Šablon:Istaknuti članak/februar2019

Deportacija Krimskih Tatara (ruski: Депортация крымских татар; krimskotatarski: Qırımtatar sürgünligi; ukrajinski: Депортація кримських татар) odnosi se na etničko čišćenje Tatara sa Krima 18. maja 1944. godine koje je naredio sovjetski lider Josif Staljin, a proveo Lavrentij Berija, šef sovjetske tajne policije, kao oblik kolektivne kazne zbog navodne saradnje pojedinaca tog naroda sa nacistima tokom njemačke okupacije Krima u Drugom svjetskom ratu – uprkos činjenici da se zapravo više Krimskih Tatara borilo zajedno sa sovjetskom Crvenom armijom nego sa nacistima, njih 25.033 u usporedbi sa 15.000–20.000 kolaboracionista. U dva dana, sovjetski NKVD deportirao je najmanje 183.155 krimskih Tatara, a broj se povećao na 191.044 kada je time obuhvaćeno dodatnih 8.000 Tatara koji su se vratili sa ratne frontove ili su služili u Crvenoj armiji. Deportacija je obuhvatila sve krimske Tatare, bez obzira bili oni djeca, žene ili starci, pa čak i komunisti ili pripadnici Crvene armije, te su svi utrpani u vagone koji su ih odvezli u današnji Uzbekistan koji je bio udaljen nekoliko hiljada kilometara od njihovih domova. (Više...)