| Vrsta
|
Pasmina
|
Osobenosti
|
Konj
Equus caballus L., 1758;
Domesticirane pasmine E. ferus Boddaert, 1785. (E. f. przewalskii, E. f. gmelini) i njihovih križanaca
|
Bosanskohercegovački brdski konj
|
Opća obilježja
- Habitus ovog konja ima dvije najčešće forme: kvadratoliki profil trupa je refleksija uticaja izvornog genotima tarpana (E. f. gmelini), a pravougaonični – prževalskog (E. f. przewalskii). Frekventniji je kvadratni profil, što je, između ostalog, posljedica oplemenjivanja arapskim konjem.
- Visina grebena individua tarpanskog tipa je oko 125 cm,a onih tipa E. przewalskii 130 cm, po čemu pripada skupini malih konja. Za poboljšanje tovarno-transportnih potencijala, uzgoj je usmjeren ka povećanju tjelesne mase i visine.
- Glava im je većinom suha, mala i ravnog profila, što indicira utjecaj arapskog konja.
- Čelo im je usko sa suženom njuškom, a oči male i visoko pozicionirane.
- Vrat je srednje dug, izrazito nisko postavljen, kratak i debeo, osobito kod pastuha.
- Greben je visok i većinom kratak, hrbat čvrst, mišićav, a spoj kratak, te je zato izrazito zbijen, što je osobito važno u transportu tovara.
- Sapi su većinom stnne, malo kose i zaobijene, a prsni koš dosta dubok.
- Opseg cjevanice je najčešće 16–17 cm.
- Čest je "kravlji stav" zadnjih nogu, što uvjetuje neuravnoteženost pokreta i trenja, koje izaziva pojavu oboljenja karakuš, karakterističnog za ovu vrstu.
- Butovi su jako usječeni, goljenica kratka, a cjevanice duge.
- Sabljast stav je vjerovatno prilagodba na kretanje po planinskim područjima.
- Plećka i nadlaktica prednjih ekstremiteta su strme.
- Kasnozrela je pasmina, jer potpuni razvoj dostiže sa 5-6 godina, kada je sposoban za različite radove.
- Tjelesna masa mu je od 250–300 kg.
- Najzastupljenije boje tijela su: doratasta (42 %), bijela i siva (20 %), vrana 16 %, alatasta (15 %), izabel (do 1,0%), a najmanje ima šaraca: 0,5 %.
Glasinački
- Formiran je na Glasinačkoj visoravni (Romanija), na ravnim pašnjačkim terenima sa bogatijom pašom.
- Relativno je krupniji od ostalih.
- Ima relativno više introduciranih gena arapske “punokrvne” pasmine.
- Ocijenjen je kao najbolji bh. brdski konj.
Podveleški
- Manji je i koščatiji, selekcioniran na “ljutom” hercegovačkom kršu, oskudne paše.
- Procjenjuje se da ima relativno manje elemenata genofonda “punokrvne” arapske pasmine.
|
Govedo
Bos taurus domesticus L., 1758.;
Domesticirane europske pasmine B. primigenius Bojanus, 1827 (= B. primigenius taurus) i njihovi križanci
|
|
Buša
- U relacijama sa evropskim plemenitim pasminama, buša je izrazito niska.
- Spada u skupinu jednobojnih goveda: smeđa, siva, crna, žućkasto–crvena i plavkasta. Jednobojna tamna grla imaju karakterističnu uzdužno-leđnu prugu, a veoma su rijetke šarene buše.
- Ima relativno duguljastu, suhu i usku glavu, što može biti uzrokovano oskudnom ishranom.
- Gubica je pigmentirana, a oko pigmentirane sluzokože je rub bijelih dlaka ("srneća gubica").
- Čelo je usko i dugo, a rogovi okrugli, kratki i tanki.
- Vrat je dug, suh, pljosnat i slabo vezan s grebenom.
- Greben je uzak, oštar i izrazit.; visina odraslih se kreće od 100 do 115 cm, a ponekad i ispod 100 cm.
- Dužina trupa je od 114–118 cm, od visine grebena.
- Vime je kratko, plitko, malo, ali ima pravilan oblik.
- Prednje noge imaju pravilan, a stražnje obično “iksast” (kravIji) stav.
- Papci su čvrsti i tamno pigmentirani.
- Koža je elastična, tanka i meka, a su učestala su i grla grube i debele kože.
- Tjelesna masa odraslih je od 150–300 kg, a mogu dostići i preko 320 kg.
- Prosječne tjelesna masa teladi je 12–20 kg; sa trideset dana dostignu 30 kg, sa šest mjeseci 80–90 kg, a jednogodišnja junad teže oko 100–150 kg.
- Prosječni prirodni život krava traje10-12, a u dobrim uvjetima i 15 godina. Za to vrijeme ima 7-10 teladi.
- Zdravstvena kondicija buše je izuzetno dobra, iako je trajno izložena svim elementarnim nepogodama: nesnosnoj ljetnoj žezi (često i žeđi) i zimskoj hladnoći i gladi. Takvi uvjeti života su je učinili izuzetno otpornom, pa rijetko oboljeva od tuberkuloze, a znatno je otpornija od plemenitih pasmina i na antraks, šuštavac, slinavku i šap. U optimalnim životnim prilikama postaje osjetljiva kao i ostale pasmine goveda.
- Po tjelesnoj masi spada u skupinu najlakših goveda.
- Proizvodne sposobnosti buše su u prosjeku slabe. Može se svrstati u kombinirani: mliječno–tovno–radni proizvodni tip.
- Mliječnost buše je relativno niska, uglavnom zbog slabe ishrane. Prosječno iznosi 800-1200 l po laktaciji, uz 3,5-4,0% mliječne masti. Adekvatnom ishranom oba ova pokazatelja mogu se znatno poboljšati.(i do 2000 l po laktaciji); registrirani dnevni rekord je 27 litara mlijeka (okolina Mostara, dvadeset tri dana nakon telenja). Takvi slučajevi zabilježeni su u Izraelu, gdje je nakon uvoza naše buše, uz kvalitetniju ishranu i povoljnije uvjete uzgoja, postignuta mlječnost i oko 2000-3000 l po laktaciji.
- Zbog sporog dozrijevanja i neadekvatne ishrane, tovna sposobnost buše je relativno skromna. Prosječni randman-udio čistog klaoničkog mesa kod krava je oko 42%, kod volova 45%, a kod utovljenih bikova oko 55 %.
- Junice se prvi put pripuštaju sa 22-25 mjeseci, odnosno sa potpunim izrastanjem prvog para sjekutića.
- Bikovi se prvi put pripuštaju u dobi od 30-36 mjeseci.
- Prosječni dnevni prirast kod teladi buše iznosi 400-600 g, a utrošak mlijeka za 1 kg prirasta je 10 litara.
- Plodnost buše je vrlo dobra; oko 90 % teli se svake godine, a u normalnim prilikama uzgoja godišnje ima jedno tele.
Gatačko sivo
- Visina grebena je do 112 cm, a dužina trupa 115 cm.
- Prosječna tjelesna masa odraslih krava je 300–350 kg, a bikova do 500 kg.
- Pri oteljenju, prosječna masa teladi je 20–30 kg, sa 30 dana 40 kg, a sa 6 mjeseci 110 kg.
- Proizvodi 1600-2500 l mlijeka po laktaciji, što dokazuje naglašnu mliječnost.
- Dlaka je karakteristično siva.
- Najmasovnije se uzgaja na području Gatačkog i Nevesinjskog polja, Podveležjja, Stoca i Kalinovika, u okolini Trnova, Sarajeva i Mostara.
|
Ovca
Ovis aries L., 1758.
(O. a. domestica = O. ovis); Domesticirane pasmine O. orientalis, O. musimon, O. vignei i njihovih mogućih križanaca
|
Pramenka
|
Opća obilježja
- Glava i središnji dijelovi tijela su obrasli dlakom, a ostatak tijela vunom.
- Ovnovi imajus nažne rogove, a ovce su najčešće šute.
- Kasnozrela je ovca, jer razvoj završava u dobi od 3 do4 godine.
- Kombiniranih je osobina: uzgaja se za proizvodnju vune, mesa i mlijeka. Vlašićka ovca spada u skupinu najmliječnijih pramenki na Balkanu.
- U BiH se najmasovnije uzgaja mliječni tip, a mnogo rijeđe tipovi za proizvodnju vune. Zbog slabe tržišne potražnje, vuna je već odavno postala sporedni proizvod. To je uvjetovano neujednačenošću i grubošću vunskih vlakana, što ograničava industrijsku preradu, pa se vuna najčešće koristi u kućnoj radinosti.
- Ima malu tjelesnu masu, ovce:25–45 kg, a ovnovi: 30–70 kg, randman mesa je 40-50%; na Vlašiću i Kupresu, najbolji ovnovi mogu težiti i do 150 kg, a ovce prosječno 50–60 kg.
- Janjad se kolju uglavnom neutovljena, težine do 20 kg, tako da se od njih dobije malo mesa.
- Kvalitet mesa je izuzetno dobar, naročito meso janjadi s planinskih i krševitih područja. *Prosječna tjelesna masa im je oko 30 kg, a pojedina grla januarskog janjenja imaju tjelesnu masu i preko 40 kg, pa čak i do 50 kg.
- Za ova grla je teško naći kupca, a prema važećim standardima njihovo se meso ne tretira kao janjetina (uprkos činjenici da dob grla ne prelazi šest mjeseci).
Dubska – Vlašićka
- Tjelesna masa je 30–40 kg, a ovnovi do 60 kg.
- Maksimalno daje 2,5 kg neoprane vune.
- Godišnja mliječnost je oko 70 l, uz oko 30 što posiše janje.
- Izvorno uzgojno područje je vlašićko selo Dub.
- Bila je uključena u oplemenjivanje ličke pramenke (Hrvatska).
- Mlijeko je veoma kvalitetno i od njega se spravlja čuveni vlašićki sir.
- Za proizvodnju 1 kg sira, potrebno je 8-10 l mlijeka.
Privorska
- Godišnje daje oko 100 l mlijeka i 2 kg neoprane vune.
- Izvorno uzgojno područje su padine planinskog kompleksa Vranice (Gornji Vakuf; sela Crkvice, Dobrošići i Krše).
- Također je bila uključena u oplemenjivanje ličke pramenke (Hrvatska).
Kupreška
- Robusnija je od privorske.
- Prosječna jelesna masa ovaca je oko 38 kg, a ovnova i do 65 kg.
- Godišnje daje oko 2 kg vune.
Varcarska
- Gotovo je potpuno nestala ili (možda) djelimično asimilirana u vlašićku pramenku.
- Davala je 1,2 kg vune i ukupno oko 50 l mlijeka.
- Tjelesna masa ovaca je bila oko 25-30, a ovnova – do 45 kg.
- Uzgajana je oko Kotor Varoši, Mrkonjić Grada i u okolnim Vrhovinama.
Podveleška
- Prosječna težina ovaca je oko 30 kg, a ovnova do 40 kg.
- Ovce daju do 45 l mlijeka, uz oko 30 l što posiše janje.
- Godišnje daje 1 kg vune.
- Uzgaja se na gatačkom i nevesinjskom području.
- Zbog krupnoće i izuzetne mlječnosti, bila je uvrštena u oplemenjivanje ličke pramenke (Hrvatska).
Stolačka
(Humnjačka)
- Tjelesna masa je do 25 kg.
- Daje 0,8-1,0 kg vune.
- Mliječnost je oko 30 l, uz oko 30 l što posiše jagnje.
- Uzgaja se u Hercegovini – na području Stoca, Ljubuškog i drugdje.
|
Koza
Capra hircus L., 1758.; Domesticirana C. h. domestica
|
Domaća balkanska rogata
|
- Tijelo joj je obraslo dugom, gustom kostrijeti, koja je crne, bijele, smeđe i crno-bijele boje.
- Glava je srednje duga.
- Ima karakteristične: duge, sabljaste, tamno-smeđe rogove, savijene prema unutra.
- Vrat je tanak i srazmjerno dug.
- Prsa su plitka i uska.
- Greben se izdiže iznad leđne linije.
- Zdjelica je srazmjerno uska i koso položena.
- Vime je kratko, plitko i u obliku polukugle.
- Visina do grebena je prosječna 60–65 cm, kod jaraca i 70 cm.
- Tjelesna masa koze je prosječno 30–40 kg, a jaraca 40–60 kg.
- Prosječna godišnja mliječnost je oko 130 1, računajući i ono što posiše jare.
- Laktacioni period traje 5-6 mjeseci.
- Godišnje ima jedno, a rijetko dva jareta; blizni se oko 15% koza.
|
Svinja
Sus scrofa L., 1758.;
Domesticirana S. s. domestica (= S. domesticus)
|
Šiška
|
- Glava je velika, uska i dugačka, ravne profilne linije.
- Kao tipičan potomak evropske divlje svinje, ima dugu i nisku suznu kost.
- Uši su kratke i stršeće.
- Vrat je pljosnat i slabo mišićav.
- Leđa su “šaranasto” svedena i uska, sapi strme.
- Rebra su slaba, a prsa uska.
- Općenito: prednji dio je jače razvijen od stražnjeg.
- Čekinje su zamazanobijele ili žućkaste, a ponekad i smeđe.
- Jake leđne čekinje su veoma cijenjene u četkarskoj industriji.
- Kasnozrela je svinja jer puni razvoj dostiže za oko tri godine.
- Jednom godišnje ima prosječno 4-6 svijetlosmeđe prasadi sa uzdužnim (leđnim i bočnim) svjetlijim prugama (slično divljoj svinji).
- Tovnost i iskoristljivost hrane su loši; dostiže tjelesnu masu do oko 250 kg.
- Meso je specifičnog okusa, zbog čega se rjeđe konzumira u svježem stanju, ali je traženo u proizvodnji pršuta, kobasica i drugih prerađevina.
- Veoma je vitalna otporna; opstala je i u uvjetima ekstremnih uvjeta ishrane, klime i ostalih ekoloških faktora.
- Može biti agresivna i opasna po ljude (osobito djecu).
- Zbog slabih ekonomskih svojstava je potisnuta i prijeti joj istrebljenje.
|
Pas
Canis familiaris L., 1758.
(= C. canis = C. donmsticus = C. lupus familiaris = C. l. domesticus)
|
|
- Pripada skupini nelovačkih pasa – podskupini pastirskih pasa.
- Prijatnog je i raskošnog izgleda, zbog dvobojne, trobojne i višebojne dlake, sa karakterističnim nošenjem kitnjastog repa.
- Nikada nije jednobojan, a po osnovnim bojama jedinke se imenuju kao: šarov, bjelov, garov, medov, zel(j)ov, grlin i sl.
- Plemenit je, snažan, skladan i čvrste konstitucije, izdašnog i veoma dostojanstvenog hoda.
- Dobroćudan je, smion, nepokolebljv i nepodmitljiv, vrlo oštar, ali ne i podmukao.
- Privržen je vlasniku, a nepovjerljiv i oprezan prema strancima.
- Prvorazredni je pastirski pas – čuvar torova i stada, sa intenzivno izoštrenim čulima sluha i njuha pa pravovremeno registrira prisustvo vukova, medvjeda i nepoželjnih posjetilaca.
- Uspješno se upušta se u borbu sa vukom i medvjedom.
- Zavidne je inteligencije pa, gotovo i bez dresure, instinktivno prihvata očekivanu ulogu.
- Svi dijelovi tijela su skladno srazmjerni: snažan je, ne pretežak i gotovo četverougaonog profila.
- Uglavnom je rasprostranjen u brdsko–planinskim dijelovima BiH, osobiti na vlašićkom masivu, Vranici i Kupreškoj visoravni.
- U novije, sve češće se uzgaja i kao kućno–avlijski ljubimac.
- Međunarodna kinološka federacija (Fédération Cynologique Internationale; FCI) prihvatila je standardizaciju osobenosti tornjaka i registrirala ga (2006.) pod neadekvatnom oznakom: Bosanskohercegovački – hrvatski pastirski pas tornjak.
Bosanski oštrodlaki gonič barak
- Pripada skupini pasa goniča.
- Snažan je, strogog izgleda i veoma temperamentan.
- Dobar je, istrajan, hrabar i uporan gonič, srednje visokog i dubokog glasa.
- Ima dugu, čekinjastu i oštru dlaku.
- Osnovne boje su mu pješčanožuta, žutocrvena i zemljanosiva, tamnosiva i crvenkasta, često sa manjim sa manjim bijelim površinama (lisama) na glavi, podvratku, grudima, donjim dijelovima nogu ili na vrhu repa.
- Javljaju se i kombinacije dviju ili više ovih boja.
- Slabije je konstitucije, osobito kostiju i muskulature, uz izraženu neproporcionalnost tjelesnih regiona.
- Argumentirano je potvrđeno da izvorno potiče iz BiH.
- Najznačajnija suvremena uzgojna područja su u [Srednja Bosna|[Srednjoj Bosni]], Tuzlanskoj regiji i u Bosanskoj Krajini.
- Registriran je u Evidenciji FCI (1973.); Standard br. 155.
Trobojni gonič
- Poslušan je i ustrajan lovni gonič.
- Srednje je veličine, snažan i izdržljiv, boje paleža, prošaranog crnom i bijelim površinama.
- Po namjenskim uzgojnim obilježjima, odličan je gonič, elastičnog hoda i dugog izdašnog iskoraka.
- Osnovna boja mu je pšenično–žuta, do lisičije crvena.
- Gornji dio tijela pokriven je crnim pločastim ili sedlastim površinama. Crna polja dopiru do glave i oblikuju mrlju na obje sljepoočnice. Bijela polja na glavi obrazuju lisu, a okovratnik je pun ili djelimičan, a javljaju se i na donjim dijelovimna nogu i vrhu repa. Bijela boja zahvata maksimalno oko 1/3 površine tijela.
- Uzgaja se širom BiH.
Posavski gonič
- Porijeklom je iz Posavine, a registriran je 1955. kod FCI kao “kraški gonič”, da bi kasnije bio peimenovan u sadašnji identitet.
- Čvrsta i snažna konstitucija i srednje proporcije ga čine pogodnim za lov u prostranim bh. šumama.
- Dobar je gonič posebno u lovu na lisicu i zeca, a dobar je i krvoslijednik.
- Glas mu je prodoran i jasan.
- Boja mu je pšenično–žuta do lisičije crvena, sa bjelinama (lisama) na nosniku i okovratniku, prsima, nogama i vrhu repa.
|
Magarac
Equus asinus Erxleben, 1758.
|
Hercegovački magarac
|
- Prema svim relevantni pokazateljima, općeprihvaćena je procjena da potiče iz skupine primitivnih pasmina.
- Karakterizira ih visina od oko 97 cm, dužina trupa – 107–110 cm i opseg prsiju oko 113–115 cm.
- Mali su i sitni, crni ili sivi, a neki i smeđi.
- Najmasovnije je uzgajan u Hercegovini, planinskim vrletima i na kamenjarima.
- Progresivno smanjenje brojnosti, ovu autohtonu lokalnu populaciju (pasminu) dovelo je na rub opstanka.
- Pored potrebe konzervacije genetičkog diverziteta, u njegovoj zaštiti se mogu naći i ekonomski interesi (u izvozu, turističkoj i sportsko–rekreativnoj atraktivnosti, hobističkom uzgoju ljubimaca i sl.).
|
| Životinje sa tradicijskim naznakama autohtonosti
|
Golub
Columba livia L., 1758.; Domesticirani C. l. domestica
|
- Travnički kratkokljuni
- Sarajevski prevrtač
- Bihaćki prevrtač
- Zenički prevrtač
|
Opći podaci
- Motivi za uzgoj golubova u BiH nikada nisu bili ekonomske, već primarno estetsko–atrakcijske i hobističke prirode.
- Ranije su ponegdje i ponekad, mladi golubovi konzumirani kao prigodna delikatesa.
- Pripadaju skupini lakih ukrasnih golubova koji se u letu prevrću.
- BiH je (od 2003.) punopravni član Europskog udruženja uzgajivača sitnih životinja: kao autohtoni su priznati travnički mkratkokljuni i sarajevski prevrtač, a u procesuiranju su bihaćki i zenički prevrtač.
Travnički kratkokljuni
Sarajevski prevrtač
- Potiče od orijentalno–azijskog goluba.
- U selekcijsko–hibridizacijskijskim programima, pojavio se u prvoj polovini 20. vijeka.
Bihaćki prevrtač
- Nastao je ukrštanjem nekih izvornih rasa sa niškim, vršačkim i drugim prevrtačima.
- Selekcijom je kreiran golub dobrih letačkih potencijala, dobar prevrtač (i unazad), otporan na lokalne klimatske i ostale ekološke uvjete.
Zenički prevrtač
- Specifičnost mu je u sposobnosti doistizanja valikih visina ("visokoletač") i prevrtanje u povratku i pridruživanju jatu.
- Prevrće se na leđa, uz veliki broj premeta, koje završava sjedanjem na rep i povratkom u jato.
|
Kokoš
Gallus gallus L., 1758.; Domesticirana G. domestica
|
Pogrmuša – Živičarka
|
- Po habitusu, konstituciji i proizvodnim svojstvima, domaća primitivna kokoš prepoznatljivo liči na divlju kokošku.
- Mala je i sitna, relativno uska, a može i da leti.
- Obično je crna ili jarebičasta, ali može biti i šarena, sa mnoštvom kombinacija boja, nijansi i odsjaja perja.
- Snažne je konstitucije i veoma otporna na bolesti i u oskudnim uvjetima uzgoja.
- Kasnozrela je kokoš, nikskih reproduktivnih potencijala; pronese pri uzrastu od 7-9 mjeseci (ukupno 60-80 jaja).
- Iako je gotovo poludivlja, još uvijek se ponegdje uzgaja u planinskim domaćinstvima.
|
