Anatolij Karpov

sovjetski i ruski šahist

Anatolij Karpov (ruski: Анато́лий Евге́ньевич Ка́рпов) ruski je velemajstor i bivši svjetski prvak, jedan od najvećih igrača u šahovskoj historiji, naročito u turnirskim partijama: najuspješniji je turnirski igrač u historiji s preko 160 osvojenih prvih mjesta na turnirima igranim širom svijeta.[1] Njegov krajnji skor je 1.118 pobjeda, 287 poraza, 1.480 remija u 3.163 partije.

Anatolij Jevgenjevič Karpov
Država SSSR Rusija
Rođenje (1951-05-23) 23. maj 1951 (73 godine)
Zlatoust
Titulavelemajstor
Svjetski šampion1975–85, 1993-99. (FIDE)
Trenutni ELO rejting2619
Najveći ELO rejting2780 (juli 1994)

Biografija uredi

Rođen je 23. maja 1951. u Zlatoustu, bivšem SSSR-u. Studirao je na Lenjingradskom državnom Univerzitetu. Živi u Moskvi.

Najmlađi velemajstor uredi

Učio je igrati šah od svoječetvrte godine. U 12-oj godini primljen je u prestižnu šahovsku školu Mihaila Botvinika. Postaje najmlađi sovjetski nacionalni majstor s 15 godina i pobjeđuje na svom prvom međunarodnom turniru nekoliko mjeseci kasnije. Među juniorima SSSR-a 1967. godine bio je peti. Nekoliko mjeseci kasnije postaje svjetski juniorski prvak. Njegova karijera ide uzlaznom putanjom i 1969. postaje prvi sovjetski igrač koji postaje svjetski juniorski prvak poslije Borisa Spaskog - koji je tu titulu osvojio još 1955.) - skorom: 10 poena od 11 mogućih. Uskoro potom, Karpov osvaja 4. mjesto na međunarodnom turrniru u Caracasu i postaje najmlađi svjetski velemajstor.

Prvak svijeta uredi

1970. Karpov pokazuje značajna poboljšanja u svojoj igri. Njegov rejting je skočio sa 2540 u 1971. na 2660 u 1973. godini, kad je bio drugi na prvenstvu SSSR-a i prvi na Lenjingradskom međunarodnom turniru. 1974. kvalificirao se u ciklus kandidata koji će da izazovu vladajućeg svjetskog prvaka, Bobbyja Fischera. Karpov je pobijedio Lava Polugajevskog u prvom meču kandidata i u sljedećoj rundi dobio je bivšeg svjetskog prvaka Spaskog. Meč Spaski-Karpov bio je spektakularan. Jaka i agresivna igra Karpova osigurala mu je nezaboravnu pobjedu. Finalni meč bio je protiv sljedećeg Rusa, Viktora Korčnoja, poznatog "fajtera". Partije su bile izuzetno borbene i Karpov pobjeđuje i postaje izazivač Fischeru za titulu prvaka svijeta.

Uoči tog meča, Fischer je imao brojne zahtjeve koje je uputio FIDE-i, koje mu oni nisu ispunili, tako da je odbio igrati za titulu i mladi Karpov bez finalne borbe postaje svjetski prvak.[2]

Pobjede na brojnim turnirima uredi

Postiđen što je na takav način postao svjetski prvak, očajnički je pokušavao dokazati da mu zasluženo pripada titula; u narednih 10 godina učestvovao je na svim značajnim turnirima. Pobjeđivao je na turnirima na kojima su učestvovali najjači igrači na svijetu.

Odbrane titule uredi

1978. Karpov je prvi put branio titulu protiv Korčnoja, koji se dosta razlikovao od njihovog prethodnog meča kandidata. Korčnoj je u međuvremenu emigrirao iz SSSR-a. Meč je igran na Filipinima i navodno je bio protkan psihološkim trikovima i pokušajima dr. Vladimira Zuhara (profesora psihologije na Medicinskom fakultetu u Moskvi) iz Karpovljevog tima, da hipnotizira Korčnoja za vrijeme igre. Karpov je pobijedio 6 : 5, uz 21 remi.

Tri godine kasnije Korčnoj je pobijedio u mečevima kandidata i ponovo se kvalificirao za meč sa Karpovom u Meranu, Italija. Ovoga je puta psihološki trik bilo hapšenje Korčnojevog sina zbog navodne zavjere. Opet se politika umiješala u šahovsku igru, ali Karpov hdobija meč rezultatom 11 : 7. Meč je poznat kao "Masakr u Meranu".

Vrhunac turnirske karijere uredi

Karpovljeva turnirska karijera dostiže svoj vrhunac na izuzetnom Supervelemajstorskom turniru u Montrealu, Kanada, 1979, gdje pobjeđuje zajedno s Mihailom Taljem. a ispred velemajstora kao što su Jan Timman, Ljubomir Ljubojević, Spaski i Ljubomir Kavalek. Također je pobijedio na prestižnom turniru u Linaresu 1981 (i ponovo 1994. godine), na turnirima u Tilburgu u 1977, 1979, 1980, 1982. i 1983, a na prvenstvu SSSR-a 1976, 1983. i 1988.[3]

Meč za prvaka svijeta s Kasparovom uredi

1984. održan je meč za prvaka svijeta između Garryja Kasparova i Karpova. Karpov je važio kao jedan od najboljih svjetskih prvaka u vrijeme kada se Kasparov tek pojavljivao na šahovskoj sceni. Iako je poveo 4 : 0 i iako su mu bile potrebne 2 pobjede da zadrži titulu, sljedećih 16 partija završava remijem, a u 31. partiji imao je dobijenu poziciju za odbranu titule, međutim, griješi i partija završava remijem, a sljedeću partiju gubi. Poslije poraza u još 2 partije, Karpov doživljava nervni slom i predsjednik FIDE prekida meč. U revanšu 1985. Kasparov dobija meč 13 : 11 i tako se prekida njegova desetogodišnja vladavina.

Karpov se sastajao s Kasparovom za titulu svjetskog prvaka u tri navrata, i to 1986. u Londonu i Lenjingradu, 1987. u Sevilji i 1990. u New Yorku. Rezultat sva tri meča bio je tijesan: 12.5 : 11.5, 12 : 12, 12.5 : 11.5. U sva tri meča Karpov je imao šansu za pobjedu, ali je činio presudne greške i izgubio ih.

Međusobni skor Karpova i Kasparova jeste sljedeći: u 235 zvaničnih partija Karpov ima 23 pobjede, 33 poraza i 179 remija. U mečevima za prvaka svijeta Karpov ima 19 pobjeda, 21 poraz i 104 remija. Iako je 12 godina stariji od Kasparova, Karpov 2002. pobjeđuje Kasparova 2.5 : 1.5.

Ponovna pobjeda i poraz za prvaka svijeta uredi

1992. Karpov gubi meč kandidata protiv Nigela Shorta. Tako je onemogućen šesti meč za titulu između Kasparova i Karpova. Ipak, 1993, pošto su Kasparov i Short istupili iz FIDE, u meču za upražnjenu titulu prvaka svijeta Karpov pobjeđuje Timmana. Odbranio je titulu protiv Gate Kamskyja 1996. i Viswanathana Ananda 1998. godine. Iste godine mijenja se stari sistem mečeva kandidata. 1999. Karpov gubi titulu od Aleksandra Halifmana.

Karpov je višestruki prvak Evrope i pobjednik na Olimpijadi kao član sovjetskog tima.

Političke aktivnosti uredi

Karpovljevo igranje na turnirima znatno je smanjeno od 1997. zbog njegove umiješanosti u politička zbivanja u Rusiji. Bio je član Komisije za vanjske poslove i predsjednik Sovjetskog mirovnog fonda prije raspada Sovjetskog Saveza. Osim toga, bio je uključen u nekoliko sporova sa FIDE.[4] Aprila 2004. on je 22. na listi FIDE s rejtingom od 2682.

Stil igre uredi

Stil Karpova je čvrsta pozicijska igra bez rizika, s nemilosrdnim kažnjavanjem protivnikovih grešaka. Idol mu je bio José Raúl Capablanca. Karpovljeva najveća snaga i majstorstvo je u preventivi, a taj put su prije njega krčili Tigran Petrosjan i Aron Nimzowitsch. On može naslutiti i osujetiti protivnikove planove prije no što oni načine neku štetu u poziciji. Igrao je obazrivo, uglavnom pasivne pozicije. To je najčešće iritiralo protivnike koji su agresivnom igrom pokušavali doći do prednosti. Karpov tada nemilosrdno kidiše i lomi svog protivnika.

Odabrane partije uredi

Knjige uredi

Karpov je autor ili koautor više knjiga, od kojih je većina prevedena na engleski jezik.

  • Karpov, A.E. Ninth vertical. 1978. Moscow: Molodaya Gvardia.
  • Karpov, Anatoly; Roshal, Alexander (1979). Chess Is My Life. Pergamon Press. ISBN 0-0802-3119-5.
  • Karpov, Anatoly (1988). The Open Game in Action. Batsford. ISBN 978-0713460964.
  • Karpov, Anatoly (1988). The Semi-Open Game in Action. Collier. ISBN 978-0020218012.
  • Karpov, Anatoly (1990). The Closed Openings in Action. Collier/MacMillan. ISBN 978-0020339854.
  • Karpov, Anatoly (1990). The Semi-Closed Openings in Action. Collier/MacMillan. ISBN 978-0020218050.
  • Karpov, Anatoly (1990). Karpov on Karpov: Memoirs of a chess world champion. Liberty Publishing. ISBN 0-689-12060-5. (also a 1992 Simon & Schuster edition)
  • Karpov, Anatoly (1992). Beating the Grünfeld. Batsford. ISBN 978-0-7134-6468-9.
  • Karpov, Anatoly (2006). Caro-Kann Defence: Advance Variation and Gambit System. Batsford. ISBN 0-7134-9010-1.
  • Karpov, Anatoly (2007). My Best Games. Edition Olms. ISBN 978-3-2830-1002-7.
  • Karpov, Anatoly; Henley, Ron (2007). Elista Diaries: Karpov–Kamsky, Karpov–Anand, Anand Mexico City 2007 World Chess Championship Matches. Batsford. ISBN 978-0-923891-97-8.
  • Karpov, Anatoly (2007). How To Play The English Opening. Batsford. ISBN 978-0-7134-9065-7.

Reference uredi

  1. ^ van Reem, Eric (11. 8. 2005). "Karpov, Kortchnoi win Unzicker Gala". ChessBase. Pristupljeno 2. 7. 2009. In his 1994 book My Best Games, Karpov says he played some 200 tournaments and matches, and won more than 100.
  2. ^ Byrne, Robert (1976). Anatoly Karpov, The Road to the World Chess Championship. New York: Bantam Books. str. 1. ISBN 0-553-02876-6.
  3. ^ chessgames.com, Anatoly Karpov
  4. ^ "Karpov may sue over LV tourney - Las Vegas Sun Newspaper". lasvegassun.com (jezik: engleski). 22. 7. 1999. Pristupljeno 6. 5. 2021.

Dodatna literatura uredi

Vanjski linkovi uredi