Acritarcha
Acritarcha (grč. ákritos = zbrkano, konfuzno, a kritēs = nekritično, u smislu arhajsko porijeklo[1]) su organski, a mikrofosili, poznati od prije približno 1.800 milliona godina do danas. Njihova raznolikost odražava glavne ekološke događaje poput pojave predatora i kambrijske eksplozije.
Acritarcha Vremenski raspon: Arhaik, prije 1.800 miliona godina → proterozoik, prije 90 miliona godina | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Incertae sedis |
Sinonimi | |
|
Definicija
urediAkritarhi su prvobitno definirani kao kiselinama nerastvorljivi (tj. oni su nekarbonatni, nesilicijski) organski mikrofosili koji se sastoje od središnje šupljine i čija se biološka bliskost ne može sa sigurnošću utvrditi.[2]
Najčešće se sastoje od termički izmenjenih, nerastvorljivih ugljikovih spojeva (kerogen) Grupa Acritarchi može sadržavati ostatke širokog spektra sasvim različitih vrsta organizama – u rasponu od jaja malih metazoa do spavajućih cisti mnogih vrsta Chlorophyta (zelenih algi). Većina vrsta vjerovatno potiče iz paleozoika, sa različitim fazama životnog ciklusa algi koje su bile pradavne dinoflagelate.[3] Priroda organizama povezanih sa starijim oblicima uglavnom nije dobro shvaćena, iako su mnogi vjerovatno povezani s jednoćelijskim morskim algama. Teorijki, kada njihov biološki izvor (takson) postane poznat, taj se određeni mikrofosil uklanja iz njihove skupine i razvrstava u njegovu odgovarajući takson.
Iako je klasifikacija Acritarcha u taksone potpuno vještačka, nije bez razloga, jer forme taksona pokazuju osobine slične onima originalnih taksona, naprimjer, „eksplozija“ u kambriju i masovno izumiranje na kraju perma.
Klasifikacija
urediAcritarcha su najverovatnije bili eukarioti. Dok arheje, bakterije i cijanobakterije (prokarioti) obično proizvode jednostavne fosile vrlo male veličine, eukariotski jednoćelijski fosili su obično veći i složeniji, s vanjskim morfološkim projekcijama i ukrasima poput bodlji i dlaka. koje mogu stvoriti samo eukarioti; kako većina ima vanjske izbočine (npr. dlake, bodlje, debele ćelijske membrane itd.), oni su pretežno eukarioti, iako postoje i jednostavni eukariotski Acritarcha.[4]
Rodovi
uredi- Ceratophyton (Kambrij)
- Cheleutochroa (Ordovicij)
- Coryphidium (Ordovicij)
- Dictyosphaera (Paleoproterozoik)
- Dongyesphaera (Paleoproterozoik)
- Granomarginata (Kambrij)
- Introvertocystis (Kasna kreda)
- Korilophyton (Kambrij)
- Leiosphaeridia (Paleoproterozoik, perm)
- Portalites (Perm)
- Quadrisporites (Perm)
- Satka (Paleoproterozoik)
- Tetraporina (Perm)
- Vernanimalcula (Prekambrij)
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ definition of acritarch at dictionary.com
- ^ Evitt, William R. (1963). "A discussion and proposals concerning fossil dinoflagellates, hystrichospheres, and acritarchs, II" (PDF). Proceedings of the National Academy of Sciences. 49 (3): 298–302. Bibcode:1963PNAS...49..298E. doi:10.1073/pnas.49.3.298. PMC 299818. PMID 16591055. Arhivirano s originala (PDF), 29. 7. 2021. Pristupljeno 24. 2. 2020 – preko PNAS.
- ^ Colbath, G.Kent; Grenfell, Hugh R. (1995). "Review of biological affinities of Paleozoic acid-resistant, organic-walled eukaryotic algal microfossils (including "acritarchs")". Review of Palaeobotany and Palynology. 86 (3–4): 287–314. doi:10.1016/0034-6667(94)00148-d. ISSN 0034-6667.
- ^ Buick, R. . (2010). "Early life: Ancient acritarchs". Nature. 463 (7283): 885–886. Bibcode:2010Natur.463..885B. doi:10.1038/463885a. PMID 20164911.
Vanjski linkovi
uredi- CIMP Subcommission on Acritarchs* Commission Internationale de Microflore du Paléozoique (CIMP), international commission for Palaeozoic palynology.
- "The Micropalaeontological Society". Arhivirano s originala, 8. 12. 2004. Pristupljeno 24. 2. 2020.
- "The Palynological Society". The American Association of Stratigraphic Palynologists (AASP)