskog rata, vodila je ka novom dodatku koji je izgrađen 1927-1929. sa dva nova odjeljenja i izgrađenom kuhinjom i ostavom.

Izvještaj iz 1934. kaže da je od institucijinog otvaranja 1849. liječeno 11796 pacijenata od kojih je 4708 otpušteno i potpuno oporavljeno.

Dr. E. C. Menzies je službovao kao direktor od 1934. do 1956. i nadgledao tekuća kapitalna poboljšanja odjeljenja i dijelova za tretman, uključujući izgradnju i instalaciju operacione sobe, rendgenskog odjeljenja i opreme za sterilizaciju 1936. Prije toga pacijenti su morali biti prebacivani u Opštu bolnicu (General Hospital). Tokom Drugog svjetskog rata je bio manjak osoblja, obučenih doktora, sestara i podvornika odjeljenja. Elektroencefalogram je instaliran 1951. Ustanova je također kupila razne stambene objekte duž obližnje avenije Lancaster radi stanovanja osoblja institucije.

Bolnica je iskusila nekoliko naleta prenatrpanosti tokom kasnih 1940-ih i ranih 1950-ih kada je broj pacijenata rastao dramatično prateći rat kad su vojnici repatrirani u Novi Brunswick. Zbog toga je provincijska vlada odlučila da osnuje drugu psihijatrijsku bolnicu u provinciji, Bolnicu Restigouche (Restigouche Hospital) koja je otvorila vrata 1954. u Campbellton-u.

1955. provincijska vlada je elaborirala zamjenu ustanove Saint John novom zgradom na imanju gdje se nalazila Dodatna farma. Imanje farme je povećano za 100 akri (0,40 km2) 1945. Predloženi projekat promjene ustanove je otkazan 1958. sa promjenom u vlasti.

U decembru 1956. bolnica je zabilježila najveći broj pacijenata u svojoj historiji sa 1697 primljenih.

Dr. Robert A. Gregory je službovao kao direktor od 1959. do 1969, a poslije njega dr. Ishan Kapkin od 1969. do 1971. Anex provincijske bolnice (Provincial Hospital Annex) poznat i kao Farma provincijske bolnice je 1970-ih prodat privatnom sektoru.

Dr Allan Robertson je bio direktor institucije od 1973. do 1977. i predvodio je napore da se ubijede vlasti provincije da zamijene staru novom infrastrukturom. U ovom periodu su se vodile važne debate u vlasti koje je vodio premijer Richard Hatfield o tome kako da se modernizuje društvena briga za mentalno bolesne.

Dr. H. Leonard Sussman je službovao kao direktor od 1977. do 1978. Slijedili su dr. John A. Finley od 1978. do 1981, dr. J. C. Theriault od 1981. do 1983, dr. Pierre Deom od 1985. do 1986. i dr. James Millar od 1986. do 1995.

1985. je formirana Komisija za mentalno zdravlje Novog Brunswick-a kao prvi od nekoliko koraka u modrnizaciji i decentralizaciji institucionalne njege u provinciji.U to vrijeme je institucija preimenovana u Centracare. 1992. Centracare je potpao pod upravu Bolničke korporacije Region 2, kasnije preimenovane u Korporacija zdravstvenih nauka Atlantic (Atlantic Health Sciences Corporation /AHSC/) koja je bila zdravstvena vlast koja je upravljala bolnicama i ustanovama zdravstvene njege širom jugozapanog Novog Brunswick-a.

U januaru 1996. AHSC je odlučila da promijeni fokus Centracare-a sa pogleda orjentisanog na ustanovu na pogled orjentisan na program. Linda Nice je imenovana za direktora i finansiranje je obezbijeđeno od provincijskih vlasti za zamjenu ustanove za njegu dok su pravljeni planovi za rušenje originalne institucije u Lancaster-u (danas dio grada Saint John). U aprilu 1997. objavljen je tender od 4,4 milona kanadskih dolara za izgradnju psihijatrijske bolnice od 50 kreveta u prigradskom South Bay-u.

Nova ustanova je otvorena u proljeće 1998. i pruža tercijarni nivo usluga psihogerijatrijske i psihosocijalne rehabilitacije i fokusna je tačka AHSC-ove njege mentalnog zdravlja koja takđe uključuje psihijatrijske usluge u Regionalnoj bolnici Saint John i kroz razne klinike za mentalno zdravlje.

Masivno 150 godina staro imanje Centracare u Lancaster-u, koje se prvobitno nazivalo Provincijsko utočište za ludake, je provincijska vlast prodala industrijskom konglomeratu J.D. Irving Limited za milion kanadskih dolara 1998. Zgrada je ispražnjena pošto je posljednjih 48 pacijenata premješteno iz zgrade u proljeće 1998. u Centracare-ovu novu psihijatrijsku bolnicu u South Bay-u.

J.D. Irving je počeo uništavanje ispražnjene psihijatrijske bolnice u Lancaster-u 9. marta 1999. i cijela zgrada je sravnjena sa zemljom za nekoliko dana. Nešto od građevinskog kamena je iskorišteno da popuni podrum dok je ostatak odvežen na obližnju građevinsku deponiju. Mjesto je pošumljeno i imanje je pretvoreno u privatni park sa slobodnim ulazom kojim upravlja J.D. Irving Ltd. Park nudi spektakularan pogled na vodopade Reversing Falls i horizont Saint John-a.