Ana Frolina

Ana Aleksejevna Frolina, (ruski: А́нна Алексе́евна Фро́лина) (korejski: hangul: 안나 프롤리나 ) rođena 11. januara 1984. u Salehardu, u Tjumenjskoj oblasti, RSFSR, SSSR (danas Rusija), kao Ana Aleksejevna Buligina (ruski: А́нна Алексе́евна Булы́гина) je bivša ruska i od 2015. godine južnokorejska biatlonka.

Ana Frolina
2018-01-04 IBU Biathlon World Cup Oberhof 2018 - Sprint Women 124.jpg
Puno imeAna Aleksejevna Frolina
Država Rusija
Južna Koreja
Rođenje (1984-01-11) 11. januar 1984 (37 godina)
Salehard, Jamalskonenečki autonomni okrug, Tjumenjska oblast RSFSR, SSSR,
Karijera
Zanimanjepolicajka
Olimpijske igre
Nastup2
2010 Rusija
2018 Južna Koreja
Medalje0
Svjetska prvenstva
Nastup6 (2007, 2009, 2017, 2019, 2020, 2021)
Medalje1 (1 zlatna)
Svjetski kup
Prvi nastup2005/06
Pobjede1 (3 u štafeti)[a]
Plasman
Pobjede u disciplinama
  • 1 – potjera
IBU kup[b]
Prvi nastup2005/06
Pobjede4 (2 u štafeti)[c]
Plasman3. (2005/06)
Aktivnost
Statusaktivna
Ažurirano: 14. 11. 2020.

BiografijaUredi

Rođena je u Salehardu. Otac Aleksej Buligin bio je skijaški trener, a majka Ljubov Bulogina je bila direktorica škole i trener. Ana se uz pomoć roditelja, rano počela baviti skijaškim trčanjem. Nakon završetka školovanja preselila se u Tjumenj gdje je studirala.[1]. Ujedno se u Tjumenju počinje baviti biatlonom, a trenira je Leonid Gurjev. Trostruka je juniorska svjetska prvakinja i četverostruka ruska prvakinja. Nastupajući za rusku biatlonsku selekciju upoznala je budućeg supruga, tehničkog servisera Jurija Frolina, za kog se udala 2013. godine, a slijedeće godine su dobili sina. Zbog jake konkurencije u ruskoj biatlonskoj selekciji od 2015. godine takmiči se za Južnu Koreju.

KarijeraUredi

Olimpijske igreUredi

Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Mas. Šta.
  Vancouver 2010. (Biatlon) 4 6 30
  Pyeongchang 2018. (Biatlon) 61 32 50 18

Frolina je nastupila dva puta na Zimskim olimpijskim igrama: prvi put za selekciju Rusije u kanadskom Vancouveru 2010;[2] a drugi put za selekciju Južne Koreje u južnokorejskom Pjongčangu 2018.[3]

U prvom nastupu 2010 godine, zbog jakog sastava u ruskoj selekciji (Svjetlana Slepcova, Ana Bogalij-Titovec, Olga Medvedceva i Olga Zajceva) nije nastupila u pobjedničkoj štafeti, a najbolji rezultat ostvarila je u sprintu na 7,5 km osvojivši četvrto mjesto bez promašaja, zaostavši 12 s iza pobjednice Slovakinje Anastasiye Kuzmine, 9 s iza drugoplasirane Magdalene Neuner i samo 1.3 s iza osvajačice bronzane medalje Francuskinje Marie Dorin. Tri dana kasnije u potjeri osvojila je šesto mjesto sa 52 s iza pobjednice Njemice Magdalene Neuner.

Svjetska prvenstvaUredi

Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. MŠ.
  2007. Antholz 19 29
  2009. Pyeongchang 25 4 20 23 1
  2017. Hochfilzen 34 18 33 18 19
  2019. Östersund 51 78 21 20
  2020. Antholz 75 83 22 27
  2021. Pokljuka 66 98 23 26

Od ukupno šest nastupa na Svjetskim prvenstvima od 2007-2021. Frolina je bila najuspješnija na SP 2009 u južnokorejskom Pyeongchangu, kada je u utrci štafete sa Svjetlanom Slepcovom, Olgom Medvedcevom i Olgom Zajcevom ubijedljivo sa 1:16 min prednosti pobijedili njemačku štafetu u sastavu: Martina Beck, Magdalena Neuner, Andrea Henkel i Kati Wilhelm, te francusku štafetu: Marie-Laure Brunet, Sylvie Becaert, Marie Dorin i Sandrine Bailly.[4] Najbolji rezultat u pojedinačnim utrkama bilo je četvrto mjesto u sprintu na istom prvenstvu sa zaostatkom od 53 s iza pobjednice Kati Wilhelm.[5] Najbolji plasman na Svjetskim prvenstvima za Južnu Koreju, bilo joj je 18-o mjesto u sprintu na 7,5 km u austrijskom Hochfilzenu.[6][7]

Svjetski kupUredi

Plasman u Svjetskom kupu
2005/06 2006/07 2007/08 2008/09 2009/10 2010/11 2011/12 2012/13 2013/14 2014/15 2015/16 2016/17 2017/18 2018/19 2019/20 2020/21
- 31 n.n. 19 15 88 57 Nije nastupala 43 28 40 73 -

Nakon uspješnih nastupa u IBU kupu 2005/06. Frolina je 7. januara 2016 u njemačkom Oberhofu prvi put nastupila u sprintu na 7,5 km u Svjetskom kupu. Osvojila je 58-o mjesto sa pet promašaja i zaostatkom od 4:51 min u odnosu na pobjednicu Kati Wilhelm. Od slijedeće sezone redovito nastupa u utrkama Svjetskog kupa, osvajajući bodove plasmanom među prvih 30, da bi 18. marta 2007. u ruskom Hanti-Mansijsku osvojila četvrto mjesto u utrci masovnog starta zaostavši 23 s iza pobjednice Helene Eckholm. Nakon jednogodišnje pauze, u Antholzu, 24. januara 2009. pobjeđuje u potjeri, kao četvrta iz sprinta, ispred Kaise Mäkäräinen i Darje Domračeve sa prednošću od 2.3 s. Tu je sezonu završila na 19-om mjestu sa 465 osvojenih bodova. Naredne sezone postiže bolje rezultate i na kraju sezone osvaja 15-o mjesto, a slijedeće dvije sezone bolje rezultate bilježi samo u ruskoj štafeti, a od 2012. pravi četverogodišnju pauzu, nakon čega u Svjetskom kupu nastupa za Južnu Koreju.

Prestanak karijereUredi

NagradeUredi

Godine 2009. Postala je dobitnica je ruske sportske nagrade " Počasni majstor sporta Rusije".

NapomeneUredi

  1. ^ Pobjede u timskim utrkama i utrkama štafeta Svjetskog kupa u biatlonu, se zvanično ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  2. ^ IBU kup se do 2008. godine službeno nazivao Evropski kup.
  3. ^ Pobjede u timskim utrkama i utrkama štafeta IBU kupa u biatlonu, se zvanično ne ubrajaju u statistiku pobjeda.

Vanjski linkoviUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Анна Булыгина: «Хотела доказать себе, что я — не тряпка»
  2. ^ "Biathlon 2010 Winter Olympics Official report" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 3. 7. 2012. Pristupljeno 14. 11. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ Official Results Book – Biathlon
  4. ^ Rezultati utrka u masovnom startu
  5. ^ Rezultati utrke ženskog sprinta
  6. ^ "Schedule". Arhivirano s originala, 2017-02-27. Pristupljeno 2017-01-28.
  7. ^ Start list